Svaka akcija izaziva reakciju. Samo što je reakcija tipa: "Jesam li ti lijepo govorila da to ne radiš!" zadnja stvar koju želiš da čuješ kada mas' ode u propas'. Svjestan si toga i sam, ali uvijek se nađe neko ko će poslije svega da ti soli ranu.

Obično ljudi imaju potrebu da se o svakoj aktuelnoj situaciji izjasne. To ne bi bio problem da svaka budala nije doslovno shvatila onu Vorholovu o 15 minuta slave. Da je u nekim slučajevima bar 15, osjetljivi želuci bi to mogli i da podnesu, nego su se pojedinci razmahali po tastaturama, a neki i pustili jezičinu po lokalnim medijima. To su ili čisti anonimusi, ali, nažalost, i oni koji nikako me mogu da shvate da ih se, zaista, ništa (više) ne pita i da nikog ne zanima to što oni žele da kažu. Neki su prosto budaletine.

Pivo u polulitarskoj staklenoj flaši. Poznato je i kao zidarsko pivo.

Konektikat.

Trka glisera.

Sjebati. Upropastiti načisto. Totalna destrukcija.

Pipkanje- dirkanje. Ovo-ono. Situacija u kojoj želiš da joj pojedeš tutti frutti.

Mjesec juni u kom besomučno svaki dan, u kozmetičkom salonu u kom radiš, depiliraš tuđe đane koje se pripremaju za more.

Teškom mukom skupiti prijeko potrebnu sumu novca, ponekad ne birajući sredstva.

Razočaravajuća konstatacija koju izrekneš kad odlučiš da ideš na kurs plesa.

Makadam.

Spomen ploča Versaćeu.

Poslije tri sina, a u želji da dobiješ mezimicu, majčinu ćerku-šećerku, žene pristupaju konsultacijama sa babom, strinom i inom širom, ženskom rodbinom pod temom: "Kako, šta i na koji način treba raditi da rodiš žensko?"

To mmmalo, mmmmedeno, mmmmmmazno slovo m. Najseksipilnije slovo azbuke i abecede. Bregovito, slikovito m. Oblo m. Otme se iznenadno, opisujući našu nemoć i želju.

Ono kad imaš dva frajera.

Vječna dilema- kako je pravilno izgovarati i pisati pojedine riječi srpskog jezika? Jedno je sigurno, ko želi shvatiće vas baš kako treba!

Ne jedu. Kašike ne zveckaju o tanjire. Ne čuje se ništa. Sem crtanog filma. "Pa ugasi crtani dok jedu!", reći će neko iz dobre namjere, ali očito i neupućeno u svakodnevne muke običnog roditelja na koje nailazi sa svojim malim nejedićima! Ugasi ga ti, bato, pa da vidiš kako tek onda kreće sinhronizovana paljba: ko visokim c piskom da je to omiljena epizoda, ko trkom kroz stan urlanjem: "Pa li! Pa li! Pa li! Pa li!"

I onda s teškim uzdahom shvatiš da sva tvoja nastojanja da ih načiniš samostalnima padaju u vodu, uzimaš stvar, odnosno kašiku u svoje ruke i nahraniš ih. Napitaš, takoreći, sve otvarajući usta kad god i oni zinu. Valjda inercije radi, šta li?

Poštovani Bane Ko-Munjaro stara,

kako si? Ja sam dobro, što i tebi želim! Iako je tvoj prethodnik rekao: „Ја сам навијач, промотер, продавац, сакупљач дугова, исповедник и још много тога што још тек треба да откријем“, ja znam da si ti mnogo više od toga.
Ooo daa, ti si onaj iz pjesme Olivere Vučo "Evo Ban Ki-Muna sviraj mu ti..." Tvoji plavi šljamovi su nas čuvali onda kad je cijeli svijet od nas digao ruke i duge cijevi. Ti nisi obična sekretarica, ti si dokaz da crveno nije plavo, što implicira da je žuto okruglo. Eh, da....toliko.

Ostaj mi dalek i veseo, Banko Bananko!

Go-go plesačica u toplesu kojoj ubacuju novčanice u gaće.

Lelujajuće slike i prizori prolaze pred očima ili iza očiju stvarajući osjećaj miline granica oku nevidljivih, rukama nikad dostižnih, a u duši ostavljajući slatki nemir da titra, kao odsjaj sunčevih zraka na brezinom lišću. Vrhunac je stanje potpune opuštenosti, koje dovodi do apsolutnog nedostatka želje i snage da pomjerite i najmanji dio tijela.