Profa proziva po datumu
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Mlade alkoholičarke
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Ekskurzije u Budimpešti
Prva stanica - HORGOŠ ! Carinici naše zemlje te preklinju da što bolje zaštekate alkohol i cigare od mađarskih polu-nacističkih carinika i da se ponašate barem iole normalno da pređete graanicu. Posle 2 sata njuškanja ulaziš u Mađarsku i krećeš se prema centru Evropske porno industrije, najbližoj EU prestonici i stanovnicima čiji je prosek godina 90.
Prvog dana posle obilazaka znamenitosti, deca koja dolaze iz provincije plaču od sreće kad vide KFC i tržne centre. Tu se prejeda i ostavlja se svota ne manja od 2500 forinti ili 20 evra. U hotelu dolazi na red rakija ljuta od kuće, uredno uštekana u flašu od vode da je carinici ne bi provalili kao i razredne starešine. U disku počinje vaćaranje devojčica, na kraju se sve to završi po sobama uz bambusanje u pijanom stanju.
Drugi dan, opet znamenitosti, a onda RAJ za provincijalce, obilazak šoping centrova u trajanju od 5 sati. Nema radnje u koju se ne ulazi, kupuje se ono što nikada u Srbiji kupio ne bi, dres Ferencvaroša ili Kečkemeta, kačketi, patike, farmerke. Nju Jorker ostaje prazan isto kao i H&M i ostal low coast butici. U SPAR-u, supermarketu kupuje se JACK i Smirnoff za večernje uništavanje u hotelu. U hotelu obezbeđenje te na kolenima moli ispred sobe da prestanete da pijete i gađate Slovence i Portugalce koji su ispred hotela i užurbano se evakuišu iz hotela jer su Srbi u njemu.
Tako i narednih dana, razredne starešine umiru gledajući i ne mogu ništa da urade protiv pijanih, onih što stalno bambusaju devojke i onih što su pukli sve pare. Inače, često se razgledaju LANC HID, dvorac i Trg heroja, al nekima to nije bitno. Inače, ZOO vrt nije ništa posebno i bolji je onaj na Paliću.
Autobus posle utakmice
Возило у ком је концетрација дебила гушћа него у возилу медицинске установе "Лаза Лазаревић". Нормални путници на једној станици добију крцат аутобус сапутника од којих се већина понаша као да им је хируршким путем одстрањена трећина мозга. Срећни због победе, имају потребу да претворе возило јавног превоза у покретну трибину.
Руља упада у аутобус и одмах почињу навијачке песме. Дебели пубертетлија даје ритам скандирању ударањем у прозор или у оно стакло код средњих врата. Жене које ту седе уздишу и преврћу очима у знак негодовања, јер ништа друго не могу да учине. Мушкарци гледају своја посла или се осмехују на идиотска скандирања (умеју да буду смешна).
Након пар навијачких, креће: "Наш-је-во-зач прави Шумахер, прави Шумахер, прави Шумахер... И да-бог-да-се сви преврнули, сви преврнули, сви преврнули..."
Аутобус затим стаје на станицу, на којој су две девојке.
- БАЦИ СИСУ ДА СЕ ИГРАМООО, ИГРАМООО, ИГРАМООООО...
У случају да нису у питању празноглаве кокошке које би се одушевиле оваквом врстом серенаде, девојке једноставно искулирају. Одговор је наравно спреман: "Зато што сте нафуране, зато сте и саме, зато сте и саме, зато сте и саме..."
Пролазак поред Очне куће "Тадић" покреће политичка питања: "Спаси Србију и убиј сеее, Тадићууу Борисееее..."
На Славији се празни аутобус, тако да од побеснеле гомиле остају само три мускетара. Коначно је завладала тишина. Чује се тек понеки тихи разговор.
Мускетар 1 (гласно): Пусти га, зове га риба, мора да се јави папуча хахахахаха!
Мускетар 2 (првом, још гласније): Ало бре сељаку, како то седиш, није ти ово Миљаковац ментолчино! (спазио саобраћајце, устаје, гура главу кроз прозор) АВАВАВАВ АУУУУ ВАВ АВ...
