
Kad je rijeć o tom Zoo vrtu, naumpade mi jedna anegdota, ispričana u nekom selu u srednjoj Bosni. Glavni lik je, recimo, Hasan, siromašak, mladic od 24- 25 godina, epileptik, sa jos ponekom daskom manjka, koji je imao običaj da uzjaše kakav voz iz rodnog mjesta i da se vozika za dž od Triglava do Gevgelije, pa ga je policija često sprovodila do kuće. Pse je volio i nijednog se bojao nije i svaki mu je iz ruke jeo. I tako naš Haso, u novoj trenerci koju mu je kupio lokalni svirač, došao do Beograda. Vratio se za koji dan u istoj toj trenerci, samo raščupan. Pitaše ga šta je bilo. A on reče: "Jarane, jarane, jes' ljuto ono pašče u Beogradu!" Koje pašče, kakvo pašče, ispade da se on provukao do neke od divljih zvijeri iz porodice mačaka i ova ga nakačila... Bog da mu se smiluje, voz ga je pokupio tijekom rata, na nekoj bezveznoj lokalnoj relaciji.
