
Možda je ta dendrofilija u stvari osvedočena tek u par slučajeva u istoriji, a u knjige psiho(pato)logije ušla je sa ostalim -filijama samo da bi se opomenula deca kakvih sve ludaka ima, čime se čuva javni moral. Jer ako se prepoznaš u nekoj -filiji, onda shvatiš da si -filičar i pripadaš skupini čiji neki članovi zaboga imaju seksualni kontakt sa BILJKAMA, EJ!!! I onda dobro razmisliš da li je -filija kao takva nešto što smeš da gajiš u sebi.

Можда се открије да је неки сапиосексуалац или ово
http://www.huffingtonpost.com/2011/06/16/ecosexuals-make-love-with-nature_n_877213.html
И успут, шта се десило са дендрофилијом, негде је нестала, не помиње се, а баш је била занимљива перверзија.
Nisam siguran, znam kako izgledam i šta radim kad sam pijan, a i dosta ljudi oko mene, em što to ne liči ni na šta, em što uglavnom u pijanom stanju jezik radi više nego sve drugo. Možda misliš na pripitost, ali ako hoćeš da popiješ malo da bi se ohrabrio i postigao nešto što i onako želiš, pa jbg... To ti je kao kad popiješ šolju kafe kad ti se spava, da bi se koncentrisao i završio kako treba posao koji si započeo.

Duše, i tela. Prezirem manipulaciju, prezirem neistinu, igru volim samo kad je zacrtana i čitljiva, kada su uloge određene. Nikada nisam manipulisao nekim, ni pomoću laži, ni pomoću emocija, ako sam nesvesno to učinio, i povredio, bolelo me je. Možda sam robot, ali ne nalazim za shodno da nekoga pokoravam lažima. Snađem se nekako i pomoću istine.

Ne odobravam osuđivanje muškarca koji ženskoj osobi jedno predloži posle nekoliko piva (kad se čovek malo oslobodi), i zatim dobije negativan odgovor, i posle nekog vremena se izvinjava da ne bi ispao dripac, verujući da je ženska osoba tada govorila istinu i samo istinu, i da nije ona takvo đubre da bi sad ovako sad onako manipulisala jednim ljudskom bićem, sa sve njegovim osećanjima i unutrašnjim životom. Postoji doduše i mogućnost da je ta ženska osoba želela da čuje nežne reči udvaranja od njega treznog, ali to je tatina devojčica, odrasla na debelom tepihu, čeka princa na belom konju. Tejk it or liv it, bejbe.

Dobra dobra +++
Bio skoro u Pragu, u nekoj kao srednjovekovnoj krčmi, kameni zidovi, grubo tesani stolovi, klupe, mesište na meniju, medovina i pivo, muzika: gajde, svirale i doboši nekakvi, po zidovima neke kože, lanci, pa gutači vatre, polugole krčmarice... Srednji vek, skroz. Pitam ja jednu krčmaricu: izvinite, a imate li vajfaj?
A ova kaže: Nemamo mi pojma šta je to, ovo je srednji vek. Hoćete goluba pismonošu?
Umro sam od smeha :)
Kako me odjednom asociralo na ovo... Eh, kad smo bili mali i NATO još uvek nije uništio zgradu sa arhivom crtanih RTS-a, i dok još ostatak nije zapaljen 5. oktobra...
https://www.youtube.com/watch?v=dGwA7zmbryY
Sve ja čitam, ali kad dođe do prepričavanja sna, mozak mi se isključi, šatdaun, nema šanse da ispratim. Ima li još neko taj problem (možda i nije problem): kad bližnji počinje da priča šta je sanjao, mozak jednostavno neće da sluša, preskače? Meni se to redovno dešava. Valjda neće da sluša tuđe snove. I to sam primetio kod mnogih. Moj brat mi je to lepo jednom objasnio. Ja mu kažem: E, znaš šta sam sinoć sanjao. On pita: A jesam ja bio u tom tvom snu? Ja reko: Pa nisi. A on: E onda nemoj da mi pričaš. Treba se pitati: koliko tuđih prepričanih snova pamtiš? Iskreno, ja nijedan.
