Kruženje oko crkve
Kruženje oko Niške Saborne crkve na veliki petak uveče je pored toga što u osnovi ima religijski karakter, takođe i najveći pozerski skup u godini. Te večeri dođe pred crkvu 6000 ljudi, od koji jedva da 500 znaju zašto se kruži. Ostali su naravno tu da pokažu kako su veliki SRBI i vernici i da budu viđeni. Nijedna druga manifestacija u gradu ne skupi toliki broj fensera na jednom mestu.
Posle kruženja se uglavnom ide u komšiluk (čitaj diskoteka ,,Studio").
---Dress code---
muškarci: šuškave trenerice sa ranflom, bele čarape, maxserice i što veća kajla, ili u slučaju da se posle ide u Studio bele pantalone, šarena košulja i kožna jakna.
curice: helanke, makserice, sjaj za usne, karmin, lažno krzno, dopičnjaci.
Ekskurzija
Prilika da učenici ogluve i ostanu bez glasa. Za nastavnike je to prilika da dobiju nervni slom i nešto para.
Najčešće izgleda ovako:
7:00- Svi stoje ispred autobusa i psuju vozača jer neće da otvori vrata.
Pola sata kasnije sledi serija mahanja kroz prozor i slanja poljubaca roditeljima i ostaloj rodbini.
8:00- Vozač se konačno smiluje i krene usput puštajući turbo folk i svi skaču na noge.
Nastavnici prvih deset minuta (u najboljem slučaju) vrište na učenike da sednu na svoja mesta, ali onda vide da od toga nema vajde.
U nekom momentu neko kreće da jede pa su svi gladni, kreće razmena maminih pita itd.
Kada su završeni svi obilasci manastira, pećina i kuća za taj dan kreće se prema hotelu.
U hotelu nastaje rasprava oko toga ko će biti sa kim u sobi iako je to već bilo odlučeno pre jedno tri meseca. Do sobe (koja je na 8 spratu) se može stići jedino stepenicama jer je lift, naravno, pokvaren.
Kada su svi miševi, zmije i bubašvabe izbačeni iz sobe ide se na večeru. Za večeru obično ima salata sa paukom, živo meso i hladni pomfrit.
Pripreme za diskoteku traju satima. Devojčice izgledaju kao da su plivale u puderu i nešto su porasle. Dečake nije briga na šta liče, svakako će do kraja večeri ostati bez odeće.
Po povratku iz diskoteke svi se uvlače u pidžame i počinje jurnjava po sobama, hodnicima , skakanje sa terasa i muvanje. Spava se najduže dva sata.
Sledeći dan izgleda skoro isto, samo što učenici izgledaju zombirano, ne znaju gde su i spavaju u autobusu.
Kada je autobus blizu škole počinje mahanje nesrećnim prolaznicima koji se pitaju iz koje ludare su ovi izašli.
Kući se spava jos tri dana.
Kompleks dobre ribe
То је она врста комплекса више вредности од које пате девојчице/девојке/жене које отприлике од њихове пете године живота неко стартује у намери да их држи за руке/смува/љуби/јебе/јебе у рч (обљубљује) итд. Навикла да јој се мушкарци набацују и то ти је. Препознају се по афектираном и кучкастом понашању када им приђеш и по непрестаном помињању свога дечка, вођене логиком *Зашто ми овај прилази и прича са мном ако неће да ме стартује? Дај да га одјебем одмах.*
- И тако...
- Тако... Ајде видимо се!
- Хоћеш да те отпратим до зграде?
- Па не треба...
- Сигурно? Дај да те испратим, да не идеш сама кроз парк.
- Нема везе, назваћу дечка да причам с њим док идем кроз парк.
- Чекај... Ти сад мени као стављаш до знања да имаш дечка? Као да ја не знам да имаш дечка? Шта, мислила си да ћу да те мувам? Знаш шта? Заболе ме туки и за тебе и за твог надри-дечка! Ја сам само хтео да те испратим до стана да не идеш сама. Сад ме боли туки, и да узму да те генгбенгују у парку, нећу прстом да мрднем. Ај уздравље! Лихварко!
(то је наравно оно што мислим у глави, а у ствари кажем):
- Аха, океј. Ништа онда. Видимо се сутра.
