Aj ti meni reci
Ne znam.
- Dušice, baš si unapredila pušenje od apsolventske u Španiji. Kako to?
- Aj ti meni reci.
Nepraktičnost Srba kao kućnih ljubimaca
Uvažena gospodo,
ovim putem želim da vas obavestim o razlozima nestanka i izumiranja naroda imena "Srbi", naroda mojih predaka od kojih i sam potekoh. Kao što je mnogima znano, u pradavna vremena dok je ovim svetom hodila čudna životinja koja se zvala krme a ljudi još upravljali primitivnim vozilima marke "DAČIA", sve naprave, gedžeti i ostale mašine su služile kako bi čoveku olakšavale život i pružile mu zabavu i razonodu. Takođe je poznato da su se stvari po tom pitanju ubrzo potpuno promenile.
Uređaji su postepeno usavršavani tako da sve bitne funkcije obavljaju samostalno, pa se postepeno smanjivala čovekova upravljačka uloga. To je dovelo do toga da su mašine same osmišljale, proizvodile i unapređivale druge uređaje koji su se dalje samostalno razvijali i obavljali svoje zadatke 100% precizno. Sve ovo je svelo ulogu čoveka ispod minimuma, čime je on jednostavno postao kućni ljubimac o kome se uređaj brine. Redovno ga hrani, poji, čisti za njim, stavlja na počinak, budi, presvlači, izvodi vani, po potrebi upražnjava seks s njim, drogira ga i naliva rakijom... Jednom rečju ljudi su uređajima postali ono što je u pradavna vremena ljudima bio - Tamagoči. Naravno, isto je bilo i sa Srbima. Kao lenjom narodu kakav su, Srbima je ovo u početku odgovaralo.
Međutim, vremenom su mašine počele imati sve više muka sa održavanjem Srba. Bilo je mnoštvo nedostataka kod ovog naroda što ih je učinilo nepraktičnim i nepodobnim ljubimcima. Navešću samo par:
- jedinke nikako nisu mogle da se slože, čak ni oko banalnih stvari, tako da je među njima vladao večni haos i nered,
- takođe, kao što se nisu međusobno podnosili, tako nisu voleli ni susedne narode, a ni ovi njih, pa je često bilo razmirica što je postojeći nered samo širilo,
- prilikom sportskih takmičenja koja su se održavala radi razonode ljubimaca, Srbi su smatrali da je nužno da uvek budu najbolji, što im je ponekad i uspevalo, ali onda bi opet dolazilo do nereda i haosa prlikom proslave pobede,
- ako bi se na tim takmičenjima susreli sa komšijskim narodima, nered bi izbijao i pre proglašenja pobednika,
- ako na sportskom terenu ne bi bili najbolji, bili bi popljuvani od svog naroda,
- srpski narod je bio sklon da nuždi gde i jede, u svim segmentima života i postojanja...
Sve ove osobine i karakteristike Srba, dovele su do toga da mašine posle mnogo pokušaja da nekom matematičkom formulom svrstaju ovaj narod u okvire u kojima će ih moći uredno održavati, jednostavno odustanu i puste Srbe da se udave u vlastitom izmetu. Tako je narod postepeno izumro, a nestankom naroda, formalno je izbrisana i njihova država. Istina, to nije bilo nužno da se radi, jer nije postojala ni dok je naroda bilo.
S poštovanjem,
Džonovan Sedamdestreći
* definicija napisana za takmičenje "Bolje rob nego...".
Marko Kraljević upoznaje net
Мили Боже, у Србији чуда,
када прође грдна ала туда.
Грдна ала, великом брзином,
крстише је временском машином.
Алу ћера и љуто је гони,
силан јунак што га зваше Џони.
Џонован је старо српско име,
за јебача који баца риме.
Ћера алу до Прилепа града,
љуба њега тамо чека млада.
Кад устави прељуту машину,
људи шћаше од зорта да зину.
Само једном не попусти чмарко,
то бејаше Краљевићу Марко.
Мач на готовс и шарка у руци,
мисли са'ће да изађу Турци.
Кад угледа свога побратима,
од среће га обузе милина.
"Ђе си Марко пичкетино стара,
то ти ли си ил' ме око вара?!"
"Ја сам Џони мили побратиме,
ђе си лаве, свршим ти на виме!"
Тад сједоше да попију вина,
измећар им донесе грисина.
Грисин мезе а и вина доста,
када Марко упита свог госта:
"Побратиме, Џоноване љути,
како данас Србија ми живи,
јесу сад асфалтирани пути,
ил' још увијек јашете по њиви?"
Проговара силан Џоноване:
"Мој Маркане, јеси јео гљиве,
да погинеш не би била штета,
шта ме питаш за путе и њиве,
ти још не знаш за све чари нета!?"
Интернет је ново свјетско чудо,
од њега је све постало лудо.
То је справа врло чудновата,
кад га имаш не требаш ти ата.
Њиме можеш стићи и утећи,
са Турцима битку војевати,
до Стамбола за трен један прећи,
и Косово часно одбранити.
Можеш дијеве младе јебавати,
не питаш их дал' оће ил' неће,
часком сабљу нову набавити,
све док чекаш из кеца на Леће!"
Тада збори Краљевићу Марко:
"Џоноване, курво покварена,
зашто лажеш свога побратима,
такво чудо не може да има,
дувао си, стоко наварена!"
"Краљевићу, невјеро погана,
ја ти реко', не би' да те варам,
ако лажем не видио дана,
нег' разгули, хитам сад да карам."
*дефиниција је написана за такмичење "Боље роб него..."
Konačno imam kitu u sebi
Uvrnut način da ti žena nakon višemesečnog seksualnog posta usled rizične trudnoće, javi da nosi muško dete.
Devojke koje povodom devojačke večeri nose majice sa natpisama
Живина.
Мајице са натписима на девојачкој вечери нису биле кул ни код женске екипе која се прва досетила ове пошалице. Шта год на мајицама да пише - једноставно је непотребно и крајње шабански. Није довољно да се резервише сто у локалу и најстрашније избаханалише као што је и ред, него је потребно привући пажњу и ставити до знања свим гостима угоститељског објекта да се нека од њих, ето, удаје, а да су оне прелуда екипа која није жалила ни времена ни пара, па су испринтале ове луцкасте натписе.
Мајице наравно не би имале никаквог смисла да се одмах не фотографишу и у јеку журке не окаче на нет. И тако укруг, гледају једне од других и упорно копирају ову немаштовиту и глупу фору. Зајеби.
*Ko je jebo, jebo je, u subotu se udajem.*
*Kuma nije dugme.*
*Jedna je sestra.*
*Ja ću kuma...*
*Duvajte ga ćurke.*
Praznik guma (15. novembar)
Datum u Zakonu određen kao poslednji dan za zamjenu guma na drumskim vozilima. Ako se potrefi subota, sve je idealno za obavljanje ove ozbiljne rabote kojoj se pristupa odgovorno i muški temeljno. Dogovoriti s vulkanizerom termin, ujutru natovariti zimske gume, odvesti auto, pričekati uz kafu da bude gotovo i vratiti se kući je krajnje gej. Neka pravila se moraju ispoštovati jer zimska zamjena guma se obavlja jednom godišnje kao krmokolj, prvomajski uranak i slične zajebancije.
Vrijeme roštilja, sača, ražnja, ljetnih turnira malog fudbala je odavno prošlo, slave se još nisu zahuktale, tako da ovaj datum pada u pravi čas da te izbavi od jesenje čamotinje. U toku radne sedmice, samo potvrdiš akciju sa svim drugarima koji imaju četverotočkaše, ništa posebno ne dogovarate jer ćete to u subotu ujutro na kafi. Na toj kafi se skupljate oko 9, nema potrebe ranije, što je još jedna blagodet ovog praznika. Naravno, to se samo formalno zove kafa, a uobičajeno je da se spiči po ljuta, može i vops, neko usput podere burek, a najhrabriji sprže i spravu. Tu se časkom dogovori kod kojeg vulkanizera se ide, malo se opriča o gumama, petnaeske, šesnaeske, Debika, Tigar, Mišelin, niskoprofilne, felga, balansiranje, pizda materina...uglavnom dosadne i nebitne stvari. Ostala priča je uobičajena prđevina o sportu, politici, ženama, kreditima i predstojećem krmokolju što i jeste poenta čitave akcije. Družba.
Nakon kafe se ode do vulkanizera (svi obavezno kod istog), civilizovano se stane u red, pa se guzice uredno presele u prigodan ugostiteljski objekat u sklopu Autoservisa "Žile". Tu više nema glumatanja, alkohol se otvoreno naručuje bez obzira što podne još nije ni blizu, a ovi koji su započeli na kafi već mjerkaju konobaricu. Ako već daje vječno zamazanom Žiletu, ko zna... Red je da se sačeka dok svi ne završe, nekog možda treba negdje odvesti, dovesti, usput skočiti do mesnice da uzmeš plećku koju će žena popodne da prituri u rernu s krompirom. Nakon svega, svi vozite ljetne gume u garaže, pa se odmah nakon toga žuri u kladionicu prije nego počnu Švabe u pola 4. U kladži, bar po jedno točeno. Posle toga-proizvoljno. Nećeš se ogriješiti o ekipu ako tad odeš kući, daš ženi plećku da sprema i zahrčeš u 15tom minutu Sanderlenda.
- Đe si ti sve mu jebem, čekala sam te sat vremena da okačiš zavjese, oprala sam jebiga... Znaš da ne mogu da dovatim, evo sad se zgužvale.
- Dal si normalna, koje kurčeve zavjese, meti opet nek se vrte...Znaš li ti koji poso sam odradio danas, utovari istovari, odvezi dovezi, posle ajde po Mićinog Golfa, on bolestan, pa u mesnicu, pa opet kod vulkanizera, pa u garažu...Ponekad stvarno nemaš mjere.
Opet o babi i nutkanju hranom
Opštepoznata činjenica i već izlizana tema je da te baba koliko god već da si pojeo, bez obzira što si debeli gmaz, imaš dijabetes ili povišen pritisak, vazda tjera i nutka da jedeš još i još... Ako je sofra veća, nonstop ti primiče tanjire, zdjele i ovale kao da si slijep, mutav, retardiran i invalidan - simultano. Naravno, nije dovoljno jedno glavno jelo, mora uvijek više komada, u slučaju da neko od djece nešto ne voli da jé. I kako god okreneš, na kraju kad već jedva dišući, jednom zaista odlučno kažeš: "Ne baba, stvarno dosta!", ona će biti tužna i nezadovoljna u fazonu: "Pa ništa nisi jeo, kome sam ja ovo sve pravila...".
I sam sа̂m hiljadu puta popizdio na to, ali tek sad, kad jedne babe više nema, a druga nije u stanju da spremi šesnaest jela za obrok kao ranije (sad jebiga malo udaram na tanku emociju, al stvarno je tako šta ćeš), prvi put sam razmislio duže od četiri sekunde, zašto je to zaista tako zbabama. Nije neka mudrolija... Jednostavno ume - zna. Provela je čitav život u kujini spremajući hranu ocu, mužu, djeci, rodbini, komšijama, pa si se pojavio i ti- unuče. Sreća. I voli te baba, iskreno. Oće da ti dá nešto, da ti učini, da te usreći nekako, a da lično ona, samo ona, bude zaslužna za to. Može i hoće da ti oplete džemper ili priglavke, al' malo je to, mora češće, a glupo je da ti stalno plete i daje ta čuda.
Baba najčešće nema keša, penzija tanka, al' ona opet često odvoji i udijeli ti kol'ko god može. Baba uglavnom nema ni vutre da ti prebaci, nema ni peč za PES 12, nema D žicu za gitaru, nema zupčasti remen za Stila, nema - jebiga. Al' ima šporet i kujinu, a tu je mag. A oće nešto od sebe, baš svoje... Pa kad je majkumu sve to tako, uzmi onda još i taj treći (!?) pileći karabatak da ne baca keru, samo ona zna šta je morala da izvede za taj bonus. Uzmi jebiga još i to malo krompira što je ostalo i poliži tepsiju, ništa ti neće biti, nema veze što si već pojeo kolač. Uzmi sinko, uzmi makar i bezkrua.
Od kad su ljudi izmislili pare, ništa nije problem
Odgovor na pitanje *Je l' ti problem da .... ?*, kojim jasno daješ do znanja da za uslugu koja se od tebe traži, nemaš namjeru da volontiraš.
Nešto novo, nešto divlje
Reklamni natpis na jelovniku restorana koji je u meni tek uveo srneći i zečiji gulaš.
Eto, ne moraš čekati da ti se ponovo slože.
Kuglaška zajebancija. Šatro bodrenje, ustvari podjebavanje onoga kome je prvi hitac otišao u kanal, tako da su svi čunjevi ostali netaknuti.
Dan D ženske nejebice
Dan koji se usled duge suše u seksualnom životu mlade ženske osobe dešava poprilično često zbog njenog prenemaganja, bezuspješnog pregovaranja i flertovanja sa više različitih muškaraca.
Dan koji se za nju, za razliku od dana D za Srbiju, redovno završava bez dobijanja kurca.
"Jao, dosta je više, sutra moram inače ću puknuti! Sutra mi je dan D! Ovog puštaju iz zatvora na vikend, samo da skonta prevoz i da moji odu u goste... I da stavi onaj fini parfem. I ček, jesu ono za sutra uveče najavili TV premijeru Viki Kristina Barselona? E jebiga..."
Mladost mi prošla dok sam te čekao!
Saopštenje ortaku koji kasni, da si u međuvremenu ubo fiks na ekipu iz Lučana.
Hoćeš da kažeš - on je odrastao...
Sprdnja na račun niske osobe koja ti objašnjava da je s nekim "zajedno odrasla".
- Alo Šorti, znaš ti onog Vinka, radi u elektru mislim? Vidio sam vas skupa jednom.
- Jes jes radi tamo, ma kako ne znam, pa mi smo odrasli skupa!
- Misliš, on je odrastao...
- Aaa? Ma jedi govna!
