Kotzka Rubykowa
Kotzka Rubykowa·pre 9 godina

Sevdah

Lelujajuće slike i prizori prolaze pred očima ili iza očiju stvarajući osjećaj miline granica oku nevidljivih, rukama nikad dostižnih, a u duši ostavljajući slatki nemir da titra, kao odsjaj sunčevih zraka na brezinom lišću. Vrhunac je stanje potpune opuštenosti, koje dovodi do apsolutnog nedostatka želje i snage da pomjerite i najmanji dio tijela.

Provirujem ispod pazuha kroz sasvim mali prostor, i vidim: ona se namješta na tvrdoj podlozi- nažuljala je kukove na kojima se vide crveni pečati, pa se okreće na leđa izlažući nebu svoje bujno poprsje i meki stomak. On čita neku knjigu već satima u istoj pozi. Dalje, iza njih ona baba. Crna kao ugarak, spečena kao jalova zemlja. Proteže se i stoji neko vrijeme, gledajući ka pučini. Pomalo liči na one afričke žene. Ili na nekog ždrala. Žena-ždral! Ušne resice se otegle pod teretom teških zlatnih alki. Sva u kosti, mišiću, žili.

Zatvaram kapke i kroz boju vatrenog mjeseca padam u mrak, mrak, mrak.

+13

Komentari