Jednaka je prosečnoj brzini trčanja običnog Srbina do 50 godina. U slučaju trke tramvaj i uz veliku prednost i bolju početnu poziciju ipak gubi trku i to ubedljivo, te prosečan Srbin ima i par do više desetina sekundi da se predahne u svom obeleženom boksu dok tramvaj ne stigne.
necro
Internetski forum gde pišu duševno bolesni, napaljena dečurlija ili potupuni ludaci.
Na sreću pa ne pišu odjednom svih 12 članova ili bi pao server.
Uglavnom se ovo odnosi na prehrambene proizvode i sredstva za čišćenje. Potrebna je nadljudska snaga i umeće da bi se dotičan proizvod otvorio.
"Sine, aj mi otvori ovaj deterdžent"
Posle pola sata cimanja levo - desno, gore - dole, praćenja uputstva, i krajnjeg neuspeha, sav oznojen i premoren uvaljujem proizvod ćaletu da se zanima i idem na odmor.
Osoba čiji je vrhunac života da napiše sopstvenu knjigu koja mora biti teža od predhodne i da se posvađa sa kolegom iz istog predmeta koji naravno ima svoju knjigu.
Termin koji domaći mediji često pominju, iako to zvuči, a i izgleda krajnje komično za domaće fudbalske prilike.
Po nekom nepisanom pravilu, to je grupica dvocifrenog ili trocifrenog broja ljudi (osim u dva izuzetka), koji su odvojeni od ostalog dela stadiona i šljašte kao soliter u Kaluđerici, i pevuše nešto za svoju dušu.
Iza gola se nalaze najvatreniji navijači gostujućeg tima, njih oko 40 i pružaju ogromnu podršku svom timu.
Filmovi raznih produkcija za koji nije potrebno nikakvo filmsko predznanje, već ih skoro svaki građanin može snimiti.
Radnja ide ovako nekako:
Mladi i perspektivni trener u nekom sportu dolazi u neku problematičnu školu ili u neku školu u "kukuruz" kraju. Igrači su naravno toliko loši da ni meštane ne zanimaju. Trener na startu ima problema sa opasnim meštanima koji smatraju da bi rođak Vini bolje obavljao taj posao. Uglavnom i neki nedisciplinovani igrač napusti ekipu, ali se posle vrati obavezno (kvota 1.10). Posle par izgubljenim utakmica momci naprosto dobiju strašne veštine i kreću da pobeđuju sve redom. Na red je došla finalna uktamica, i uvek ali uvek gube u prvom poluvremenu mnogo. Na poluvremenu bez izuzetaka sledi motivacioni govor tipa : "Vi imate veru, vi to osećate u duši", "Vi ste rođeni pobednici". U drugom poluvremenu sledi vraćanje iz mrtvih i pobeda pogotkom u zadnjoj sekundi (skoro pa uvek).
Treba mi 15-tak dečaka iz matematičke gimnazije da osvojimo srednjoškolsko prvenstvo Srbije (ako to postoji uopšte).
Sanjam je. Mislim o njoj svaki dan, svakog minuta, svake sekunde. Ne mogu da živim bez nje, spavamo zajedno. Obožava da se sakrije glavicu ispod jastuka, i ako zna da meni to smeta. Svaki dan okreće novu stranicu u našoj veši, novo poglavlje naše romanse. Samo mi je ona u mislima, osećam ne leptiriće u stomaku, već grčeve i mučninu. Njen osmeh je tajanstven kao Mona Lizin, a njene reči tako mudre, na isti način dvosmislene i nejasne, pune stranih reči i izraza koje me toliko napale da dobijem erekciju od muke. Na prvi izgled izgleda jako tanka, kao biceps u prvaka, ali kad krenem da je obrađujem jako je teška i ogromna. Čini se da našoj vezi nikad nema kraja, ja se iskreno nadam da je gotovo kada padne snošaj, već postaje bahata i bezobrazna, ali ipak je volim.
Jebena knjiga iz Rimskog prava!
Veoma simpatična grupica rekreativaca iz ove daleke zemlje. Svakom golu se raduju kao baba u selu kad joj dođe unuče. Kako su sami rekli treniraju tri puta nedeljno, dobacuju se sa kengurima na plaži, ja do tebe, ti do mene, ajmo na Svetsko. Najbolji igrač je visok 177 cm. Kurčevit mladić, nema šta. Možda on može pomoći Zvezdi da dođe do titule, ali one fudbalske. Roberte, reaguj!
Trener im je Albanac, do danas nisam ni znao da oni pikaju rukomet, imaju još par Srba u ekipici, igraju bez nervoze i opušteno, i onako nikog neće pobediti, savez im je platio da bleje u Evropi, možda se nekom od njih i ostvari dečački san da završi u krevetu sa dve prsate Šveđanke. I onako ne idu u karantin pre utakmice.
Jeste im hladno tamo gore, ali standard. Kada se vrate kući, okačiće sve svoje slike na fejsbuk, a drugari im neće znati šta su oni tamo tačno radili, osim što su se dobacivali nekom lopticom.
Verovatno će jednog dana na nekoj Australijskoj Vukajliji osvanuti naslov: "Ragbi reprezentacija Srbije", kada odigramo sa njima.
Situacija vrlo slična onoj kada pajdoman očajnički traži pare za fiks.
Razgovor za prodaju V.Savića
"Dobar dan, jel sam dobio gospodina Lukića?"
"Da, ja sam, izvolite."
"Ovde, predstavik Bordoa..."
"Kog Bordoa? ONOG Bordoa??"
"Ma jok bre care, Bordoa sa Kipra. Šalim se, da, zovem u ime francuskog Bordoa."
"Ooooooo, pa izvolite."
"Interesujemo se za vašeg igrača Savića......"
"KOLIKO NUDITE?"
"Ovaj, pa nismo očekivali da će to ovako brzo da ide. Jel vam odgovara 1.500.000 eura?"
"VODITE GA!"
Izuzetno glup i nepotreban uzvik mahom starijih osoba, koji čuju da zvoni fiksni telefon, a oni se nalaze u drugom delu kuće/stana ili u dvorištu, ili pak otključavaju ulazna vrata, i veruju da ih onaj sa druge strane žice čuje i da će sačekati dok oni stignu do telefona.
Rečenica koju kaže prosečan omladinac iz kreveta posle svog prvog treninga u teretani.
U krevetu je naravno zbog strašne upale mišića.
Žarko leži u krevetu, pije rastvorenu šumeću tabletu u flašici (eliksir života) i gleda "Iskupljenje iz Šošenka" po 9-ti put.
Zvrrrrr zvrrrrrrrrrr
Žarko (u sebi): "A u pičku materinu, ne mogu da ispravim ruku, aaaaaaaa, mrzim ovu teretanu".
Pošto je jedva dohvatio mobilni i javio se, zove ga Ognjen.
"Alo Žare, jel idemo danas, pokazao mi Džoni Triceps neke dojajne vežbe".
"Beži bre budalo, ne mogu da ustanem, jedva majicu navlačim koliko me ruke bole".
"Jbg, lepo sam ti rekao da nisi spreman za teretanu."
"Brate, ti si me nabeđivao da krenem u teretanu."
"Ko te bre nabeđivao, aj vidimo se. Aj na basket sutra?! A pa da, ti jedva hodaš, hahaha"
Svi su se sprdali sa njima, a oni prođoše bolje od nas u generalnom plasmanu. Ekipa čiji igrači nastupaju u poluprofesinalnim timovima u REGIONU (šta pa ovo znači sad), i koji imaju jednostavnu krilaticu: "Ne znamo da igramo, ali znamo da trčimo (i da bijemo)".
Vrlo je očigledno da imaju bazične pripreme sa ragbistima, od kojih su čak i izgled dresova potpuno iskopirali, jedini fudbaleri igraju u belim, a ragbisti u crnim, ali garnitura je ista.
Kod njih tamo valjda ko ne prođe na ragbiju, pošalju ga na fudbal.
Trener: Momci, ovi iz Fife se žale, kažu da igramo pregrubo.
Fellon, #14: Ko se bre žali, mater im njihovu? Ša oće, samo sam 4x nakucao Italijana, ragbisti to rade i po 20x.
Paston, #1: Šefe, ova smešna lopta neće da leti, jajastom i 70m mogu da dobacim.
Lochhead, #3: Treneru, kako beše, jel smem da hvatam igrača od struka na gore ili ne, uvek zaboravim?
Reid, #4: E momci pokazao mi je Jonah Lomu (novozelandska ragbi legenda), jedan zahvat, dajte da vam demonstriram!
Ostali: Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
Bartos, #11: Meni kad je Jonah pokazao neke zahvate na Killenovom rođendanu, zamalo mi ruku nije slomio.
Wood, #20: E momci, ja se nisam javio mami da idem na Mundijal, već je počela da brine.
Elliot, #7: Kad se završava ovo sranje od Mundijala, ne mogu više da trpim ovu bednu loptu i ovu mekanu igru..
Nelsen, #6 (kapiten). AJDE BRE, idemo na teren da pokažemo da i mi kiviji znamo da igramo ragbi, pardon fudbal.
Trener: Zapamtite, nema nošenja lopte rukom, nema hvatanja za dres, nije fazon što jače šutnuti loptu, nema pesničenja i zapamtite jebem mu mater 10000 puta smo rekli: ISPOD PREČKE, A NE IZNAD!
Svi: Ma daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj.