Izraz nastao davne 1984. nakon objavljivanja podatka da se u Nikšiću godišnje popije više alkohola nego u cijeloj Makedoniji. Prvenstveno upućen velikom pjesniku i boemu, Vitu Nikoliću. Danas primjenjiv i na ostale ljubitelje pića i opijanja. Ali na one prave. Na alfu i omegu kafana, birtija, diskoteka, klubova.
Zašto baš Kumanovo? Ne valja ni pretjerivati, Skoplje je pola Makedonije. Imaj mjeru u svemu. A Kumanovo je upravo to, zlatna sredina. Niti preveliko, niti premalo. Jednostavno savršeno.
Slađana: Gotovo je, razvodim se, neću ni da znam za njega. Maja: Opet? Pogađam, šamar ili pišanje u lavabo? Slađana: Sad je stvar ozbiljna. Vodim i đecu. Zar da im teški alkoholičar i propalica bude uzor? Pije više nego Kumanovo. Maja: Polako, jutro je pametnije od večeri. Pa zar sad, poslije 12 godina braka? Slađana: Pa sad, kad ga stižu godine i otkazuje organ po organ. Da li je do pića ili drolja od onih njegovih konobarica, ne želim ni da znam. Mene neće ni da takne. I nek neće, od sad mu je zabranjeno! Mogu i bez njega, ja sam fakultetski obrazovana žena, samostalna. Pitala sam brata da preselimo kod njega, samo privremeno. Ionako nam je stan neuslovan, kaplje nam od komšija, kapljemo po komšijama, otpada plafon u kupatilu... Maja: Pa šta ti kaže brat na to? Slađana: Kaže da je to zbog velike vlage. Stavi se neka mreža...
Konjino, 30 godina imaš od kojih je 20 provedeno po autobusima. Inventar si im postao. Zna te svaki šofer. I ti znaš svakog. I kad koji kasni, koje je sjedište najudobnije, na koje se Racov sin pijan ispovraćao poslije žurke u kafeu „Kafe“. Budaletine i dalje sjedaju tu, ti si iskusan, znaš da nema dubinskog koje će te izlučevine očistiti.
Kako misliš sjutra đecu da podižeš? Iz autobusa? Gradski prevoz? Ponekad biciklom? Kažeš samo je ođe sramota voziti se autobusom, u Njemačkoj sve bogataši pa čekaju na stanici. U Njemačkoj sve bogataši, pa guraju jezičinu u grlo jedan drugom. Je li to lijepo, pitam ja tebe?
Održavanje auta košta? Plaća se parking? Nije zdravo za organizam? Pa nije ni u autobusu. Možda su i Cigani sjeđeli tu prije. Cigani sa šugom. Mislio si na biciklizam, rekreaciju? To je odlično, udiši čađ koja izlazi iz omiljenog ti autobusa. Registracija, izdaci? Pa ti nemoj imati izdatke. Drugo je ti da si dijete. Nezaposleno. Koje studira. I otplaćuje tri kredita. Nego nije to moja briga, vozaj se po autobusima, ali nemoj se ni žaliti kad ljeti sav znojav jedva dočekaš vrata da se otvore, da na obližnjoj trafici vodu kupiš, da se malo smiriš. Smiruj se, tako ti i treba. Kao da ti je nevolja. Pa ti nemoj imati izdatke, rekoh ti već.
Ali nemoj ni da umreš kao kondukter. Sad je pravi čas. Odrasti. Kupi auto.
Opet čekaš onu nesreću. Ma sig se sprema po dva sata, kao žena kakva. A i ove žene dvije što sjede, nijesi se ti nametao, sam je ponudio da se nađete. One su došle, a on ispalio. To je drug. Kakva je ova desna, nakaradu Bog stvorio. Pogledaj joj nosa grbavog. Pa i prije 50 godina se mogao operisati, ne rade to više maljem naživo. Obavezno primijeti da ima malu devijaciju i suptilno joj saopšti. Takve se ne ljute. I da se ljute, sjedi dalje od tebe, znači njegova je. Pa nije ni fer da ti, koji si ljepši, izađeš sa grđom. A tvoja je lijepa. Bar će biti kad se skine. Obukla je tigraste helanke. Pa dobro, mala, nije ti 10 godina. Kad te zovu momci uveče na piće ne oblačiš se kao za uranak. Zaostala za svojom generacijom. Baš kao i ona budala što putuje autobusom. I upravo je kasnio baš taj njegov, nekog tebi nepoznatog broja. Evo, već te je obavijestio porukom. Tu je za dva minuta. Možeš da naručiš sok za gospodina.
Prošpijati nekoga skroz na skroz, ali ne zbog koristi ili ličnog zadovoljstva, nego ti je njegova najveća tajna, koju čuvaš na granici svjesnog i podsvjesnig, sasvim slučajno izletjela iz govornog aparata.
-Brate, viđe li mi Audija, u brdo mu X6 ništa ne može. -A miči mi se, lako ti je kradenijem ludovati. No ja ne bih smio voziti auto, a da znam da zbog njega neka baba u Njemačku obraze ne suši… -Alo, ništa ne vidiš, ništa ne čuješ, je li jasno? Nemoj se samo đe izut za to kad popiješ, uši bih ti u mašnu svezao.
Mali znak pažnje. Nekad veoma popularan i efektivan način da pokažete đevojci za susjednim stolom koliko rado biste stupili sa njom u bliži kontakt.
A onda su počeli samo flaširane da služe.
Taman si sjeo u kafanu. Mobilni, ključevi od auta i Marlboro su već na stolu, dok listajući meni naručuješ veliko Nikšićko. Naravno, sve te interesuje, pa razgledaš po objektu ne bi li uočio koga poznatog da podigneš kriglu u znak zdravice.
Kao što je opšte poznato, sklon si lijepim ženama, tako da razgledanje nije dugo trajalo. Zašto tako fina đevojka sjedi sama? Dobro, nije sama, sa drugaricom je. Sa grdnom drugaricom. Neka je, neće niđe pobjeći, ionako ispija dojč uru ipo. Što joj imaš prilaziti, svak za svoj sto, zovi konobara i reci: "Dvije kisjele vode onim damama u ćošku". To je jedino džabe, a da nije vodurina. Ostavićeš utisak. I sirotinja si, pa ti je glavno da se jebeš bez ulaženja.
Posmatraš ga kako spušta tacnu na njihov sto i ljubaznim tonom govori: "Imate piće od gospodina". Dako bude zadovoljna. Možda ne bude i reče konobaru da je pička najveća što te sluša. Neće joj valjda odgovoriti da je mislio pojiti volove... Možda i hoće, moraš je zaštititi. Jači si od njega. Da je jak ne bi bio konobar, nego radio u sekjuriti minimum minimuma. Ustaj i spasi je, nemaš što čekati.
A: Alo, momak, ide li taj račun, usiđesmo se? B: Što će tebe račun, ja sam zva, ja plaćam! C: Alo, zna se ko je najjači ođe! D: Vala ni ja neću biti Mošo, pa kad bi svi pokrepali!
Jedno jutro, neđelja je bila Kad velika rodila se sila Te hiljadu i devet stotine Osamdeset i treće godine Na platou pred kraljeve dvore Fabrikanti vode razgovore Izbačiće jedna kola nova Zasjeniće Marka Miljanova Golfom dvojkom, tako će ih zvati Mišljahu ga Brozu darovati Ali tada ne bijaše Tita Sad ti on na ljepše mjesto skita. Mjesto njemu s velikom blagošću Golfić onda ode u Vogošću Na sklapanje usred Bosne ljute Tako su mu odredili pute. Nije lako kola napraviti Njima se svak mora ponositi Sarajlije po vas cijeli dne Pokušaše da ga saklope. Među prvim kupi ga Vučina Mošov otac iz grada Trebinja On je sa njim pute preletio I đevojke mnoge uhvatio A kad šćaše sinu da ga preda Mojaš njega ka no pašče gleda Zna on dobro - zaslužio nije Imat snagu ka pola Srbije Pa počeše preklinjati baba „Tuđa ruka ne češe ti svraba Ja dostojan nijesam ovih kola Obrukaću orla i sokola Obrukaću milu braću moju Obrukaću istu ženu tvoju Obrukaću stričeve i tetke Obrukaću rokere i sekte Pa te molim ka časnog čovjeka Zahvalan ću biti dovijeka Ako mene kakav krš ti kupiš Samo na tom možeš da naučiš Da naučiš kako kola gonit Da naučiš kako žene vodit“ Kad ujutru danak osvanuo Mošov otac na odžak banuo Njegovu je molbu uslišio I Opela staroga kupio Mojaš srećan, obraze ne suši A kroz zube pjesmicu pjevuši: „E, moj tata, do vijeka ti hvala Odoh slupat svoja kola mala Da osjetim što muškarci čine Da ih sreća nikad ne razmine“
Izraz koji koristimo da romska i albanska populacija ne bi dirala naš daleko manje vrjedan predmet ili uređaj.
-Šiptar, aj' operi mi šajbnu. Zaprlja se po ovome blatu. -Šefe, ja moram uzmem metljice od brisaći. Kompljikovano je sa one ćistiti... -Ne diraj metlice, to je 100 eura! -Znam, znam, samo sam se šaljim. 'Oćeš sa feri od jabuka ili ljimun?
Marko Milanov: Kume, a da nijesi đe skoro viđeo onoga Bojana, što se oženio odma' poslije srednje. Vesko od Oštrovca: Šuti, ne pitaj. Dobio troje đece... Marko Milanov: Pričaj ti kume, slušam te ja. Sine, 'ajde po'itaj po još jedan viski. Vesko od Oštrovca: Dobio troje đece, najstariji 16 godina. Marko Milanov: Šta to pričaš, crna drugo. Mora da se ta bagra sprda s njim. Vesko od Oštrovca: Ma đe sprda, jadan ne bio. Ne smiju mu "A" reć', pa da su jedni u devet kuća. Zna se kad on govori. Svi šute ka' zaliveni. Žena ponekad i izađe iz kuhinje ne bi li ga ispoštovala. Mila ljudi slušaju stojeći.
-Jel' onaj Stevan ima anoreksiju ili je onakav prirodno? -Ma niđe ne radi, samo može za slave da jede. Mora dvput da uđe u kafanu da bi ga primijetili.
Najveća sramota koja može da zadesi odraslog muškarca. Vožnja u vozilu najsličnijem pegperegovom džipu na akumulator kojeg današnji klinci drndaju.
Žena: Svetozare, sad ću da zovem taksi, pa da idemo kod kuma na slavu. Muž: A taksiste ti guslare jebem, reci mu bar da požuri.
5 minuta kasnije
Ž: Svetozare, pa vidi što su fina kola došla po nas. M: Subotu mu jebem, pa što na današnji dan? Ono pederska Tojota Prijus, što na struju ide. Ž: Ajme, mene, pa šta ćemo sad? Zamisli neko nas vidi u onome, misliće da smo juče sa sela šljegli. M: Ništa, idemo našim kolima. Ž: Pa kako našim kad su ti oduzeli vozačku kad si se ono napio... M: 'Ajde ne drobi, nego zovi Radomana da nas pogura. Neće Jugo bez gurke, pa da imamo centralno u garažu.
