Tipovi starijih ljudi
1.Uspavani- Koje god da je doba dana, oni uvek deluju umorno i iscrpljeno. Kapci su im isuviše teški,oci delimično zatvorene a ni psiha im nije mnogo dalja od sna. Isključeni su, često ne obracaju pažnju na okolinu, kao ni okolina na njih. Uzrok ovoga je najčešće neka bolest.
2.Mihuljska mladost- Ovi su prava suprotnost onim prvima. Dok oni samo što ne zaspu, ovi su puni energije, motivacije, želje za životom, pokretom ili makar razgovorom. Kod nekih je ovakvo ponašanje usiljeno, jer se zapravo plaše starosti i žele da zauvek ostani mladi, ali neki od njih su takvi po prirodi. Neretko se razumeju u ono što i mladi (tehnologiju, javne ličnosti, politiku, muziku...) Omiljeni su u društvu, kako starijem tako i mlađem. Deca ih obožavaju.
3.Gunđala- Njih ima podosta. O čemu god da se radi, hrani, piću, ljudima, nameštaju, televiziji, šporetu, politici, bojleru, mikrotalasnoj ili običnom govnetu, oni će uvek imati neki prigovor. Mrzovoljni su i kruti. Najčešće su nezadovoljni svojim životom, pa to prenose na ostalo.
4.Zamišljeni- Odsutni su, stalno u svojim mislima. Ne zanima ih naročito šta se događa oko njih, fokusirani su na svoj unutrašnji život. Kad ih čovek gleda, ne može pročitati bilo kakvu emociju, deluju tako ravnodušno, a zapravo samo oni znaju o čemu misle.
5.Kompleksaši- Ima ih raznih, ali navešću najčešće slučajeve. Prvi su oni koji su pre penzije bili na nekom cenjenom radnom mestu (npr. doktori, političari, direktori, šefovi, profesori, nastavnici, inženjeri...) pa sad osećaju da su izgubili nekadašnji ugled i reputaciju, što ih čini isfrustriranim i nadmenim u odnosima sa drugim ljudima, jer žele da vrate dojam stare slave. Drugi su „u moje vreme je bilo bolje” kompleksaši. Treći su koji misle da su zbog svojih godina popili svu pamet ovog sveta, i da svakoga mogu najbolje da posavetuju i upute u nešto o čemu zapravo nemaju pojma.
6.Princeze- Najčešće žene. Koriste svoju starot i navodnu nemoć i bolest da bi privukli tuđu pažnju. Ljudi ih brzo provale, ali njihovoj deci nije lako.
7.Hipohonderi- Imaju sličnosti sa prethodnima, ali za razliku od njih oni su stvarno ubeđeni da nešto sa njima nije uredu (i nije, ali ne na onaj način na koji misle). Razvlače se po lekarima. Tuđa pažnja je najčešće i njima bitna, a razlozi za ovakvo ponašanje mogu biti osećaj zapostavljenosti, strah od starosti i bolesti...
8.Dementi- Najžalosniji od svih tipova, nemaju dovoljno čvrst dodir sa realnošću, ali najčešće nisu krivi što su takvi kakvi jesu. Način života, genetika i godine (obzirom da su često vrlo stari, preko 85 godina) čine svoje.
9.Švaleri- Najšešće muškarci, imaju najmanje 60 godina i devojku najmanje upola mlađu, koja je zapravo sa njima zbog novca. Neretko su oženjeni, ali njihove životne saputnice ih trpe i čekaju da ih ljubavnice otruju tako da ih se na miru reše. Osećaju se ponosto jer imaju toliko mlađu ljubavnicu, i niko ih ne može odvratiti od onoga što rade.
Kod vas veselo
Rečenica koja se govori ljudima koji su trenutno u nekakvoj frci, nemiru, krizi. Onaj ko je izgovara je uglavnom neko sa strane, ko nije u tom problemu.
U toku je velika svađa. Muž se dere na ženu iz sveg glasa, ona ga gađa tanjirom, a u tom haosu učestvuju i deca. Sin psuje ocu majku jer mu nije dao pare za izlatak, a ćerka preti da će da se ubije ako se ne smire. U kuću ulazi komšija i veli: ''Kod vas veselo!''
Radi šta 'oćeš
Rečenica koju izgovaramo kada se ne slažemo sa nečijim postupkom,ali nam se ne raspravlja sa njim/njom. Često se izgovara sa nervozom. Na našim prostorima, h u reči hoćeš se često izostavlja.
-mama,sada imam dečka
-radi šta 'oćeš Marko
Ako baba nema metlu da čisti, ona će jezikom da čisti
Ova stara japanska izreka implicira da ako starija žena nema nekog posla, ona će da ogovara druge. Ovo je više šala nego poslovica.
Cimati
Terati nekoga da izađe iz neke vrste stanja mirovanja, indiferentnosti, pasivnosti... Često se radi o nečemu što zahteva fizičko kretanje od osobe koja izgovara „Nemoj da me cimaš.”.
1. -Marko, donesi mi jedno pivo
-Ej ćale nemoj da me cimaš
2. -Sine ustani, požuri, zaksnićeš u školu
- Nemoj da me cimaš
3. Pri kraju 7. časa kad su svi nestrpljivi, smoreni i jedva čekaju zvono tvoj drug iz klupe te drma napred-nazad željan da mu pomogneš da ubije dosadu, i ti nadrkan/a izgovaraš „Nemoj da me cimaš.”.
Diskutabilno
Sinonim za ovu reč bilo bi raspravljivo. Označava neko pitanje na koje nije lako ili uopšte moguće dati ispravan, objektivan odgovor, bilo da je razlog tome nedostatak pouzdanih informacija ili mogućnost da se stvari gledaju iz više uglova. Čest slučaj u društvenim naukama.
Smisao života, najbolja politička stranka, pitanja morala... Naravno ima i mnogo banalnijih primera. Koji hleb kupiti, koji sok, koje pivo...
Jesi ti kršten?
Izraz koji ukazuje na to da neka osoba nema pojma o životu, da ne zna nešto što svi znaju, neke osnove koje su neophodne za preživljavanje. U istom konteksu se koristi i izraz „gde ti živiš?”
Nemam sad ideju za neki kreativan i zanimljiv primer, a pošto je značenje jasno neka ostane samo na objašnjenju.
Tipovi definicija na Vukajliji
1. Duhovite definicije- svojom kreativnošću, poređenjima i manipulacijom činjenica nas dovode do smeha, ili makar do malo boljeg raspoloženja.
2. Duhovite u pokušaju- trule,prastare fore ili na nivou obdaništa.
3. Filozofske- osoba u njima esejistički objašnjava neku pojavu ili pojam. Pojedine vukajlijaše ove definicije zaintrigiraju, dok druge smore.
4. Pesničke- napisane sličnim stilom kao književnoumetnička dela. Ovakve definicije ne može svako da napiše, treba imati umešnosti u korišćenju reči.
5. Definicije koje govore samo o Vukajliji i stvarima vezanim za nju (ova na primer).
6. Prosta objašnjena žargona ili manje poznate reči ili izraza- Ovakve definicije se u zadnje vreme retko pišu. Jedan razlog je što ih već dosta ima,a drugi što je ljudima zanimljivije pisati one prve.
7. Definicije koje žargon objašnjavaju korišćenjem drugih žargona.
8. Definicije koje govore o nečemu što svi znaju.
Šta da radiš?
Retoričko pitanje koje ukazuje da je neki problem nemoguće ili vrlo teško rešiti. Nakon što neko iznese određenu lošu situaciju, osoba koja to sluša mu/joj upućuje ovu rečenicu ako misli da se tu ne može mnogo učiniti. Istovremeno, ova rečenica je na neki način utešna jer implicira da se treba pomiriti sa realnošću i nastaviti dalje. Često se izgovara u tužnom i bezvoljnom tonu. Ponekad i u nervoznom, ako osobi koja sluša nije do kukanja prve. Isti smisao ima i izraz „šta da se radi?”.
1. Subota je. Dve prijateljice sede u kafiću.
- cele nedelje sam radila prekovremeno- požali se jedna od njih
- šta da radiš?- sa empatijom (moguće iskrenom, ali najverovatnije prenaglašenom) odgovori joj druga
2. Dva poznanika se sretnu na pijaci.
- Oooo gde si Marko, šta ima?
- Evo ništa, u zadnje vreme imam finansijskih problema, slao sam deset molbi za posao i odbili su me - setno mu odgovori ovaj
- Šta da se radi?- sada već u ozbiljnom tonu mu se obrati prvi
Ljudi su stoka
Rečenica koju izgovaramo ili makar pomislimo kada nas moralnost, tj. nemoralnost nekog čoveka razočara.Ima i ljudi kod kojih je ovo utemeljen stav, a ne samo odraz trenutne ljutnje i razočaranja. Takvi ljudi treba ozbiljno da razmisle, pošto najčešće ili imaju previsoka očekivanja ili se fokusiraju samo na loše primere. Sličnog smisla su i izrazi „kakvih sve ljudi ima!” i „trebao nas je Hitler sve pobiti!”.
1. Srednjovečna žena gleda vesti i na njima ide obaveštenje da je grupa mladića pretukla i opljačkala staricu, koja je umrla u mukama (daleko bilo). Glasno i nervozno komentariše „kakvih sve ljudi ima!''
2. Stariji čovek okrećući kanale na televiziji u svojoj dokolici i dosadi slučajno naleti na neki istorijski dokumentarac, u kome se govori o zverstvima raznih netolerantnih ljudi nad drugačijima. Tiho,u sebi gunđa „ljudi su stoka”...
Doživljaj nepravde
Najčešće subjektivan. Kada im nepravda ide na šetetu, ljudi je doživljavaju veoma lično i bolno. Neko vreme su bezvoljni, nervozni i ljuti na onog koga smatraju uzročnikom i saučesnikom. Često se prijateljima i porodici žale dok se ne pomire sa realnošću i nastave normalno sa svojim životom. Vreme koje prođe do povratka na staro zavisi od povređenosti osobe. Kada im neravda ide na korist, uopšte ne razmišljaju o njoj, nije ih briga i jedva je primećuju. Bitno im je da im se ispunila želja. Ako neko to spomene, pozivaju se na činjenicu da su u teškoj situaciji, da su okolnosti takve i takve, da svi to rade i sl. Ovo ne važi za apsolutno svaku osobu,ali za veliku većinu da.
1. U školi: Neko dobije ocenu na poklon, ostalim učenicima to zasmeta i barem za trenutak osete gnev prema profesoru i učeniku kome je poklonjena ocena dok je tom učeniku drago što je dobro prošao. Ukoliko mu neko prigovori, reći će da je iz tog i tog razloga zaslužio tu ocenu, da je i neko drugi dobio na poklon i sl.
2. Kod lekara: Lekar po dogovoru pušta prijateljicu svoje majke preko reda na pregled, ostali pacijenti se ljute, ogovaraju dotičnu i psuju je u sebi. Njoj je u glavi kako da „stara i bolesna” što pre završi sa tom obavezom, ne razmišljajući pri tom da je nekome možda još hitnije nego njoj, bilo zbog bolesti ili neodložnih obaveza.
3. Još jedan primer: Kada lekar iz 2.primera to priča svom manje-više blisokom prijatelju, ukoliko se ovaj ne složi sa njegovim postupkom lekar će mu odgovoriti da nema smisla da odbije majčinu prijateljicu, spomenuti neki njen problem za koji želi da predstavi da joj daje prednost nad ostalima, reći da i ostali lekari puštaju preko reda...
Radno
Ovo je pridev čije je značenje jasno, ali je zanimljiva njegova upotreba. Naime, ova reč se između ostalog koristi kao odgovor na pitanje „kako si ?” ili slično, kada upitana osoba u datom trenutku radi nešto što ne želi ili ne može da prekine. U principu, šalje poruku „pusti me na miru,vidiš da radim”, samo što je ovo fin način da se to kaže.
Prolazim pored dvorišta svog komšije koji kosi travu.
-kako si komšija?- pitam ga sa namerom da malo popričamo
-radno!- odgovara mi on mrzovoljno pritom ne skidajući pogled sa trave koju kosi,i time mi jasno stavlja do znanja da nema nameru da skreće pažnju sa posla
Tipovi uspešnih učenika/studenata
1.Inteligentni: To su učenici/studenti kojima je logika jača strana. Vole da uče kroz razmišljanje ,upoređivanje, povezivanje, analiziranje... Ne vole teorijske predmete, jer se oni uče napamet („bubaju”),a i u njima se trude da uče na svoj način. Budući da njima dobro idu predmeti sa kojima se ostali muče (matematika i fizika) u odeljenju važe za pametne. Dobri su i u hemiji, ali manje je vole pošto je za nju neophodno i učiti napamet teoriju. Ostali im često traže pomoć i objašnjavanje.U odeljenju ih najčešće ima nekoliko. Profesori uglavnom vide njihov talenat i cene ga.
2.Vredni: To su učenici/studenti koji su spremni da se trude, imaju volju da čitaju gradivo dok ga ne zapamte. Oni su najčešći tip uspešnih učenika/studenata. Nemaju neku specijalnu sposobnost, samo su radni i ambiciozni, njima se ostali obraćaju kada je potrebno ukratko prepričati neku lekciju, javiti se da profesor ne pita nespremne i sl. Pošto su marljivi,najčešće uče konstantno, a ne samo pred neki test, ispit ili odgovaranje. Dobro im idu teorijski predmeti (istorija,biologija,geografija...) i jezici. Profesori ih cene,ali manje nego prve.
3.Preko veze: Ovo su učenici/studenti čiji roditelji lično poznaju veći deo profesorskog kolektiva, ili nekog uticajnog odatle (npr.direktora). Da ne bude zabune,oni nisu nužno lenji,glupi i sl, ali realno je da će dobiti visoku ocenu bez obzira da li su je zaslužili. S obzirom da je jedan deo njih nesposoban za život jer su im roditelji sve dali na tacni, neki od njih nakon završene škole/fakulteta izvuku deblji kraj u daljem školovanju i životu.
4.Srećni: Oni nemaju jako izraženo ništa od prethodnog (što ne znači da nemaju ništa), ali se okolnosti često tako nameste da dobro prođu. Npr.kad ne nauče profesor ih ne pita (a trebalo je), nauče mali procenat potrebnog gradiva i baš to bude na testu ili odgovaranju, dobiju visoku ocenu jer je profesor dobro raspoložen, čuju odgovor od nekog drugog, ne urade domaći i to ne bude pregledano... Oni nisu tako česti,ali većina odeljenja ima najmanje 1-2 ovakva.
5.Snalažljivi: Samo ime sve kaže, oni se nekako uvek snađu.Bilo da prepišu od nekoga na testu tako da ne budu primećeni, naprave kvalitetne puškice i pametno ih sakriju, sažmu 10 strana domaćeg na 5 i to prepišu za mali odmor, čitaju iz knjige ili sveske dok odgovaraju tako da profesor to ne vidi, nađu nekoga ko želi i može da im pomogne u razumevanju gradiva ili pisanju domaćeg,suptilno se našale sa profesorom da ga odobrovolje i dopadnu mu se... Oni su zapravo inteligentni kao i prvi tip, ali se mnogo manje trude i svoj intelekt drugačije koriste.Najbolje prolaze u životu.
6.Kampanjci: Oni se trude samo pred neki test, ispit ili odgovaranje. Mogu imati više prethodnih karakteristika ili manje,ali generalno najgore im idu fizika i matematika jer su to predmeti kod kojih kampanjsko učenje najslabije funkcioniše (izuzev ako nisu talentovani). Relativno su česti. Ukoliko je škola/fakulet na koji idu zahtevan, kada se približi ocenjivanje neretko ovakav stil učenja dovodi do celodnevnog sedenja nad knjigom, neprospavanih noći, stresa, besa...
7.Zainteresovani: Iako su vrlo retki, ima takvih koje nauka jednostavno zanima, vole da uče i stiču nova znanja, krasi ih radoznalost.
8.Mito: To su oni čiji imućni roditelji materijalnim sretstvima žele da im obezbede diplomu i visoke ocene. Zbog ubrzanog načina života i postojanja interneta (mogućnosti da se inforamacije publikuju), ovaj tip je danas mnogo ređi nego nekada kada su ovakvi bili vukovci, studenti sa najvišim ocenama na fakultetu i sl.
9.Kombinacija: Uspešni mogu biti i oni koji nemaju ništa od ovog u jakom intenzitetu,nego više toga po malo.Ako neko ima sve ovo izraženo zajedno,to je svetsko čudo!
Ja sam većinu ovih tipova imao u svakom odeljenju u kojem sam bio, a verujem da ste i vi. Ako želite, slobodno komentarišite, recite u koji tip vi spadate, koje tipove najviše i najmanje volite i zbog čega, dodajte neki novi tip ili dopunite ove koje sam naveo...Ako vam se ovo bude svidelo možda ću napisati još ovakvih tekstova.
