Bahato govno bez trunke empatije.
- Pogle ovoga, što je parkirao na sred raskrnice i uključio sva četri, kao da je oslobodio grad!
Bahato govno bez trunke empatije.
- Pogle ovoga, što je parkirao na sred raskrnice i uključio sva četri, kao da je oslobodio grad!
Moglo bi se reći i profuknjača, ipak ovaj model je sofisticiraniji i samim tim i mnogo opasniji. Ovo je vrsta žena, koje muškarci obožavaju i žene ih, zbog kojih gube glavu i bukvalno i figurativno. Ima zlatnu, nije od sapuna i zna da je koristi. Prvo ih osvoji, stavi im ular, a onda im izvidi i srce i dušu. A sirotan do samog kraja nije svestan, da u toj utakmici ima mnogo više igrača, nego što je normalno.
- Jelica je znala celu platu da ostavi u Tifaniju, nju su uvek prvu zvali kad im stigne nova kolekcija.
- E pa neće više.
- Ne sekiram se ja za nju. Tu zemlju što su mu vrtaili restitucijom, to je stečeno u braku. Jelici pola.
- Zna žena. A što se razvedoše?
- Navato je sa nekim klincom. Išla je u arendu.
- Znači, ipak je to neko održavao.
- Šta neko? Svako.
Lokalizam, naravno vojvođanski.
Opisuje žensko čeljade koje mnogo voli da sluša svoj glas iako nema šta pametno da zazbori. Priča bez početka i konca, bez ikakvog reda, sve dok svojim umilnim glasićom, kao kobra, potpuno ne hipnotiše nesrećnog slušaoca i onda, kao iz prekrasnog čokoladnog kolača počnu lagano da bodu tragovi orašastih plodova, na koje je utopljenik, nažalost alergičan. Sitne otrovne strelice odapete sa vrha jezika počinju da peku.
Kao i sve ostale pudle, jeste pas, al nije pisa, više namirisani pacov.
Špica je je isto to, samo skraćeno.
- Dragaa moja, ta ti suknja stoji odličnoo. A i mnogo je dobra da se kombinuje, sa svim što imaš, nije da imaš mnogo, al opet fino ćeš ti to uklopiti.
Još jedan biser iz špila zagriženih kartaroša, uvezn brodom od susednih Talijana, prilagođen našim govornim mogućnostima, nesebično podeljen po vrletima Dalmacije, Like...A onda nastaljen u Vojvodinu iz dva puta. U osnovi znači: ništa, bez, prazno. Imaš pune ruke karata i sa njima ne možeš da uzmeš nijedan štih, u toj igri vrediš koliko i stolica na kojoj sediš. Mada, može i obrnuto, zavisi od situacije.
- Bila tetka iz Amerika?
- Kako znaš?
- Prođoše tvoji malopre, svi nove patike, trenerke.. Šta si ti dobio?
- Ja sam prošao lišo ovaj put. Dobio sam kaubojski šešir jebeni, sa aerodroma suvenir, narasle mi noge, ja narasto. Sve mi malo...
----------------------------------------------------------------------------
- Kako je prošlo?
- Milan je dobio 120.000 dinara i 10 dana zatvorske kazne, a ja sam prošao lišo.
- Pa kako? Trkali ste se, ti si pobedio, ima snimak?
- Imam i ja snimak od sudijice.
Izraz kojim su stari žitelji kamenite Dalmacije tepali, onako muški, bez patetike, velikim ljubavima u svom životu, bilo da je to žena, dete, ili mladica masline teško uzgojene između dva kamena i kapi vode, jasno stavljajući do znanja da im je oko najvrednije i da suzu retko i teško puštaju.
Matan Potrka: Sve ovo što imamo, to je moje. A na to, suzo oka moga, plaćamo poreze. E to je prolazno, to ništa kad jednom odemo Svetom Petru na ispoved, nećemo sa sobom poneti. A ovu našu večnu kuću, suzo oka moga, stavija sam na tvoje ime.
Nuša (nežnija polovina Matanova): Hvala ti, Matane. Hvala, što si mi obezbedia to.
(Prosjaci i sinovi, Antun Vrdoljak, 1972 po romanu Ivana Raosa)
........................................................................................................
On: Moramo da se oprostimo sada. Život i novi, mlađi model. Teško mi to pada, bila si mi prva, mnogo smo se dobro provodili zajedno, na tebi sam naučio i da zamenim kaiš i da okrenem pod ručnom. Znaš, mnogo si trošila, gutali si benzin ko da mi je otac Šeik, o delovima da ne govorim. Izvini. Žao mi je.
Korsica: bip-bip
Kupac: Nadam se da ste se sad pozdravili pa da mogu da ga vozim.
On: Zbogom, suzo oka moga, nijedna mi neće biti kao ti.
Šta se praviš glupim, dečko? Znaš šta hoću i šta treba, a ti vrtiš tu ko kiša oko Kragujevca.
Rano jutro, pola 7, razgovor između supružnika:
- Eno ga komša Milovan, reci da nisam tu.
- A šta ga izbegavaš?
- Dolazi na jutarnju kapljicu.
- Na šta?
- Ajde, nisam tu.
.
.
.
Rano juro pola 7, razgovor između komšija:
- Dobro jutro, komšinice, jel ti muž kod kuće?
- Nije, komšija.
- A ništa. Sačekaću ga.
- Da li ste za kafu?
- Ne.
- Čaj?
- Neee?!?
- Možda, neki sokić?
- Jok.
- Imam slatko od kupina, mama poslala.
- Amaan, ženo!
- Rakija?
- Što pitaš jel umro, kad vidiš sanduk?
Nekad su se tako bračni drugovi dogovarali oko podele posla u kući. Jači pol je na sebe uzimao poslove organizacije, za koje je smatrao da je slabija polovina ovog saveza pomalo nesposobna (nabavka hemikalija za treće dvorište, lekova za stoku i ukućane, predavanje letine, plaćanje računa...), a njoj je prepuštao jednostavnije poslove oko kuće, dece, stoke i bašte.
1957.
- Dođi da ti naredim.
- Reci, Momčilo.
- Ja ću do veterinara da vidim oko tvog osipa, a ti okopaj baštu.
- Svrati i do prodavnice, trebaće nam malo platna kad se beba rodi.
- Hoću ženo, a ti onda nahrani i koze, kosa je u šupi iza svinjca.
____________________________________________________
2022.
- Halo.
- Kad budeš dolazio sa posla, pokupi dete iz vrtića, i svrati u Njam, naručila sam ručak, na ime Sanja. Ništa nisam stigla danas. Te frizer, te nokti, a svuda gužva. I požuri.
Hrpetina žena, raznog kalibra, od aviona do kamiona.
- Juče je bio Jelenin rođendan. Ja, Mićko Derpe i gomila nekih njenih drugarica, arsenal.
- I?
- Stalno su pokušavali da mi nađu zajedničku temu sa Mićkom...
- E do kurca.
Nekad veoma popularna igra među decom, koja je za cilj imala da igrače nauči strpljenju i upornosti. Danas je, na našim prostorima, igraju migranti protiv ujednjenih snaga nindža kornjača i autoprevoznika. Taman dođu na mađarsku granicu, a ovi ih vrate na početak kruga.
Fejsbuk uživo.
Međuljudski odnosi zagađeni do beskonačnosti, ali svi glume dobrodušnost i plasiraju priču kako su im životi super, te su srećni da su, eto, godinu dana stariji, a na sve to ili su supersonične domaćice ili oženjeni istim takvima - ispijačicama krvi.
Žena koja u kući može za 24 časa da uradi isto što i zaposlena žena za 14 sati.
- Ne mogu da nađem tvoj fejs, htela sam juče da ti pošaljem poruku.
- Izbrisala sam te, ili kako se to stručno kaže blokirala sam te.
- Zašto?
- Sere mi se od tvojih statusa kako si u kući i lekar, i kuvar, i psiholog, i pičke materine, a ne zna se da li su ti prljavilja deca ili kuća.
Uraditi nešto neverovatnom brzinom, veštinom, na opšte zaprepašćenje svih prisutnih.
- Ko je ono utero auto u dom kulture?
- Misliš na jugić parkiran na samom ulazu?
- Ahaaa...
- Ma Mile! Čuo da imamo novu bibliotekarku, a mala je ista čehinja iz varljivog leta. Rešio da joj ponudi pratnju do kuće. Dekno par piva ispred rode, pa se zaputio takav pred nju. Nije se trudio da otvara kapiju, kao što vidiš. Ostalo je legenda.
- Visok nivo kulture, nema šta!