Neznanki iz busa
Želeo bih da znate, bio sam potpuni laik za te stvari. Tu i tamo sam se ljubakao sa nekoliko devojaka, ali nisam išao dalje. Bilo mi je tada 14 godina. Uglavnom moje jedine dve ozbiljnije ljubavi u to vreme su bile Mina Lazarević i Monika Poter, možda ste je zapazili u nekom filmu, ima zelene oči i slatko prćast nosić.
A onda se desilo. Morao sam tog jutra po neki flet kabl, pa sam hvatao prvu šesticu do grada. I umalo umro. Nosila je somotne pantalone. Voleo bih da ste je mogli videti tad. Razumeću ako se zanimate za njen izgled. Mogu vam reći da je bila lepa. Neobično lepa. Toliko lepa da sam čvrsto bio uveren u dve stvari. Sigurno je da nikad ne bi prošla kao manekenka, nije bila preterano visoka. I da su male šanse da pozira za kalendare. Znate, ako bi joj dodelili na primer februar, onda bi taj mesec imao 365 umesto 28 dana. I to bi bio problem.
Ovde bih se vratio na deo kada sam je ugledao. Iz nekog razloga sam ubedio sebe da se zove Jovana i da je sestra mog ortaka. Pogrešio sam. Bila je suviše lepa da bi se zvala Jovana i nije imala veze sa mojim ortakom. Što je bilo dobro po mene, jer bih u suprotnom morao napustiti zemlju. Bio je malo prek. Naravno sve sam ja to doznao kasnije. U tom trenutku sam jedino želeo uskliknuti:
-Hej, somotne pantalone.
Mada nisam. Ali sam joj napisao pesmu. Išla je nešto:"Zbog tebe bih vampira na krst stavio i ribu u vodi udavio". Verovao sam da je to opaka stvar. Nije delila moje ubeđenje. Rekla je da sam seljak. Sad, da je htela da priča sa mnom, ne bi mi to teško palo, ali nije. Bio sam ubeđen da se samo pravi, ali moram vam priznati da je bila istrajna u glumi.
Onda je otišla. Znate, tad je rekla da joj je žao što ide. I to je najbliže što sam joj prišao. Od tada su prošle godine. I moram vam priznati, nikad nisam imao devojku sa somotnim pantalonama. Sve mi to pomalo nedostaje. Sutra bih i sam trebao da se vratim studijama, mada nemam neku želju.
Ako je vidite kako šeta Terazijama, recite joj da još nisam napisao bolju stvar. Prepoznaćete je lako. Pored nenormalno tužnog osmeha, ima običaj da vrti levi dlan. Provalio sam tajnu, tako okreće tuđe svetove. Pa recite joj to, ili još bolje, nemojte joj ništa reći. Ali mi javite da je dobro. Obavezno.
Srpski i američki akcioni junaci
Kao i u mnogim stvarima koje reflektuju duboke kulturološke razlike između čojeka domaćina Srbina, na jednoj strani, i Amera, kapitaliste i masona, na drugoj, tako se i akcioni heroji razlikuju.
Američki akcioni heroj: I pored toga što se nalazi u šumi Turkmenistana gde šibajući neke nomade štiti interese američke demokratije i bezbednost sestrića od tetke sa Floride, njegova frizura je kao iz kataloga sa stola lokalnog brice, besprekorna bez i jedne dlake da štrči. Opremljen je najsavremenijom lasersko-špijunsko-hajteh tehnologijom, sa satom koji ima kuvalo za espresso kafu i hemijskom, koja je aparatić za autogeno varenje. Većinom u crnom odelu, koje i pored toga što je zadnjih 20 minuta prejahao na ranjenoj kamili 7 kilometara pustinje, zadavio šest aligatora i ubio 387 terorista, čisto kao da je oprano Pervolom Blek-Medžik u Gorenje veš mašini, i to sa dva ispiranja lebtejebo. Namazao neku kremu za cipele po licu. Tu je neki Rus po defaultu morao biti, sa gadnim рашн akcentom, bezosećajan, dok naš Amer nosi sliku bivše žene, koja je poginula u atentatu bombi dok su bili na njihovom medenom mesecu, tako da i pored smrtonosnih veština koje ima (skida praćkama helikoptere, nosi na ramenu 17 vijetnamskih siročića, preskače tarabe, i to po dužini), ostaje u suštini duboko emotivan lik, čije se emocije latentno naziru dok u slow motion snimku primiče ustima čašicu teksaškog viskija, rukom u kojoj drži napola ispušenu kubanku.
Srpski akcioni heroj: Bradat, sa obrvama kao Momčilo Krajišnik. Ogromnu trbušinu, uzgojenu krkanjem vruće jagnjetine na Manjači, je sa dva ukrštena redenika municije. Od standardne opreme mu je AK47, dve zelene bombe, meci kojima je svima dao imena Alija, Meho, Junuz.., i golema nožina, kojom prasićima iz jednog poteza skida glave. Na nogama vojne čizme, iz kojih se naziru hom mejd pletene vunene čarape, i maskirna jakna sa trobojkom i amblemom Vojske Republike Srpske. Uz pojas mu se nalazi flašica od koka-kole sa usutom mrkonjičkom prepečenicom od 25 gradi, i dve glavice belog luka, protiv svih bolesti i prostrelnih rana od bojeve municije. Za razliku od Amera koji nosi sliku žene srpski akcioni heroj nosi u džepu od džempera premotan poster Vesne Zmijanac, gole sise edišn. U nekim varijantama, i Pan Erotiku premotanu u zadnji džep farmerki. U ustima zagrizao Moravu bez filtera. Kako god da poćeraš, uvek jebe Mirjanu Joković.
