Dan kada ćemo se svi oženiti/udati i dobiti decu. Dan kada ćemo završiti fakultet. Dan kada ćemo biti na mestu naših roditelja. U suštini-dan svih prognoza ovog sveta. Ujedno i najvažniji dan u našim životima.
Keva : " Sutra kad se oženiš i dobiješ decu videćes da sam bila u pravu. " Baba : " Uči sine, uči, sutra kad završiš fakultet da imaš od čega da živiš. " Ćale : " Evo ti konjino, a suta ćeš videti kad budeš na mom mestu kako je dati zadnji dinar detetu da ide da se napije k'o stoka! "
Roditelji tada, u stvari, uče svoje potomke da glume, pretvaraju se i lažu, da ne odbijaju ponuđeno ali ne uzimaju sve što bi i koliko bi im srce iskalo, da suzbijaju svoje nagone i zapostavljaju svoje želje, a da pritom neprestano strepe od svevidećeg pogleda i od kazne ukoliko se ogluše o ova ustaljena pravila.
Žaljenje za nepovratno izgubljenim trenucima. Odlikuje se s jedne strane tugom zbog njihovog iščeznuća, a s druge radošću zbog njihovog postojanja.
Postoji nekoliko vrsta:
- žal za sopstvenom mladošću, koja, eto, prođe, a niste iskoristili sve što vam je pružala, a sad znate da vam se takvi modeli ponašanja više neće opraštati a dugo će se pamtiti;
- žal za mladošću svojih roditelja, ili uopšte starijih generacija, koji su imali priliku da učestvuju u neponovljivim događajima i žive u godinama kad su svirali Pink Floyd, Sex Pistols, Nirvana ili Dr Iggy (svako žali za svojim idolima);
- žal za mladošću svojih potomaka ili novih generacija, čiju mladost u ovom slučaju prvenstveno sažaljevate, gledajući ih kako odrastaju u nekim novim uslovima, zaluđeni nekim novim igrama i s nekim novim, poremećenim, vrednosnim sistemom. Bar se vama to tako čini.
Ja - Majka daj mi 25 dinara da kupim ''Kapri''! Majka - Nemam, trazi od oca Ja - Tata daj mi 25 dinara za ''Kapri''. Tata - Nemam, pitaj majku da l' ima. Ja - (veoma tuzan)
Baba odlazi u spajz gde steka devize i dinare, daje mi kes!
16 godina
Ja - Cale daj mi 300 dinara! Cale - Nemam sitno, pitaj majku. Ja - Kevo daj mi 300 dinara! Keva - Sta ce ti? Ne moze!
Baba imas 300 dinara, hitno mi treba?! Nevoljno odlazi po novcanik i vadi 300 ispeglanih novih :D
21 godina:
Ja - Kasni mi plata, dajte mi 500 dinara da sipam benzin Keva i cale - Potrosili smo sve kod Miskovica.
Ja - Ej baba imas 500 na zajam? Baba - Evo ti al' da ne vozis brzo ima budale!
Ovo je migraciona vrsta koja pandemijski naseljava krajeve sa morskom vodom u periodu jun- septembar. Na ovu vrstu selica ne utiču prirodni neprijatelji vrste- prazan džep i hladno vreme, a u skorije vreme i teroristi. Za razliku od svojih evropskih rođaka koji često, zbog istih razloga, odustaju od selidbe, touristica serbium je vrlo prilagodljiv, te stoga i čest gost na pomenutim destinacijama. EVOLUTIVNI RAZVOJ Touristica domestica serbium se pojavio prvi put sa izgradnjom staništa koji su odgovarali ovoj vrsti ( radnička odmarališta, dečiji kampovi). Uglavnom je naseljaao krajeve u kojima su živeli pripadnici iz iste familije ( domestica croatorum, montenegrina vulgaris, slovenica slovenica). Sa smanjenjem teritorije gde se osećao bezbednim, touristica serbium počinje da širi svoj habitatum naseljavajući prvo istorijski poznate krajeve sa prijateljskim vrstama ( hellenica yassos), a u poslednje vreme i one krajeve koje naseljavaju mitski neprijatelji vrste ( turcius baklavis, egiptus piramidus). Domesticus serbius je bio poznat kao vrlo metodična vrsta ( tzv. "paradajz turista") koji je čitavo svoje okruženje nosio sa sobom, a često i ostavljao za sobom na plažama ili ispod prozora. Nije bio prohtevan u zahtevima, pa je često spavao u objektima gde kod kuće ne bi držao ni ptipadnike nižih vrsta ( svinje, zečeve, kokoške...)Pri povratku oblačio bi sve " perje" koje bi nabavio ( farmerice, bunde...) iako bi napolju i kamile padale u nesvest od vrućine. Jedno vreme D.S. bio je privučen novom vrstom staništa ( seoski turizam), ali ga je brzo napustio jer D.S. ne radi ni u radno, a kamoli u slobodno vreme. Današnji domestica serbium je sofisticirana, treća generacija touristica koji bira stanište, plaćajući ga na kredit i živi od uspomena do sledećeg juna do kada se nada da će " zatvoriti konstrukciju"
Balkanski endem. Pojam koji se opire svakom definisanju.
To je kad staviš goblen sa zarozanim detetom na španski zid, deset santima od lamperije. To je kad staviš milje na svaki stočić, stolicu, preko televizora i uopšte, na sve što ima pogodnu horizontalnu površinu. To je kad na televizor staviš uspomenu iz Jošaničke Banje, blagoslov vladike Nikolaja i plastičnu gondolu iz Trsta. To je kad u regalu izložiš celu proizvodnu liniju "Kristala" - Zaječar, gostinske šoljice "od akropolja", Novi zavet, "Čujte, Srbi!" i knjige iz "Novosti". To je kad nosiš "rebak" majicu, upasanu u farmerice sa kaišem zategnutim oko rebara. To je kad znaš da je "italijanka" frizura koja ne izlazi iz mode. To je kad voziš "golf 2" kao momak. To je kad na njega staviš nalepnicu u obliku mrlje. To je kad su ti Lidija Vukićević i Snežana Savić vrhunske pičke. To je kad na devojci ne primećuješ adolescentske brkove. To je kad ne primećuješ da ti devojka liči na Leonida Brežnjeva. To je kad joj fali gornja leva jedinica. To je kad je oženiš u mesnoj kancelariji, pa proslavite pod šatrom. To je kad je u šatri iznad mladenaca toalet-papirom na tepihu ispisano: "SREĆNI MLADENCI". To je kad sa šatre vise baloni i papirni ukrasi. To je kad prodaš golfa i kupiš pasata lubeničara, audi jaje, opel kadet ili ford eskort jer si ženjen čovek. To je kad sa ženom gledaš "Kursadžije" ili "Seljake" i kidaš se od smeha. To je kad citiraš Krstića&sina, Topaloviće ili Radašina. To je kad piješ pivo ispred prodavnice. To je kad su ti sise prodavačice koje su se otegle do poda izuzetno uzbudljive. To je kad te pale debele devojke. To je kad se nalaktiš na šipku pored ortaka - majstora u autobusu, sve značajno šmekajući snaše. To je kad svastiki pri pozdravu šeretski gurneš srednjak u šaku. To je kad ti dođu kum i kuma "zdecama". To je kad kukate na političku situaciju uz rakiju. To je kad zaključite da "opljačkaše ovaj narod", da "nema narod para" i "da 'oće da se vrati socijalizam". To je kad ustanovite da taj Zapad nema tog druženja i te zajebancije, živiš, radiš, a i samo radiš. To je kad zaključite da nema bolje od Srbije.