Diskriminacija (najgori pokušaj uštekavanja vol. 1)
Kod nas je opšta pojava da je sve diskriminacija! Diskriminisani su svi slojevi društva. Od najmladjih do najstarijih. I svi, zamisli, mašu sudom u Strazburu.
E, kad neko iz tih diskriminisanih slojeva pokuša da ti ga ušteka, tu nastaje problem. Ako daš diskriminisanom jer se sažališ, tužiće te za diskriminaciju oni kojima nisi dala.
Zato, sestro, daj svima. Spasiće te suda u Strazburu.
-Mogli bismo malo kod mene...
-Aj bre Azeme odjebi, to što u Pazaru nemaš šta ne znači da ovde možeš svaku da salećeš.
- To je diskriminacija! Tužiću te sudu, odma' idem kod Staše Zajević! (half-true story)
.........................................................
- Mala, aj se 'bemo.
- Aj bre beži mali, ti nemaš pojma šta je to.
- Imam, imam, probao sam na sestru.
- Marš kalašturo jedna!
- Ovo je diskrEminacija na ciganskoj osnovi, pu stoko srpska!
.........................................................
Poruke:
- Jao, pa de si ti, curo nemate sto godina.
- Ja evo. I nema te su dve reči.
- E, ja ne znam kako ovo da sročim preko poruke, al brate svidjaš mi se. Nosio sam ti sliku kod gatare da vidi da l' smo par. Kaže da jesmo, aj' da pravimo male Vla'e.
- Odjebi. Pozz
- E, kako vi Srbi cenite vlašku manjinu, sramota. A mi Vlasi uvek s vama bili. Eeee...(true story)
.........................................................
- Milojka, aj se povolimo lečka
- Ma beži bre Milorade, gle'j kak'i si, ki kad te Sveti Ilija ister'o iz panja, Bože me prosti! Ne bi' ti ora' iz šaka uzela! A druga stvar, brate, siromašan si. Samo ono parče zemlje u Ostrvo što imate. Ajde beži ne zamajavaj me.
- Ma Milojka, kuj te to pitao! Ne diskriminiši me, daješ redom po selu. A to što sam siromašan zajebi, neću ja da te ženim. Samo da se povolimo lečka.
- Aaa, pa tako već mož' da se razgovaramo! Što odma' ne kažeš?
Počaglaisati
Pojesti sve iz tanjira, pa posto ti to nije dosta, a više nema, uzmes komaT 'leba pa pomackaš ono što je zaostalo. Ili kad oližeš posudu od porodičnog sladoleda.
U žargonu: pokupiti sve sto se pokupiti da, do poslednjeg sitnog dinarčeta.
Toma: Dobro, bre, Vule, majku mu, da l' si mog'o ceo baš budžet da spiskaš? Pa nisi ostavio bre ni one sitne dinare, nego si sve počaglaisao! Sram te bilo, što ne ostavi nešto ministrima. Il' bar meni, ja sam ti bre politički tatko!
Vule: Mene slobodno vređajte, ali neću dozvoliti da vređate Srbiju. :namešta naočare:
Prevrnut/a k'o ovčja pička
Kaže se za nekoga ko je toliko plav da svetluca na suncu, pa misliš da je vampir iz Twilighta. Obično za devojku i to koja se zove Maja (btw, što se sve plavuše zovu "Maja"?). Valjda što se radi o pički.
Inače, pravi oblik ide: "Plava pa prevrnuta, KI OVČA pička", al' ja reko' da se predumećem da znam gramatiku, javnosti radi.
Autor, takođe, tvrdi da je naš narod načisto prs'o kad je ovu izreku smišljao, jer je ovčja pička modra, a ne lan-boje, k'o što plavuše obično budu... Al' dobro, narod najbolje zna...
Lik 1: O, brate, vid' ribe... Ja ako ovo ne kresnem, živ nisam
Lik 2: Ma beži bre... Vi'š kakva je... Plava pa prevrnuta k'o ovčja pička...
MESEC JEBENIH DANA KASNIJE:
Lik 2: Ooo, burazeru... De si, šta ima? Evo, da te upoznam ovo je Maja
Lik 1: Maja, je li.... A pre mesec dana nije ti bila Maja? Nego plava pa prevrnuta, prevrnem ti ga i majci i Maji
Bilo je ovako i onako, uzmi gusle pa nakiti
Sigurno ste upoznali lika koji kad vam kaže nešto, to ne da nije bilo tako, negooo, nije bilo ni stoti deo od toga. Ono, kad vam kaže da je pala kometa na selo, a ono padao grad. Lik koji ne da sere, nego preteruje. Ali, šta ćete, mora se trpeti, boles' je to, a boles' ne bira.
A što je još gore, lik ne priznaje ni glavu s ramena da mu otkineš da nije u pravu. On nikad ne laže. He is a fuckin' saint!
E, onda Brusjani primenjuju taktiku magične rečenice iz naslova. Jer ko bolje od Višnjića ume da činjenicu da je neko mahinalno zveknuo Kulin-kapetana uglavu pretvori u veliko junačko delo. Dakle, za gusle se očekuje da lažu, pa je onda lepše uhu za slušati.
Mile: E, brate, Zorane, bio ti ja u subotu u "Tirol". Sedim ja, cirkam neki alkohol, slušam one gluposti, nije bre onaj Boban ništa normalno pustio od pre tri godine kad bila "Rozeta", samo neki tehno neki đavoli... Boga pitaj... I da viš čuda, dolazi cupi, znaš kakva ono, san snova... Ti i ja ovak'i da je ne sanjamo kamoli da mislimo o njoj. I ženska pravo na mene! Ja kažem:...
Zoki: Aj bre, beži Milane, ne jedi mušmule! Bilo ovako i onako sad, a ovamo ti Boban oplaveo to oko što si muvao trudnu Necu. Aj, uzmi gusle, opevaj, ja dolazim za po sata da čujem pesmu. Dotle moram neki ručni rad da obavim...
Špička
Ruski za šibica...
Fora iz vremena kad je moj otac bio mlad i lep, što će reći sa sredine sedamdesetih godina prošloga veka. Izgovor, i to, mogu reći, neverovatno loš, za teranje nekoga u pičku materinu, u vreme kad zbog toga nije mogao da se dobije metak u čelo, već samo po par modrica.
Danas, ne samo da ne bi uspeo, nego bi, još pre, dobio pomenuti metak, tamo gde mu prirodno, nikako nije mesto.
Lik1: (gradska faca) Ti! Seljačino! Kome buljiš u curu? Nemoj da te izujem iz opanaka sad! Ščuo! Majci ti ga...
Lik2: (donomadašnje seljače, pošlo u srednju školu) Šupičkumaterinu :mumlajući:
Lik1: Kome ti tako? Je li, misliš da te nisam čuo? A? Batice, gotov si sad!
Lik3: (slučajno iz istog sela kao i lik2, marke "baco bale preko štale") Stani malo, nosorože! Dečko ti samo tražio špičku! Aj daj šibicu da ti ne zavrnem ruku!
E, onda sam mu rek'o....
Izjava iz koje zrači jedno veliko: "E, ne'š, kolega!". Sad, naravno, pitanje je koliko je to istinito. Mada, u najvećem broju slučajeva izgovarač ove sentence jeste pičkica da od njega veće pičkice ne može da bude! I ne, nije mu ništa rek'o. Nije im'o muda da mu bilo šta kaže. Jer, pičkica je. I vi i on to znate.
No, ipak, pošto je pušten na slobodu, posle ovog izraza mogu da uslede dva odgovora:
- da radi prijateljskih odnosa odustanete od rasprave s budalom
- da mu lepo, k'o čoveku, kažete da ide nekoga drugoga da laže, jer vi niste tolika budala, kao što se čini.
- Jao kako sam se posvađao sa onom stokom od Mitra Automehaničara. Da vi'š šta je bilo. Otiš'o meni auspuh na onoj Tempri i ja to odneo kod njega da mi zameni. Kaže čovek to da košta dvesta evra! Ej ti, dvesta evra, auspuh. Pa to nije normalno! Ja mu onda kažem da se nosi i on i njegov auspuh, dete mu jebem njegovo
- Mitru? Ti?
- Jeste, ja, Mitru.
- E, nesrećniče, zato je tebi izlomljena leva ruka, nisi ti u drvima pao...
Kad sam se na Boga kamenjem bacao
Rečenica koju svaki iole Srbin izgovori makar jednom u životu. Ona rečenica koju izgovoriš kad shvatiš da je život kurva. Jedna nejebljiva kurva! Kurva koju jebu još samo šoferi na Ibarskoj magistrali. Pa i oni izbegavaju, probiraju, kao da se radi o jabukama koje je prozvrcao grad, a jeftine su, pa birkaš one bolje i bolje, tek da ne spiskaš u trenutku sve ono što si zaradio za ovaj mesec.
OTAC: Sine, ajde dođi 'vamo, treba neka drva da se iscepaju!
SIN: Ne mogu tata, pišem roman.
OTAC: Kak'i bre roman? Rek'o sam drva da se cepaju!
SIN: Roman o Vizantiji. Negooo, tata, razmišljao sam nešto. Šta ti misliš, kako da ga nazovem?
OTAC: Koga bre, šta bre?! Ja tebi reko' za drva malo pre?!
SIN: Pa roman, tata! Imaj razumevanja, ovo je vrlo bitan posao, znaš, ovim bih mojim romanom ja mogao u potpunosti da promenim bla bla bla bla bla bla bla bla bla
OTAC: Eeee, Bože, Bože moj! Kad sam se ja, rab tvoj, na tebe kamenjem bacao!?
...............................................................................................
EVROPEJAC: Ma, mi Srbi smo govna. Nisu bre Šiptari krivi! Mi smo govna. Sve nerede mi napravimo. Bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla bla. Bla, bla, bla, bla zastava. Blablablabla, bla, bla blablablabla Albanija. Bla, blablablabla, tri boda. Bla!
OBIČAN ČOVEK: Kad sam se ja, Bože, na tebe kamenjem bacao, pa da moram ovo da slušam?!
Ko računa zeta za rod i magarca za životinju nikaki čovek i nije
Da znate odmah da nije. Osim ovog dela za magarca. Magarcu učinjena velika nepravda ovom izrekom.
Šta je magarac skrivio, to ne znam. Samo znam da od vrbe klin i od zeta sin ne biva. Ne može to tako - zet pa još da ga poštuješ k'o rod. Pa 'de bre to ima! Zet je tu da se tera kao tuđ (što bajdvej i jeste), inače, ako je već hteo da bude nekome rod, što se kog đavola ženio! Ko ga bre terao da se ženi!?
Naročito ako je doš'o na miraz. Slaba mu je svadbena biografija ko mu je kriv za to! Naročito što se oženio Milicom (ili nekom drugom), jednom u majke.
Prijatelju, ti nisi rod! Ti si zet! I tako se ponašaj! Ako ti se nešto ne sviđa, naša su ti vrata uvek otvorena. Da na njih izađeš, naravski.
- Je l' bre, Milisave, kaki je taj novi zet? Aaa, čuo sam sve sluša! Da ga paziš dobro, ako je vredan. Trebaće ti za u drva.
- Šta bre za u drva? Zet je, čeljade, nije magare pa da vuče drva. Pa i magare pa bi mi bilo žao da ga teram toliko, i životinjka je živo biće
- Da ti kaže Borisav tebi, Milisave, brate moj, nikaki ti čovek nisi!
- Što brate? Šta sam uradio?
- Jaao, brate slatki, pa ti još pitaš! Pa taj koji računa zeta za rod i magarca za životinju, nikaki čovek i nije! Aj sad pivo da platiš kod Miće u prodavnicu, da se ne brukaš dalje.
Kupus i pečenje
Simbol mira u Srba.
I simbol mira mog detinjstva.
Normalni narodi imaju belu golubicu, maslinovu grančicu, a mi, Srbi, šta bismo drugo nego: kupus i pečenje.
A naravno, kako bismo se pomirili, čak i da su kupus i pečenje na stolu, bez tradicionalnog malić-zahvata?
Mir, mir, mir
Niko nije kriv
Ava, ava, ava
Sudija je krava
Kupus i pečenje
Slatko pomirenje!
Aršin duga tri široka
Žena koju je lakše preskočit' nego zaobić'. Visina ovih žena varira između visine baštenskog patuljka i Tiriona Lanistera, dok im na vagi stoji brojka 101,5. Dozemak plus jusovac. Odnosno, jusovka, da budemo precizni i polno tolerantni.
Naziv nastao prema pesmi "Reče čiča da me ženi"
:Svadba:
Baba 1: Je li, si videla mladu?
Baba 2: Jok ti si videla. Normalno da jesam!
Baba 1: I kak'a je?
Baba 2: Nikaka, moja snajka lepša.
Baba 1: Što? Šta joj fali?
Baba 2: Jedno deset santima visine. Inače ništa, ima i viškove.
Baba 1: Znači, reče čiča da me ženi?
Baba 2: Jes, aršin duga, tri široka...
Leb' ti poljubim
Pravilo broj jedan u ovom Zapadnom Pomoravlju, okrutnom svetu moralnih gromada bi glasilo:
"Ne psuj 'leba i grožđe, gidžu ti 'lebovu jebem!"
Pa tako, da ga ne bi baš psovali, oni ga "celivaju". I to u slučajevima:
- krajnja nužda
- nužna odbrana
- neuračunljivost, češće ona skrivljena, no ona neskrivljena.
Što će reći - kad god su u mogućnosti!
:sin od godina sedamnaest n'ume d'iscepa panj najobičniji, smotane ove nove generacije, šta'š i čuje se zvuk rendom udaranja sekirom po panju:
- :tup, tup, tup: Vidi, ćale, uspeo sam da ga zakačim, sad mogu da ga podignem, vidi! Što je kuuuul! :podiže panj:
- Ne podiži taj panj, leb' ti poljubim tvoj, noge ćeš da prebiješ, stoko neotesana! Kud te nisam na kamen izd... Dobro, sine, ljubi te otac, aj' sad okreni na ušice.
Ceniš?
Ultimativna ironija na duga blebetanja ljudi koji obožavaju da iznose svoje mišljenje. A koje u devedeset devet od sto slučajeva bude netačno i besmisleno ili u najboljem slučaju previše očigledno i, ponovo, besmisleno.
- Ma pusti. Vučić i Dačić i Toma i Tadić, sve to u istu tikvu prdi. Ne isplati se glasati. Za koga da glasam? K'o da ću ja da imam nešto od toga! Ma beži ih, sve su to ista govna!
- Ceniš?
....................................................................................
Jovan I. Deretić:
Pa, vidite kako, Aleksandar Makedonski je zapravo Aleksandar Karanović. Njegov otac Filip je imao titulu karana na prostoru Makedonije, a on je poreklom iz Pomoravlja, okolina Kruševca. I od toga karan nastalo je Karanović. Znate on je čistokrvni Srbin.
Milomir Marić: Ceniš?
Crnogorski dever
Proširila se, ovih dana, u Pomoravlju, jedna čudna vest, o običaju nama čudnog i često neshvatljivog naroda - naroda Crne Gore.
Pa, dobro, nije to baš ovih dana. To mu nekako dođe u proteklih stotinak godina, otkako su Crnogorci, taj slobodarski soj, pali u ropstvo Srba, štono bi rek'o Šerbo Rastoder.
Dakle, kažu naši Moravci da nova snaha treba deveru da je kao sestra. Ona ga, prema tome, i oslovljava sa: "Bato", "Braco" ili nekim sličnim sestrinskim tepanjem. Logično, dovesti devera u iskušenje da sa dotičnom snahom seksualno opšti rezultiralo bi izopštavanjem snahe iz kuće, društva, vađenjem njenih očiju i kačenjem istih o seosku česmu, da se vidi kako se sa takvim ženama postupa ili nekom, po snahu, još gorom sudbinom.
No, bilo kako bilo, ovde se kod nas veruje da crnogorski dever (zovimo ga skraćeno đever) prve noći spava kraj mlade. Ili bar da je to nekad u Crnoj Gori bio običaj.
A šta bismo mi, Moravci da ne izvrnemo nešto na smeh?! Pa nama života ne bi bilo. Mi smo veseo soj, čija se narodna umetnost sastoji od "Crven bana" i sporadičnih izreka. Nijesmo mi ka' đetići, pa da uz gusle zabugarimo. Kod nas je ta priča izašla na to da đever mladu treba da isproba te prve noći.
Sa druge strane, nama, Moravcima, naročito patrijarhalnim moralnim gromadama čiji su osnovni predstavnici glavešine velikih porodičnih zadruga, bilo je smešno, nezamislivo i, u nekoj potaji, verovatno priželjkivano takvo ponašanje, te su od njega stvorili jedno zajebantsko ruglo, jedan "Crven ban", posle čijeg bi se izgovaranja ženska populacija zacrvenela i vriskavo zasmejala, dok bi muška populacija počela da ismeva jadnog mladoženju sve dok njegova jesenja svadba ne bi iščezla u kočijama ledenog decembra.
-Komšija Milorade. Pa 'de si ti? Evo, odskora bato da te zovem.
-Je li? A, što, mori, Milojka?
-Udadoše me za Gmitra Didičinoga
-Opa! Tako znači!
-Pa, ja reko', komšija, tvoj otac, Didice dođe brat rođeni, a Gmitar drugu braću neženjenu nema, pa velim, ručni dever da mi budeš.
-Hehe. Može Milojka, al' samo po crnogorski.
-Marš tamo komšija. Sad kad do'vatim ovaj koc iz plota, teško tebE! Ja sam poštena devojka!
-Uj, uj! Znam, Milojka. Al samo u lakat! I to samo zato što tu nisu rupu mogli da ti nađu. Hehehe.
Cirkus Kolorado
Cirkus. Odistinski cirkus od pesme. Ex-yu pesma, čuvenog "Nervoznog poštara", iz mog najranijeg detinjstva.
Pošto je cenjena ti publika, sastavljena od baba, deda, stričeva, strini, ujaka ujni i druge mnogobrojne rodbine - a sve uz apel roditelja da sa tim prestanu, jer će se dete, kao dete izlanuti negde gde ne treba, naročito kod komšija Radojice koji je svoju ćerku dao na klavir, solfeđo, balet i francuski - popadala u trans prouzrokovan smejanjem zbog tvoje prve izgovorene ružne reči, pa ma koja ona bila ("kulac", "picka" itd.), ili, što se toga tiče, odrecitovane prve "Crven ban" pesmice sa krajnje nebuloznom sadržinom, sledi učenje ove delimično vulgarne pesme.
Pa dobro, nije ona nešto vulgarna, učio si ti i gore. No bitno je da je, zarad lečenja rodbine dobrim smehom, naučena i pevušena tokom trčkaranja po dvorištu.
- Hoćeš li, dušo, hoćeš, bela rado, da te strina vodi u cirkus "Kolorado"?
- Mršći, strina, odo' ja s čičom da gledam tetku na trapezu
U gušu ti se poserem
Psovati. To je osnovna potreba jednog Homo Balcanicusa. Verovatno jedina važnija od alkohola. Psovati se mora. Kao što se i živeti mora. Ne volimo mi da psujemo. Život je taj koji nas na to, onako, kao poslednja kučka, tera na to. Ovaj surovi balkanski život, bio on među stenjem gora ili u plodnoj, masnoj ravnici.
A treba i umeti opsovati. Psovati mlako, kao Englez, čemu to? Svašta! Nacija kojoj je krupna psovka - kučkin sine! Pa dobro, majku ti englesku incestoidnu, na šta ti to liči! Sunce mu žarko kalaisano jebem da mu jebem da l' nisi u stanju ni da opsuješ k'o čovek! Mi, ako već i nismo neki ljudi, bar smo psovanje usavršili! A ovaj gore izraz to i dokazuje. Jer njega moraš izgovoriti sa jednim dugim otegnutim, pomoravskim "poserem". Inače nije efektan.
Ovo je jedan krajnje ženski izraz. Mi, žene, kao što je poznato i biološki priznato, da jebemo, nismo u stanju. Ali, u stanju smo da seremo, što je isto tako biološki priznato i širokim narodnim masama poznato.
-Pa dobro, što baš u gušu?
Prijatelju, ako ti se poserem u usta, ispljunućeš! Nisi lud valjda da progutaš moje govno, pa sve ni da sam ja Lisa En, a kamoli što sam ja Milojka iz sela Božurevac kod Trstenika, koja se zadnji put kupala pre dva meseca, pred pričest. Pa nisi blesav valjda, čoveče! Zato U GUŠU, da odma' progutaš. U stvari, nema šta da gutaš, skliznuće ono samo tamo gde treba.
Bolje da gledaš drugi dnevnik nego Mirka Alvirovića
Rečenica koju svaka standardna majka upućuje svojoj mezimici, po mogućstvu i jedinici, (k)ćerki kad ova, ne daj Bože, nađe dečka automehaničara. Ili, još gore, kad dotičnoj saopšti da želi da se uda za automehaničara.
(K)ĆERKA: Mama, jao, znaš šta ima novo! Pričala sam ti o onom dečku, Marku, sećaš se. E, pa zaprosio me danas! Jaoo! Kako sam srećna.
MAJKA: Marko? Koliko se dugo znate? Dva meseca? U ostalom, šta znaš o njemu? Koju školu ima?!
(K)ĆERKA: Dobro, mama, pa zar je to toliko bitno? Jeste da se znamo dva meseca, ali on je divan prema meni. Stvarno je pametan, fin... Jeste da je automehaničar, ali dobro, nije glup. Čak ne koristi ni glupe automehaničarske fore.
MAJKA: Ček', ček', reče li ti to automehaničar?! Crna ćerko, crnoj meni! Šta sam ja doživela! Pa, ti tako lepa, pametna, školovana, zgodna, da nađeš automehaničara! Jaoooo! Pa, zar ne znaš kako te gleda komšije Nikole sin, a dečko, FON završio, lep k'o slika.
(K)ĆERKA: On je gej!
MAJKA: Ma nije, samo je, jadan, smotan. Ajde dobro, neka je on i peder, ali, crna ćerko, bolje i peder nego automehaničar. Neka je i sa srednjom školom, da je to neka Bogoslovija, pa popadija da budeš. Jaoooo, kuku crnoj meni, zašta sam te školovala!!! Jao, pa zar umesto da gledaš dnevnik i da se guraš u politiku, da budeš lepo ministarka, ili još bolje, žena nekog ministra, ti da gledaš SAT i Mirka Alvirovića na RTS2! Šta, bre, ti, uopšte imaš zajedničko sa tim čovekom?!
(K)ĆERKA: E, baš, ako hoćeš da znaš, imam zajedničko DETE sa tim čovekom!
Čitao Bibliju
Izraz za seoski pokušaj geek-a, nerd-a ili, prosto, po srpski rečeno - budalu koja misli da sve zna!
To je, zapravo, lik koji, ne da celom selu sastavlja tastaturu s kućištem (jer, jbt, nemoguće da priključak oivičen ljubičastom bojom ide u ulaz oivičen istom bojom, to je neka svetska zavera velikih razmera da bismo se mi zbunjivali!!!), već je i učen pa preučen!
On je sušta inteligencija, reinkarnacija samog Njutna i svi ostali su, u odnosu na njegovo preuzvišenstvo, najblaže rečeno - retardirani!
Smatra se stručnjakom u svim oblastima, počev od etimologije pa sve do kvantne mehanike. Bolji je lekar od lekara, bolji je istoričar od istoričara, bolji je pravnik od pravnika! Jer, on je čitao Bibliju! U njega su knjige starostavne! Čovek zna reč samoga Boga!
O njemu se misli da je Tesla svoga sela, a najčešće, on, zapravo, i jeste samo - tesla.
Baba Rada: Sinko moj lepi, koja ti je to tako debela knjiga? Ljubi ga baba!
Unuk: Biblija, baba, Biblija.
Baba: Je li, sinko, a 'e l' to beše ono što Bog pisao?
Unuk: Jeste, baba, jeste.
Baba: Uj! Lepi moj sin! Unuk moj! Oči babine! Evo sa' će babe da stigne gibanica, pa da ručkaš, srećo moja!
.........................................................................................
Baba Mara: Radooo! Eheej! 'De si zapela! Slušaj da ti pričam šta sam videla! Kupili ovi moji onu kutiju veliku, ono čudo, kumpjutor, e, i dođe ovo Dinicko i sve namesti samo! Nije ni pogledalo šta u šta ide, samo namešća! Čudno ti je ono! Studira neki japanski, kineski, neki đavo.
Baba Rada: Ihahaaaaaj! Kad sebe moj unuk to radio! Moji to kupili još preklane! Ene ga, sad, čita Bilbiju, ono, znaš što Bog rek'o, on to proučava, duša babina! Aj', Maro, pa uzdravlje! D' idem da mu nosim ovu gibanicu dok se nije o'ladila, znaš da ne valja 'ladna gibanica!
Šta se učini od onakvog čoveka
Bio je visok. Crn. Starinski ošišane kose, do pola uva. Jak kao bik. I neustrašiv. Na noževe je golim rukama udarao. Pred puškama golim prsima stajao. Bio je čovečina! Pravi Rudnički Bik. Uz to i krvav radnik.
Sanjao je. Često je i puno sanjao. I tako visokome, vazda mu je glava drala oblake. Sanjao je dečicu kako se jure po avliji staroga deda Mile. Sanjao je. Ali nije dosanjao.
Voleo je on i da popije koju. Onako s nogu, ujutru, kad ustane i kad se umije na velikoj starinskoj česmi nasred dvorišta. Ali pijanica, nije bio Voleo je svoje pčele, svoju zemlju. On, i otac mu, pravili su nošnje i šajkače i prodavali. Nešto malo poljoprivrede i, bogami, fino se skućiše.
A onda je došla bolest. Starost. Beda. Glad. I samoća. Samoća ga je klala gore nego sve. Nije se na vreme oženio, posle ga ni jedna nije htela. Bio je vazda sam - u kući, u dvorištu, u selu. I teško se zbog toga propio. Ta ljudina, sanjar i maštar, gubila se u ogavnoj javi svakodnevice. U našem sivom svetu, tako drugačijem od njegovog.
Oronuo je. Od njega, medveda, a ne čoveka, ostala je samo senka. Smanjio se nekako. Nadničio je za ono malo hleba i alkohola što mu je trebalo da preživi. Bio je i seoski crkvenjak, i kad ga pop nije video, krao je pričesno vino, ako drugoga nije mogao da nađe.
Ali ni takvoga, pogrbljenog, samog, starog, niko ga niko ga nikad, čak ni do krajnjih granica pijanog, nije video sa suzom u oku. Samo se, mada i to sve ređe, po nekad posmešljivo, po nekad sa iskrenim žaljenjem, a uvek sa nekim dubokim strahom u glasu, o njemu moglo čuti:
-Pogle'j Žiku Miletu Crnem! Šta se, Bože, učini od onakvog čoveka.
Smrdžgati
Univerzalni srpski glagol. Koristi se u Pomoravlju i može da znači bilo šta. Uglavnom nešto loše što se radi nekome ili nečemu, ali ni to ne mora da znači.
Verovatno da je neprevodiva na druge jezike, ako izuzmemo crnogorski i bošnjački, eventualno. I to samo iz razloga što i nema neko značenje... Jednostavno: kad ne znaš koji glagol da upotrebiš, ovaj je savršen!
Koristi se podjednako i sinonim "zamrdžgati".
Primer 1:
-Je li, baba, 'de ću, bre ove tvoje igle i ove konce. Samo ih razvučeš po kući, a mi za tobom skupljamo! 'De da ti ih ostavim?
-Ma, ćerko, ostavi i' 'de 'oćeš! Smrdžgaj to negde da se ne vidi samo kad dođu gosti.
Primer 2:
-Tuj! Svetlana, ćerko, što si zamrdžgala ovu tortu, svinje je ne bi jele, kamoli da je iznesem pred goste!
Primer 3:
-Jao! Si čuo šta je bilo sa Milošem Đelićem pre neki dan u Konjuh?
-Nisam! Šta je bilo?
-Ma ništa! Smrdžgali ga Konjušani od batina samo tako!
-Pa 'e l' živ?
-Ma jedva. Kaže, triput mu vadili jezik da se ne zadavi dok ga odvezli do bolnice!
Dao bi ti i kaljave gaće
Dao bi ti sve, pa bi, na kraju, ako mu tražiš, skinuo sa sebe i prljave, "gomnjave" gaće da ti da. Ovo "kaljave" je pojačivač arome izraza. Tu je da zabiberi dojam o prljavosti dotičnih gaća.
Takođe, ovo je jedan od retkih momenata u kojima, kod naših starih, u patrijarhalnom društvu, nije ružno gaće pominjati! Jer, inače, gaće su tabu-tema!
Treće, ovaj se izraz tako lepo uklapa u sve životne prilike. Od epskog deseterca, preko dobrog naricanja, pa sve do svakodnevnih situacija!
Primer 1 - epski deseterac:
Skinuo bi i kaljave gaće,
Skinuo bi, pa bi tebi dao
Primer 2 - naricanje:
Crni Miloradeeeeee, 'de si poš'o, 'de li si otiš'o! Jaooooo, ti si bio duša od čovekaaa, ti bi dao drugEm i kaljave gaćeeeee! Crni Miloradeeeeeeeee!
Primer 3 - najčešće korišćen:
Osoba 1: Je li, tebi beše šef Milojko Petrović?
Osoba 2: Aha! Što?
1: I kakav je?
2: Ma govno od čoveka, beži ga u materinu! Stoka od čoveka!
1: A pa, tako? On meni dođe neki brat od strica. Pa rekoh da pitam kakav je kao šef.
2: Aaaaaaa, šef! Pa ja mislio ti me pitaš za Milojka Petrovića jednog drugog! Ma, šef! Pa što odmah ne kažeš! ON! Pa to... to je duša od čoveka! Taj, za svoje radnike, gaće bi kaljave skinuo i dao im!!!! (ujeda se za jezik i psuje sebi sve po spisku!)
