Osjecaj jeze kad po prvi ali i 648. put poslusas Bajine Prepelice prepelice sarenijeh krila za Bozic u Visegradu. Svaki put dobijes zelju da osvojis nazad Gorazde.
A zivim sa dva muslimana u kuci.
Jebem ti Boze majku.
Osjecaj jeze kad po prvi ali i 648. put poslusas Bajine Prepelice prepelice sarenijeh krila za Bozic u Visegradu. Svaki put dobijes zelju da osvojis nazad Gorazde.
A zivim sa dva muslimana u kuci.
Jebem ti Boze majku.
Kad skontas da je zivot kurva, da nisi platio na mostu al jesi na cupriji.
Kad mislis da su sve ladje potonule, iako Mirko Pajcin aka Baja Mali Knindza svako jutro kaze: “Sta mogu vetrovi potonuloj ladji.”
Kad ti sve smeta, i grizes koliko si nervozan.
Onda skontas da Ćići nikad ne zove dzaba.
Djaka, daj 400 kuna, zvao me Ćići, a Ćići nikad ne zove dzaba.
Ekser proizveden u lipoj našoj Hrvatskoj.
-Tebra, jesi probao čavoglave sinoć na partiji, neki ludak iz Splita valjao?
-Dje nisam, sad mi je jasno kako su odjednom zaboravili Jasenovac da je postojao, nisam se mogao sjetiti kako se zovem.
gledali ste u prethodnoj epizodi
- Šta se ovo desilo. Zadnje čega se sjećam je blijesak jarko crvene svijetlosti i od tada je sve crno. Sestro, jesi li okej?
- Dobro je, stomak me nešto boli, kao da osjetim neke leptiriće na njemu, baš čudno. Čitala sam sa cimerkom da nam ovakve stvari radi 5G mreža, astralne projekcije i slična sranja.
- U pičku materinu, gdje smo sad, gdje nam je lerdi?
- Stvarno ga nema, a maloprije sam mu plaćala peticu DS. Možda je ono najgore?
- Pao je?!
- Ne debilu, tata ga je se dočepao.
- Auuuu, onda smo najebali. I ja cu u podrum sa tobom sekice draga. Čekaj da upalim google maps, ne mogu nikako da provalim gdje smo... Nema signala, shit. Probaj ti, tebi svakako hvata signal u podrumu dok ti zakljucanoj prolaze dani.
- Baš si duhovit brate. Ček, ček... ovo nije moguće, kaže da smo u Kongu. Brate ovo nas neko zajebava, 100%, sipali su nam neku haludžu u DS, ja ne vidim drugo rješenje.
- Ma da, onaj lerdi osušeni idiot opet sere. Hajdemo prošetati, možda ga i nadjemo, a i prijaće nam šetnja.
- Hajmo, šetnja po vedrom Slaviši mi uvijek prija.
- Sis, ovo nije Balkan, pogledaj zemlju, crvena je i kao pijesak, a ona rijeka tamo nije ni Morava a ni Drina. Mozda... mozda smo stvarno u Kongu.
- Uu jebote, ja sam čitala da je Fredi iz Kvina nastupao na riječnom kruzeru koji plovi Kongom. Taman kad je zapjevao onu našu Kongom plovi jedna mala barka pozli mu i odvedu ga doktoru. Legenda kaze da su mu tad ispumpali pola litra sperme iz stomaka.
- Marš u podrum nazad, gdje si naučila tako da mračiš?
- To nam je tata pričao pred spavanje, zar se ne sjećaš?!
- Uuu, da. Nastavimo prema onom velikom drvetu, tamo mozemo potražiti zaklon ako nas šta napadne. Ako ne možeš hodati sestro, hajde krkače na ledja.
- Awwww, je l’ se to opet igramo Bugara s ledja? Znas da mi je to omiljena igra.
- Tiše, čuješ li? Nešto se približava...
- Plašim se bato.
-I ja sekice. Drvo je blizu kreni trčati. Ja ću ostati da im odvučem pažnju... Brzoooo... Aaaaa Hijene aaaaaa. Hajde još malo, skači na to drvo. Uhh za dlaku. Jesi okej sekice?
- Jesam brate, samo me brine kako ćemo sići sa ovog drveta i ostati živi.
- Hajde šta kukaš, posle podruma ovo je hotel sa milion zvezdica. Šš, čuješ li hijene kako trče i cvile, možda su ljudi... baciću pogled brzo. Jesu, ljudi su sestrice, spašeni smo. Mašu nam. Pogledaj.
Bela sestra i beli brat, Slavišina deca. Sidjite dolje. Vaš Slaviša naš prijatelj. Mi vama pomogli.
-Ajmo brate, hvala tati pa smo na sigurnom.
Lutajući kroz do sada nevidjena prostranstva afričkog kontinenta brat i sestra su se konačno osjećali sigurni nakon dužeg vremenskog perioda. Kako su se peli prema sjeveru Konga i kako ie zemlja sve više oskudjevala biljkama tako je i njihova nada polako odumirala. Bili su svjesni da je sve ovo zamka.
Slavišina djeca... morate se razvedriti. Vi sa vama putem 5G mreza doveli jednog zlog duha. On svrsava na stomak mojoj mami. Ja ljut, puno ljut. Tvoja sestra mamac, ti piješ čaj. Hajde, razlaz
- Nisam se ni okrenuo seka mi je nestala, a meni je crnkinja bujnih usana služila čaj dok mi je mazila srednju nogu pored vatre. U jednom trenutku vidjeh beživotno tijelo moje sestre i lokvu sperme na stomaku. Aaaaa kako se usudjujete crne pičketine.
Polako sinu Slavišin, miran biti reče glas crnog poglavice. Tvoja sestra tri dana svrš na stomak, zli duh uhvaćen, svi srećni
- Prošao je i drugi, i treći dan. Sekino tjelo djelovalo je sve više i više iscrpljeno. Poglavica mi reče da se ovo dešava jednom u 500 godina. Ako je zli duh prodavao droge istjerivanje traje 4 noći.
Tako i bi, pade mrak, svi ćute, na sekin stomak krenuše padati kapi bludnog sjemena. Svi skočiše i uhvatiše čovijeka bez lica.
zli duše pokaži svoje lice
- Ču se veliki krik, i seka se probudi od njega.
- Daj brate, opet si mi svršio na stomak, pa gadjaj sise ili facu, koliko sam ti puta rekla.
- Duga priča sis, pričam ti posle.
- Žustrim korakom išli smo za duhom do kuće na kraj sela, tamo nas je dočekala strašna slika. Zli duh je bio naš lerdi. Skočih da ga ubijem. Aaaaa pičko banjalučka, ti ćeš skrnaviti moju sestru. Crnina mi pade na oci. Sledeće čega se sjećam da su me okretali na ražnju. Ubio sam lerdija. To je bila kazna za ubistvo u Kongu.
Lerdi je bio mrtav, ja na izdisaju. Zadnje čega se sjećam je da pobinjeničke vojske siluju moju sestru, a posle biju. Mislio sam da je kraj, već sam čitao Oče naš kad se pojavio tata, nikada srećniji bio nisam.
Slaviša veliki, vi dobar čovijek reče vodja pobunjenika, birajte, hoćete sina reš ili srednje pečenog, a ćerka silovana ili prebijena?
- Pustite govno da izgori, a nju silujte i ubijte.
Slaviša se pohotno smijao sebi u facu, njegov plan je izvrsen, dvoje djece izroda narkomana i osoba koja ih je trovala i uzimala njegove pare su mrtvi. Te noći su dijamanti bili krvave boje, jako su mi se dopadali
Nastavice se
Poetican nacin da kazete ribi da vam se svidja i da bi ste opstili sa njom ukoliko je to moguce.
-Slusaj, jutros kad sam ustao srednja noga mi je odreagovala na pomisao na tebe, hoces se kopati u moje groblje?
Bosanski sleng za iscjepati drva.
-Kakvu je ono kalašturu Milan oženio, ne može prebiti ni 10 metara drva.
-Au muke...
Srpska verzija poznate doskočice “sidu bi joj oprostio”.
Gledaj prkna male Anđele, dao bi joj da mi pravi slavski kolač.
Raspadaš se - a ne znaš zašto.
Budiš se umoran, prezireš sunce.
Budiš se u mrtvačkom znoju, blijed kao krpa.
Nemaš snage.
Nemaš volje.
Neko ti je umro.
Taj neko si ti.
NEMAŠ VOLjE ZA ŽIVOTOM.
Više stvari nemaš,
nego što imaš.
Zašto?
Tvoja porodica kaže da zna,
a ti ne znaš.
Ne znaju ni oni.
Komunizam laže iz njih.
Propadaš,
umireš u sebi svaki dan.
Ko je kriv?
Ti?
Porodica?
Riba?
Društvo koje je istrošeno jednako kao ti?
Ipak si ti kriv.
Priznaješ to sebi.
Napreduješ - al' u kurcu.
Istrošen si i dalje.
Lagano propadaš,
Režim štednje baterije,
i dalje se trošiš.
Šta reći na kraju?
Nisi ti dečko umoran,
niti depresivan,
niti neshvaćen.
Ti si roba sa greškom.
Ti si istrošen.
Ende.
Ortak iz kraja koji ima u mozgu sve ribe od 7 do 77... njihova imena, prezimena, matične brojeve, omiljenu boju, kad se prvi put natakla na onu stvar i sve potrebno.
-Zipa onu malu, Šazam buraz, aktiviraj se!
-Ma mala Mandićka, ide u Jezičku... drugi srednje, idi u kurac i ti si srozao standarde.
Svi mi u društvu imamo bar jednog ortaka koji ima čupri kao da je klasik ruske književnosti - opširnu, bespotrebnu sa previše opisa i bez ikakve bitne radnje.
Ruski klasik je često izbačen iz svih vidova interakcije društva, osim fizičke prisutnosti, jer smara, i svi te priče već znaju kroz svakodnevno ponavljanje istih.
Ruski klasik je tu već milion godina, sastavni je dio društva, ali ga niko više ne jebe ni 2%, bio si zanimljiv - više nisi, ali ipak on mudro čeka novu žrtvu koja će se zaletiti na 896 strana opisa kako je umalo jebao kad je diplomirao na medicini.
-Tebra, baci pogled za onaj sto tamo.
-Ono Vule opet tripuje da je ruski klasik?
-Aha, već četiri sata priča kako mu se sa sedam godina dok je boravio u dedinoj kolibi pojavila želja da prestane biti otuđen od sebe i društva te kroz samoegzistenciju i ljubav prema sebi i bližnjima upiše medicinu i postane bitan dio čovječanstva, te kako se nakon primanja diplome zaljubio u krajičak oka male Maje koja je diplomirala na defektologiji.
-To ona priča kad ga je riba iskulirala a on utripovao da će jebati?
-Ma ja, pusti budalu.
Ali mama, ja želim da budem drugačiji. Ne želim kad izvuku moju esenciju iz mene da završim u nekoj okrugloj ili plastičnoj posudi, a kasnije u kantama i ko zna gdje. Želim da putujem, ne želim da budem samo ispušeni pikavac, ćik, filter, kako nas ko zove. Hoću da vidim svijet.
Sine, ne budali. Znaš i sam kakva nam je sudbina. Kako je naše divne biljke pokorio imperijalistički Marlboro, prvo nas upakuju, razbiju nam zonu konfora, ograniče nas u jedinstven oblik i onda nas unište. Ubiju našu egzistenciju. Pomiri se sa tim, nisi ni prvi ni zadnji sa snovima i to je sva priča.
Ja ću biti drugačiji mama, vidjećeš. Čitav svijet će pamtiti opušak koji je pobjegao i oslobodio se okova rutine.
*Par godina poslije*
Mama, kakvo je ovo mračno mjesto? gdje smo mi to. Zar je sve crno, zar nema izlaza. Otkad smo mi postali takvi pesimisti. Mama, uvijek sam ti pričao kako želim pobjeći. Pomozi mi mama.
Sine, vidjećeš svjetlo. Nemoj mu se radovati. To svjetlo nije simbol života, već kraja. Kada vidiš svjetlo i osjetiš da napuštaš ovu crninu, to će ti biti kraj tvog skromnog i neostvarenog života.
Bojim se mama.
Znam sine.
Marko je vadio poslednju cigaretu iz svoje kutije Marlboro tač šestice. Taman se spremio da je zapali ali mu je pažnju privuklo nešto napolju. Bila je to nezapamćena oluja. Bujica je tekla ulicom, sjevalo je kao na pres konferenciji kada foto-reporteri upere bliceve u Aleksandra Vučića. Povuče dva dima i nikad jači grom ne potrese njegov život. Preplaši se i baci pljugu na ulicu.
I dalje živu cigaretu nosila je bujica, ko zna gdje. Nije završila u piksli, niti u kanti za smeće. Putovao je, riječni turizam valjda.
U djeliću sekunde dok kiša nije ugasila njegovu žarku i dok dim nije sasvim nestao čulo se samo: "Mama uspio sam, nisam kao svi, putovaću", ali mama mu je bila mrtva i ispušena, kao i on... samo što to u tom trenutku nije shvatio.
Rečenica koja opisuje baš veliku porodicu sa mnogo članova. Članova koji su se kotili ko zečevi, a ne ljudi. Ovakve porodice nemaju porodično stablo, već porodičnu šumetinu.
-Šomi brate, što si sjeban?
-Tebra, znaš da sam se smuvao sa malom Sarom?
-Znam, pa vrh je to. Šta je, mala ne da pa belaj?
-Druga rodica.
-Auuu tebra, idi snimaj Igru prestola. DEJO LANISTER JEBE SESTRU!
-Sisaj ga idiote, odem kod babe kaže "Nu što ti je fino ono čeljade, od koje je kuće?" kad ono rodica...
-Pa kako ne znaš drugu rodicu jebem ti nedelju glupu?
-Pa ima nas ko serijala Slagalice, ona je ljubilarna 6853. druga rodica koju upoznajem. Zimski edišn tebra.