Kockica ispaljuje kockicu koja ubija kockicu! Sve to uz divne 8-bitne zvuke!
edit.undo
Lik koji treba da bude sa tobom sve vreme kad se odvališ da bi mogao da posvedoči sta se sve dešavalo. Ja se često zaptam gde može da se angažuje neki.
Valuta ljudi da idu od jedne do druge ekipe i uzmu po cim džointa.
Sinoć sam videla lika koji je na ovaj način "posetio" 2-3 ekipe već poprilično razvaljen. Izazvao je čudno osećanje u meni, nešto između tuge i sažaljenja.
Proces koji dobija potpuno nov smisao, gde umesto da uvredite nekog, kažete neku glupost kojoj se zajedno smejete.
Željka: Mala si ko kurac!
Marina: A ti si mi visoka ko Lepa Brena!
kaže se za nekog ili nešto što je vidno nekompletno.
- šta ti je sa kolima?
- ma k'o ciganjska kuća bez lavovi, sve je tu al' nešto fali...
- šta je sa tobom danas, nešto si mi k'o ciganjska kuća bez lavovi, usukao se totalno...
najveći stepen tvrdoglavosti. glavni krivac za loše odnose među ljudima. glavni krivac zašto ja sad gledam u telefon, i samo gledam...
osecaj koji se ponekad javi iz cista mira. osecate se kao da nemate sta da kazete nikome, pa i sebi, niste tuzni, svakako niste srecni, samo ste prazni. smetaju vam ljudi, a ne godi vam samoca. zelite da praznina prodje, a ne znate kako. zelite samo zagrljaj, bez reci, bez zvuka, samo toplotu i sigurnost tudjeg tela, koje ce pogledom razumeti sta je i samo cutati.
igra koju dobar deo nas igra iz dosade čekajući da se nešto na kompjuteru obradi. ono što malo ko od nas priznaje je da se ova igra igra u želje.
"ako složim ovaj solitaire zvaće me"
pomalo zaboravljen i seljački izraz za ispijanje pića iz flaše, kada ostavite malo mesta da ulazi vazduh pa se čuje brbotanje mehurića.
- coljam pivo
dok neko ne legne, nekom ne svane.
- legla plata, svanulo mi.
- pala ona riba sinoc, kad je legla, svanulo mi!
ujed za srce oštrim šiljastim zubima koji izaziva neprolaznu fantomsk bol. rane nevidljive medicini, ali toliko stvarne i grouće da se čini da ceo svet nestaje u jednom treptaju oka. jutro odiše krvavim tragovima prošle noći, ali stope se gube toliko nestvarno da se čini da nije ni bilo tu, da je bol poslednica hipohondričnog napada ludila. i strah, jeza pomešani kao voda i zejtin. poljuljane emocije koje plutaju po svesti nemoćne da se oslobode osećaja da su nečim izazvane, ali tog nečega nema.. kao da ga nikada nije ni bilo. ujed za dušu, tek ostaju iskidane rane koje se ne vide, ali ih oseća onaj ko ih na svojoj duši nosi. i svi misle da je bol u očima bezrazložna, da je tuga ničim izazvana, apatija da je više hornočno stanje ličnosti nego osećanje stvarno poput mesa na kostima...
izraz koji koristite za osobu koja vas za 5 sekundi iznervira kao roditelji za sve godine puberteta.