Radost
Šećer ispržen na kašici, pa ga ližeš narednih pola sata kao bombonu.
Sjećam se kao da je juče bilo, bombardovanje Sarajeva, otac na liniji, đed i majka čuvaju brata i mene.. Ne smiješ izaći iz kuće po bilo šta, a ja sam imao oko 4 godine, i jede ti se nešto slatko i prevrćeš sve živo po kući i vučeš staru za rukav, a ona uzme šećer, naspe na osrednju kašiku pa ga stavi na rešo i isprži, a ono se stvrdne i bude baš kao prava bombona, a ti veze nemaš šta je i uzmeš onu kašiku i ližes je pola sata i nema niko mirniji i sretniji od tebe. Eto, to je radost.
Komentari
Iskreno...
Sjecam se toga...jedina svijetla tacka u sivom vremenu...svijetla tacka svijetlosmedje boje...
- zp
Rasplaka me.
- K
zbog patetičnog primera -
- K
ali razumem šta si hteo reći...
Minus kramponu na glup komentar.
Kako me ovo podseća na ono od valjda juče... "E, to je parada ponosa".
- Kgamby
pre 4 sataKako me ovo podseća na ono od valjda juče... "E, to je parada ponosa".
Upravo to...
E to je hahahha.
Jes' malo patetično al' dadoh plukas za ideju.
Ma kakva patetika,kod mene sve isto bilo,joj joj,kad se sjetim....Plus do neba i omiljeno!
- m
Bilo ovo patetično ili ne, ovo je primjer koji mi se desio..