Sevdah

Lelujajuće slike i prizori prolaze pred očima ili iza očiju stvarajući osjećaj miline granica oku nevidljivih, rukama nikad dostižnih, a u duši ostavljajući slatki nemir da titra, kao odsjaj sunčevih zraka na brezinom lišću. Vrhunac je stanje potpune opuštenosti, koje dovodi do apsolutnog nedostatka želje i snage da pomjerite i najmanji dio tijela.

Provirujem ispod pazuha kroz sasvim mali prostor, i vidim: ona se namješta na tvrdoj podlozi- nažuljala je kukove na kojima se vide crveni pečati, pa se okreće na leđa izlažući nebu svoje bujno poprsje i meki stomak. On čita neku knjigu već satima u istoj pozi. Dalje, iza njih ona baba. Crna kao ugarak, spečena kao jalova zemlja. Proteže se i stoji neko vrijeme, gledajući ka pučini. Pomalo liči na one afričke žene. Ili na nekog ždrala. Žena-ždral! Ušne resice se otegle pod teretom teških zlatnih alki. Sva u kosti, mišiću, žili.

Zatvaram kapke i kroz boju vatrenog mjeseca padam u mrak, mrak, mrak.
KRKotzka Rubykowa · 24. sep 2016.
Komentari · 28
NI

primer nam otkirva jednog mladog perspektivnog pisca čije vreme tek dolazi na srpskom književnom nebu uskoro će zasijati kotzka rubikowa

KO

eh oduvek su se na sise dobijali plusevi...
kocko, ne zanimaju me tvoje sise, ja sam stvarno pročitala +++

mozda mogu na stomaku. ionako moze gorski vijenac da se istetovira :)

Prijavi se da bi komentarisao.