Tramvaj na kom na papiru piše jedan, a na ekranu sasvim drugi broj.
Da znam da l sam pošo il sam došo, ja ne bih bio ovde...
Tramvaj na kom na papiru piše jedan, a na ekranu sasvim drugi broj.
Da znam da l sam pošo il sam došo, ja ne bih bio ovde...
Lik sa 2 grama mozga, inteligencijom na nivou brokolija i izgledom ''odvaljen od planine''. Ujedno i teški smarač, baron.
A: E, aj zabodemo onu klupu tamo.
B: Zajebi, odma' pored je Šomi, taj ti je nepriznati sin vepra i tarabe, udaviće nas.
Izuzetno lepa devojka, koja svojom harizmom obasjava sve oko sebe.
- Brate ona sija!
- Pa vodi je u mrak da ti sija!!
Odgovor na smaranje odredjenih osoba i njihovo kukanje kako im je teško u životu, kako su ostavljeni od strane dečka/devojke po 235. put, kako ne znaju šta će sa sobom...
08:46 - Propušten poziv od Kaće.
08:47 - Još jedan propušten poziv od Kaće.
Hvatam se za fiksni, jer devojka odustati neće. Posle prvog zvona, dotična se javlja.
''Jao, mico, Stefan opet hoće da raskine sa mnom... Vozio me na stanicu, ja sam rekla blablabla, on mi je rekao trućtrućtruć, posvadjali smo se, ja ne znam šta da radim više, ne znam šta ću sa sobom...''
''A jesi li ikad razmišljala šta ćeš sa predsobljem?''
tu tu tu tu
Konstatacija isfrustrirane devojke, koja je odlučila da okrene novi list.
Šta si uradio?? A, pa, dečko moj, što si jeb'o, jeb'o si, sad možeš samo da moliš!!
Obavezan sadržaj svakog ženskog razgovora o muškim polovinama.
Marija dolazi na faks u istoj garderobi kao i juče, sa blaženim osmehom na licu. Koleginice je čekaju sa znakom pitanja u očima i odmah napadaju.
Marina: Ženo, šta ti se desilo?
Marija: Ma, ništa, zaginula kod Ivana sinoć, spremala ga za današnji ispit.
Nevena: Pa vidim kako si ga spremala, i on sija isto kao i ti. Pao seks, a?
Marija: Ne lupetaj, majke ti, nije bilo ništa.
Marina: Ne seri, da ne repetiram klompu. Jel dečko domaćin? Sočne detalje na sunce, odmah!!
Mladić koga je keva kao bebu oblačila u žuto, pa su svi mislili da je žensko.
U osnovnu školu (obdanište i zabavište nije ni video - hvala bako!) redovno dovodi mama, a čeka tata, da mu se ne-daj-Bože nešto ne desi.
U 8. razredu malom pada na pamet da upiše srednju u drugom gradu, što se kategorično odbija od strane zabrinutih roditelja...da im dete ne upadne u loše društvo, droga, ološ je to, toga u njihovom svetu oblaka nema.
Na red dolazi fakultet. Opet frka i panika, kako će dete, ima samo 18 godina... Nalazi se kompromis: može drugi grad, ali da putuje... ma ne može ni autobusom, voziće ga na smenu. Šta je svaki dan 100km tamo i nazad?
Poznajem mladića gore opisanog. U 4. srednje smo ga jedva ubedili da pita majku da li može da ide sa nama na Hit 202. Njegova majka je nazvala moju i zamolila da ga ja otpratim do kuće, oko ponoći, a i meni je i ovako usput...
Nena: E, aj pitamo i Miloša da li hoće sa nama, znam da otkida na Kraljevski, a prošli put ih nije ni čuo, morao gajbi...
Ja: Ne pada mi na pamet da ga dadiljam. Njega su gajili u saksiji i redovno zalivali, neka ga sad i presadjuju!!
Dečko je sad 2. godina na Megatrendu, odlično mu ide. Ali i dalje svaki dan čeka tata po završetku predavanja... Jebeš takav život.
Studentski odgovor roditeljima kada krenu sa: ''Pozdravio te taj i taj''.
Keva: E, srela sam Brankicu juče na pijaci, pita za tebe i puno te pozdravlja...
Ja: Dobroo...(zabole me za Brankicu)
Keva: I tetka-Mira pita kako si se snašla...rekla mi je da te pozdravim i da dodješ do nje za vikend.
Ja: K'o pile u kučini...(jes, nemam pametnijeg posla, nego ću kod nje...)
Keva: I Lilja Lazović je rekla...
Ja: Kevoooo!!! Zadrži ti sve te pozdrave za sebe, bolje pošalji neke pare!
Najčešći natpis na tegli sa slatkim.
Sediš u sobi, blejiš na kompu i pored svih mogućih upinjanja da ne čuješ zavijanje iz druge sobe, slušaš cimerku i njene drugarice kako ''pevaju'', ciče i vrište...
Vrhunac večeri je kad posle Seke puste neku staru rok baladu i ciče u fazonu ''jooj, kako je dobra stvar''...što je najgore, pesma stvarno jeste dobra...
Psuješ sebe i sve živo i mrtvo tim ljankama, psuješ svoj račun u banci na kom imaš jebenih 19 dinara, novčanik kroz koji proleće ono busenje iz kaubojskih filmova, poslednju cigaretu u kutiji...
...a onda se setim prethodne večeri, koju sam provela u Kolarcu, slušajući kompoziciju kojoj ne znam ni ime, a koja me je apsolutno opustila i naterala da zaboravim sve probleme, kolokvijume, sneg, stare čizme koje se pretvore u ribnjak svaki put kad pada kiša...
...da mi je njihov mozak da odmorim, makar pet minuta...
Kada ujak iz Kraljeva kaže kevi:
- Evo tebi tvoja deca, daj ti meni zemljotres!
Nalazi se tačno prekoputa WC šolje, na jako maloj razdaljini. Da nasloniš čelo kad ujutru mamuran kreneš da izbacuješ svoje unutrašnje ja...
Kako volim svoje malo kupatilo...