Nije to naš problem, stari. Jedan je tako trpao nos đe mu nije mjesto pa je ostao bez njega. Ne diraj kurca, neka ide svojim putem. Meni i tebi je dosta našeg jada. Drugi ćemo put.
Tata tata vidi onaj čiko liže mamu. Pušti đavola vidiš kolikav je. Aj ti kupi tajo mikijev zabavnik.
Rob navike. Čovjek drugog vremena. Ne tako davnog doduše. Ne traži rezultate na netu. Ne gleda porniće - povremeno okrene hot lajn. Nije mu teško izaći na ulicu da pročita ko je umro. Izjavljuje saučešće kome treba. Gleda dnevnik u pola 8. Đecu vakciniše. Jebe bez kondoma. Gospodin jedan, lijepo se nosi.
Zoran teletekst, 47 godina. Igra fikseve, ništa golovi. Dva sina: Predrag i Nenad. Crna i plava preferirane boje garderobe. Ljetuju u Čanju.
Vaš drug. U svakoj prilici doćeran. Formalno obučen po modnim standardima šezdesetih. Dvadesetogodišnjak u tijelu dvadesetogodišnjaka u garderobi šezdesetogodišnjaka. Strogo štovani profesor Terzić u crvenom điletu bez rukava, bijeloj košulji sa patrljkom kravate koji viri. Prikladno odjeven za roditeljski sastanak. Iako se brkovi jošte nisu formirali, cipele su lakovane. Naočare dabome.
Noćas se spremamo u disko. Ja sam luda. Ti si lud. Ja sam brza. Ti si brz Ja sam pošla golog stomaka. Ti si poš... Pa profesore hemije idemo li u disko ili na simpozijum hemičara u... đe li se već okupljaju. U Sutomoru jašta. Serem vam se u retortu Terzići.
Kad onaj gore premjeri, izvaga, sabere sve što si za života zemaljskoga uradio ili nisi. Uzme u obzir vladanje. Priupita šta si ti to naučio i jesi li drugu iz klupe život zagorčao. Kad se saberu grijesi sa svakog tromjesečja i polugođa – puberteta, momkovanja, pune snage i starosti, uzvišeni će ti bradonja unijeti zaključnu ocjenu.
Slušaj ti, kad onaj gore bude zaključivao ocjene za kraj ti nećeš dobiti prelaznu pa da ti je bog tetak. Neće da ti računa ni onaj plus više glave kad te zakopamo.
Kurac o kome je vođeno računa. Redovno brijan, brisan posle pišanja, rijetko vađen mimo sterilna četiri kupatilska zida. Na njemu se malo ko vozio, farba prva, nije se gulio. Nije imao babu da ga lera dva puta nedeljno do pijaca, ali ga ni deda nije forsirao. Uvoz iz Njemačke. Maltene nov, primamljiv primjerak u rubrici lični oglasi.
Garažiran gasterbajterski kurac traži srodnu dušu. Šifra tvrdo kvačilo.
Ljudi koje život nije mazio. Lica tužne grimase, grudi bolnog srca, sjetni pogled u vodokotlić, par sekundi njihovog života odlazi u nepovrat zajedno sa žutom tekućinom. Graška znoja sa napaćenog čela pašće na pločice. Označiće kraj... Kraj jednog pišanja.
E sad, sve bi tu bilo normalno da glavni junak, nakon te operacije, ne okrene svoju napaćenu glavu prema ogledalu i ne krene da pere ruke. Prati ruke nakon dodirivanja svog penisa, jednako je nepoštovanju istog. Da li je moralno oprati ruke nakon dodirivanja onoga što je majka vašeg djeteta držala u ustima? Naravno da nije. Sa etičke tačke gledišta, vi ste moralni patuljak, koji se gadi onoga iz čega se ispilio. Sledeće bi vjerovatno bilo pranje ruku nakon trljanja sopstvenih bradavica. Nonsens.
Mlaz vode oprao je i poslednje bakterije sa ruku. Postale su žrtva čovječije bezumnosti. Još par hiljada njih u nizu, koje su pale u ime ljudske gluposti. Tužno je uzdahnuo i zakopčao šlic. Svaka nada za njega odavno bješe izgubljena.
-Ne može? -Ne može. -Šta ćemo sad? -Volim te svim svojim srcem! -Mandušiću, šalio se vladika, srce se ne meće u pičku. No ti opravi svoje svijetlo oružje pa ćemo razgovarati.