Jutro.
Sokocalo 92
Omiljena poza svih švalera.
Srpski kosmodisk.
-Gore, gore, go-OO eee tu tu, malo ispod vrata-AAA, TO TO TO ljubi tajo nogice.
Upaliti šibicu.
Poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Reči krimosa po izlasku iz pritvora, zbog položene kaucije.
Naivčina koga je sponzoruša izmuzla a bio je pun kao brod.
Ortak koji je bio na vrhuncu slave, omiljen u društvu, pravi laf, šmekerčina. E onda je sve uspeo da zasere. Uvalio se u govna do guše, doslovce otišao u kurac. Dužan ko Grčka, nije ga bilo nigde i samo njemu je znano kako je preživljavao. I onda posle tmurnog perioda vraća se u punom sjaju. Kako? Opet, to samo on zna. Sve se vraća na staro, opet omiljen u društvu, možda i više nego prvi put. Opet je sve lepo, bajno i sjajno, samo što je posle toliko godina bedaka stekao neko iskustvo, pa se sad ponaša zrelije. I svima je drago zbog toga, čak i oni koji ga ne vole poštuju ga. I zaslužio je njihov naklon. Jedino što postoji bojazan s obzirom na istoriju da ne ponovi sve nanovo...
Odbijanje širenja nogu da bi prošla glava, uprkos glavobolji.
Bapski sažetak preseka radnje ili pojave o kojoj se govori i svih podrazumevanih etičkih normi sa kojima se ista kosi.
Kredibilitet i primesu tradicionalnosti daje mu perspektiva sveznajućeg i svevremenog pripovedača sa koje nastupa govornik kad ga iskazuje.
- Sine 'de ideš? - U grad, baba. - Ne valja grad. Ne valja to.
- Mama, tata, ovo je moj drug Dima. On je peder. - Ne valja peder. Ne valja to.
- A što ti brat nije došao? On ne voli babu? - Ma nije baba, nego malo mu je nezgodno zbog sekundarne akutne mijeloidne leukemije.
- Ne valja sekundarna akutna mijeloidna leukemija. Ne valja to.
Komad fekalije koji odbija da napusti WC šolju, čak i posle nekoliko povlačenja vode. Ime dobio po poznatom holivudskom glumcu koji je iritirao gledaoce odbijanjem da potone u filmskom spektaklu Titanik.
Ubica dječijeg lica.