Anti-kilogram rečenica za žene.
Арго
Kupiti kevi ono cveće koje znam da voli i organizovati joj malu proslavu rođendana u kući tako što ću pozvati njene drugarice, sad me mrzi, hoću da vidim šta ima na netu.
Reći ćaletu da ga volim i poštujem i da je za mene najbolji ćale na svetu, ali kasnije ću, ne mogu ovih dana, nismo u najboljim odnosima.
Reći sestri da je izgledala kao broj jedan ono veče kad je izlašla s dečkom, sad moram malo da je drukam kevi i ćaletu kako uvek za njom operem sudove i obrišem predsoblje od blata koje otpada sa cipela dok istrčava napolje i ide u život.
Kasnije ću ih slikati, valjalo bi imati koju njihovu fotografiju, nit ih imam na kompu, nit imam izrađene slike, a puni su mi folderi kojekakvih slika pivskih flaša, bubamara, gluposti, Dejana dok igra odbojku na plaži, Dejana dok se slika pored svog novog automobila...
Ma slikaću ih jednom, neću sad da ih slikam non-stop kao da će sutra smak sveta. Možda ću u sredu ili one nedelje tamo.
Ma imam za to vremena koliko hoćeš, neće oni nikud, neće oni nikud...
To jest, taj je svoje odužio i odradio do kraja i to je sleng koji koriste babe i dede, pogotovo kad se nekom smeši 90-a godina života i još malo pa će Bogu na istinu.
I svaka njemu čast jer se naživeo i to, al ruku na srce...
Taj je svoj lebac pojeo...
Pronaći skriven i tajnovit put koji je obično zamaskiran i nevidljiv, a napravljen samo za posebne ljude i posebne događaje, jer dok će masa običnih smrtnika grešiti i težiti da svoj nastup i proboj ostvari na pompezan način i bude dočekana u velikom stilu i primljena na velika vrata, mudar čovek će uvek tražiti i ulaziti na ta mala vrata, jer ga ustvari, samo ona i vode do cilja.
To je jedna od mnogobrojnih fiks ideja koje ti padaju na pamet kad završiš faks. Kad shvatiš da ne želiš da pročitaš više nijednu knjigu, čak ni novine, nijedan bedni list hartije...Da ti se sere od svih kolega intelektualaca- nesposobnjakovića koji ne znaju čak ni da se potuku ko ljudi. Ko ih, bre, šiša. Priznaš sebi da si glup, i nekako ti bude lakše...
Hoću da budem svinjar kao Miloš Obrenović. I tačka.
To je obavezno pitanje-reakcija kojim počinje neko ćaskanje, čim kažeš da živiš u Novom Sadu. Iritantno i dosadno do bola, važi i za sva druga mesta i gradove, i ne mož ga izbeći, pa Bog.
Ako kažeš: "Neam pojma, ja sam sa Novog naselja."
Pitaće te: "Šta ima na Novom naselju?"
Narodni sleng za cicijašenje koji nema veze sa bilo kakvom kletvom, nit prokletstvom, već sa stipsom od čoveka.
Nemoj da si tako proklet, daj taj jaffa keks ovamo!
Reči koje opisuju trošenje tuđeg wc papira kad se nađemo u gostima, jer iako nam ne treba toliko, slatko nam je da ga trošimo jer je tuđ.
( Dok gledamo šta im se sve nalazi u kupatilu od kozmetike )
Kad` se iz vedrog neba sruči sitan i gust sneg, pomešan sa ledom (to je onaj sneg koji čujemo da pada), tad se kaže da padaju cigančići ili babini jarci, ili su, barem ljudi tako ranije govorili.
U današnjim vremenskim najavama bi zvučalo:
Danas, hladno, uz moguću pojavu babinih jaraca
Sutra, oblačno, +4C uz slabe cigančiće
El si doneo lebac? Ali, u brzini:
Zdonoleba?!
Ozbiljno glupi panduri.
Svečano zaklinjanje dece da će čuvati vašu tajnu.
-Kaži mi, neću nikom reći, časna reč
-Obećaj!
-:tobože rukom zaključava usta i guta ključ:
-Pa kako si progutao ključ kad si zaključao usta?
-Pa ne znam...
-I još i govoriš, a usta ti zaključana, eeee neću ti ništa reći...