
Uvek sam joj u crkvi palio sveću za zdravlje i za sreću u jednom manastiru sam se molio nad moštima svetog despota Stefana da mi da barem nju samo nju kad već nemam para svoj krov i živim u bedi ništa više nisam tražio a svakome sam uvek pomagao ko god je tražio koliko sam mogao trudim se uvek da budem čovek i hrišćanin šta sam kome zgrešio da me Bog ovako kažnjava ja ne znam

Plus naravno potpuno te razumem druže i ja sam znao da plačem zbog devojke ne zato što me je ostavila nego zato što nije htela da bude sa mnom nisam joj se sviđao a ja sam godinama zaljubljen u nju pisao sam joj pesme eseje otvarao joj dušu pitao sam je da je izvedem na kolače ili piće uvek me je odbila i sad skoro me je blokirala na fb od tad ja više ne idem na fb
