Ne znam.
- Dušice, baš si unapredila pušenje od apsolventske u Španiji. Kako to?
- Aj ti meni reci.
Ne znam.
- Dušice, baš si unapredila pušenje od apsolventske u Španiji. Kako to?
- Aj ti meni reci.
Uvažena gospodo,
ovim putem želim da vas obavestim o razlozima nestanka i izumiranja naroda imena "Srbi", naroda mojih predaka od kojih i sam potekoh. Kao što je mnogima znano, u pradavna vremena dok je ovim svetom hodila čudna životinja koja se zvala krme a ljudi još upravljali primitivnim vozilima marke "DAČIA", sve naprave, gedžeti i ostale mašine su služile kako bi čoveku olakšavale život i pružile mu zabavu i razonodu. Takođe je poznato da su se stvari po tom pitanju ubrzo potpuno promenile.
Uređaji su postepeno usavršavani tako da sve bitne funkcije obavljaju samostalno, pa se postepeno smanjivala čovekova upravljačka uloga. To je dovelo do toga da su mašine same osmišljale, proizvodile i unapređivale druge uređaje koji su se dalje samostalno razvijali i obavljali svoje zadatke 100% precizno. Sve ovo je svelo ulogu čoveka ispod minimuma, čime je on jednostavno postao kućni ljubimac o kome se uređaj brine. Redovno ga hrani, poji, čisti za njim, stavlja na počinak, budi, presvlači, izvodi vani, po potrebi upražnjava seks s njim, drogira ga i naliva rakijom... Jednom rečju ljudi su uređajima postali ono što je u pradavna vremena ljudima bio - Tamagoči. Naravno, isto je bilo i sa Srbima. Kao lenjom narodu kakav su, Srbima je ovo u početku odgovaralo.
Međutim, vremenom su mašine počele imati sve više muka sa održavanjem Srba. Bilo je mnoštvo nedostataka kod ovog naroda što ih je učinilo nepraktičnim i nepodobnim ljubimcima. Navešću samo par:
- jedinke nikako nisu mogle da se slože, čak ni oko banalnih stvari, tako da je među njima vladao večni haos i nered,
- takođe, kao što se nisu međusobno podnosili, tako nisu voleli ni susedne narode, a ni ovi njih, pa je često bilo razmirica što je postojeći nered samo širilo,
- prilikom sportskih takmičenja koja su se održavala radi razonode ljubimaca, Srbi su smatrali da je nužno da uvek budu najbolji, što im je ponekad i uspevalo, ali onda bi opet dolazilo do nereda i haosa prlikom proslave pobede,
- ako bi se na tim takmičenjima susreli sa komšijskim narodima, nered bi izbijao i pre proglašenja pobednika,
- ako na sportskom terenu ne bi bili najbolji, bili bi popljuvani od svog naroda,
- srpski narod je bio sklon da nuždi gde i jede, u svim segmentima života i postojanja...
Sve ove osobine i karakteristike Srba, dovele su do toga da mašine posle mnogo pokušaja da nekom matematičkom formulom svrstaju ovaj narod u okvire u kojima će ih moći uredno održavati, jednostavno odustanu i puste Srbe da se udave u vlastitom izmetu. Tako je narod postepeno izumro, a nestankom naroda, formalno je izbrisana i njihova država. Istina, to nije bilo nužno da se radi, jer nije postojala ni dok je naroda bilo.
S poštovanjem,
Džonovan Sedamdestreći
* definicija napisana za takmičenje "Bolje rob nego...".
Mili Bože, u Srbiji čuda,
kada prođe grdna ala tuda.
Grdna ala, velikom brzinom,
krstiše je vremenskom mašinom.
Alu ćera i ljuto je goni,
silan junak što ga zvaše Džoni.
Džonovan je staro srpsko ime,
za jebača koji baca rime.
Ćera alu do Prilepa grada,
ljuba njega tamo čeka mlada.
Kad ustavi preljutu mašinu,
ljudi šćaše od zorta da zinu.
Samo jednom ne popusti čmarko,
to bejaše Kraljeviću Marko.
Mač na gotovs i šarka u ruci,
misli sa'će da izađu Turci.
Kad ugleda svoga pobratima,
od sreće ga obuze milina.
"Đe si Marko pičketino stara,
to ti li si il' me oko vara?!"
"Ja sam Džoni mili pobratime,
đe si lave, svršim ti na vime!"
Tad sjedoše da popiju vina,
izmećar im donese grisina.
Grisin meze a i vina dosta,
kada Marko upita svog gosta:
"Pobratime, Džonovane ljuti,
kako danas Srbija mi živi,
jesu sad asfaltirani puti,
il' još uvijek jašete po njivi?"
Progovara silan Džonovane:
"Moj Markane, jesi jeo gljive,
da pogineš ne bi bila šteta,
šta me pitaš za pute i njive,
ti još ne znaš za sve čari neta!?"
Internet je novo svjetsko čudo,
od njega je sve postalo ludo.
To je sprava vrlo čudnovata,
kad ga imaš ne trebaš ti ata.
Njime možeš stići i uteći,
sa Turcima bitku vojevati,
do Stambola za tren jedan preći,
i Kosovo časno odbraniti.
Možeš dijeve mlade jebavati,
ne pitaš ih dal' oće il' neće,
časkom sablju novu nabaviti,
sve dok čekaš iz keca na Leće!"
Tada zbori Kraljeviću Marko:
"Džonovane, kurvo pokvarena,
zašto lažeš svoga pobratima,
takvo čudo ne može da ima,
duvao si, stoko navarena!"
"Kraljeviću, nevjero pogana,
ja ti reko', ne bi' da te varam,
ako lažem ne vidio dana,
neg' razguli, hitam sad da karam."
*definicija je napisana za takmičenje "Bolje rob nego..."
Uvrnut način da ti žena nakon višemesečnog seksualnog posta usled rizične trudnoće, javi da nosi muško dete.
Definicija je napisana za takmičenje Tvoja definicija zvuči poznato
Živina.
Majice sa natpisima na devojačkoj večeri nisu bile kul ni kod ženske ekipe koja se prva dosetila ove pošalice. Šta god na majicama da piše - jednostavno je nepotrebno i krajnje šabanski. Nije dovoljno da se rezerviše sto u lokalu i najstrašnije izbahanališe kao što je i red, nego je potrebno privući pažnju i staviti do znanja svim gostima ugostiteljskog objekta da se neka od njih, eto, udaje, a da su one preluda ekipa koja nije žalila ni vremena ni para, pa su isprintale ove luckaste natpise.
Majice naravno ne bi imale nikakvog smisla da se odmah ne fotografišu i u jeku žurke ne okače na net. I tako ukrug, gledaju jedne od drugih i uporno kopiraju ovu nemaštovitu i glupu foru. Zajebi.
Ko je jebo, jebo je, u subotu se udajem.
Kuma nije dugme.
Jedna je sestra.
Ja ću kuma...
Duvajte ga ćurke.
Datum u Zakonu određen kao poslednji dan za zamjenu guma na drumskim vozilima. Ako se potrefi subota, sve je idealno za obavljanje ove ozbiljne rabote kojoj se pristupa odgovorno i muški temeljno. Dogovoriti s vulkanizerom termin, ujutru natovariti zimske gume, odvesti auto, pričekati uz kafu da bude gotovo i vratiti se kući je krajnje gej. Neka pravila se moraju ispoštovati jer zimska zamjena guma se obavlja jednom godišnje kao krmokolj, prvomajski uranak i slične zajebancije.
Vrijeme roštilja, sača, ražnja, ljetnih turnira malog fudbala je odavno prošlo, slave se još nisu zahuktale, tako da ovaj datum pada u pravi čas da te izbavi od jesenje čamotinje. U toku radne sedmice, samo potvrdiš akciju sa svim drugarima koji imaju četverotočkaše, ništa posebno ne dogovarate jer ćete to u subotu ujutro na kafi. Na toj kafi se skupljate oko 9, nema potrebe ranije, što je još jedna blagodet ovog praznika. Naravno, to se samo formalno zove kafa, a uobičajeno je da se spiči po ljuta, može i vops, neko usput podere burek, a najhrabriji sprže i spravu. Tu se časkom dogovori kod kojeg vulkanizera se ide, malo se opriča o gumama, petnaeske, šesnaeske, Debika, Tigar, Mišelin, niskoprofilne, felga, balansiranje, pizda materina...uglavnom dosadne i nebitne stvari. Ostala priča je uobičajena prđevina o sportu, politici, ženama, kreditima i predstojećem krmokolju što i jeste poenta čitave akcije. Družba.
Nakon kafe se ode do vulkanizera (svi obavezno kod istog), civilizovano se stane u red, pa se guzice uredno presele u prigodan ugostiteljski objekat u sklopu Autoservisa "Žile". Tu više nema glumatanja, alkohol se otvoreno naručuje bez obzira što podne još nije ni blizu, a ovi koji su započeli na kafi već mjerkaju konobaricu. Ako već daje vječno zamazanom Žiletu, ko zna... Red je da se sačeka dok svi ne završe, nekog možda treba negdje odvesti, dovesti, usput skočiti do mesnice da uzmeš plećku koju će žena popodne da prituri u rernu s krompirom. Nakon svega, svi vozite ljetne gume u garaže, pa se odmah nakon toga žuri u kladionicu prije nego počnu Švabe u pola 4. U kladži, bar po jedno točeno. Posle toga-proizvoljno. Nećeš se ogriješiti o ekipu ako tad odeš kući, daš ženi plećku da sprema i zahrčeš u 15tom minutu Sanderlenda.
- Đe si ti sve mu jebem, čekala sam te sat vremena da okačiš zavjese, oprala sam jebiga... Znaš da ne mogu da dovatim, evo sad se zgužvale.
- Dal si normalna, koje kurčeve zavjese, meti opet nek se vrte...Znaš li ti koji poso sam odradio danas, utovari istovari, odvezi dovezi, posle ajde po Mićinog Golfa, on bolestan, pa u mesnicu, pa opet kod vulkanizera, pa u garažu...Ponekad stvarno nemaš mjere.
Opštepoznata činjenica i već izlizana tema je da te baba koliko god već da si pojeo, bez obzira što si debeli gmaz, imaš dijabetes ili povišen pritisak, vazda tjera i nutka da jedeš još i još... Ako je sofra veća, nonstop ti primiče tanjire, zdjele i ovale kao da si slijep, mutav, retardiran i invalidan - simultano. Naravno, nije dovoljno jedno glavno jelo, mora uvijek više komada, u slučaju da neko od djece nešto ne voli da jé. I kako god okreneš, na kraju kad već jedva dišući, jednom zaista odlučno kažeš: "Ne baba, stvarno dosta!", ona će biti tužna i nezadovoljna u fazonu: "Pa ništa nisi jeo, kome sam ja ovo sve pravila...".
I sam sâm hiljadu puta popizdio na to, ali tek sad, kad jedne babe više nema, a druga nije u stanju da spremi šesnaest jela za obrok kao ranije (sad jebiga malo udaram na tanku emociju, al stvarno je tako šta ćeš), prvi put sam razmislio duže od četiri sekunde, zašto je to zaista tako zbabama. Nije neka mudrolija... Jednostavno ume - zna. Provela je čitav život u kujini spremajući hranu ocu, mužu, djeci, rodbini, komšijama, pa si se pojavio i ti- unuče. Sreća. I voli te baba, iskreno. Oće da ti dá nešto, da ti učini, da te usreći nekako, a da lično ona, samo ona, bude zaslužna za to. Može i hoće da ti oplete džemper ili priglavke, al' malo je to, mora češće, a glupo je da ti stalno plete i daje ta čuda.
Baba najčešće nema keša, penzija tanka, al' ona opet često odvoji i udijeli ti kol'ko god može. Baba uglavnom nema ni vutre da ti prebaci, nema ni peč za PES 12, nema D žicu za gitaru, nema zupčasti remen za Stila, nema - jebiga. Al' ima šporet i kujinu, a tu je mag. A oće nešto od sebe, baš svoje... Pa kad je majkumu sve to tako, uzmi onda još i taj treći (!?) pileći karabatak da ne baca keru, samo ona zna šta je morala da izvede za taj bonus. Uzmi jebiga još i to malo krompira što je ostalo i poliži tepsiju, ništa ti neće biti, nema veze što si već pojeo kolač. Uzmi sinko, uzmi makar i bezkrua.
Kad gurneš samo glavić u nerazrađenu omladinku a njoj već preljepo.
Odgovor na pitanje Je l' ti problem da .... ?, kojim jasno daješ do znanja da za uslugu koja se od tebe traži, nemaš namjeru da volontiraš.
Sida za sirotinju.
Reklamni natpis na jelovniku restorana koji je u meni tek uveo srneći i zečiji gulaš.
Kuglaška zajebancija. Šatro bodrenje, ustvari podjebavanje onoga kome je prvi hitac otišao u kanal, tako da su svi čunjevi ostali netaknuti.