Stih koji opisuje čekanje autobusa na Beogradskoj autobuskoj stanici.

Kada u američkom filmu, Rusi koji inače na +5C obuvaju japanke i oblače kratke hlače, po afganistanskoj pustinji šetaju punu ratnu opremu, sa sve šubarom i petokrakom, dok za to vrijeme američki komandos (glavni junak filma) fura toples/siledžijku, a u zadnjem džepu pantalona ima minobacač, dvije protivtenkovske mine i novčanik.

Na kojem ti naravno nisi bio. I ako si bio, ili si spavao ili si buljio u sisatu plavušu u trećem redu. Čak i da si pažljivo slušao, vrlo je malo vjerovatno da možeš da se sjetiš te sitnice koju je dotični profesor pomenuo nekad u novembru-decembru. U svakom slučaju, ovaj izraz izgovoren od strane profesora bi u prevodu značio:"Pa pička ti materina, dok ja pričam u praznom afiteatru, ti se izležavaš kući, blejiš oko fakulteta, sjediš u birtiji a sad hoćeš neku devetku, desetku...E pa neće moći". Zanimljivo je da ova fraza biva izgovorena nakon nekog nebuloznog pitanja, i ima za cilj da u korijenu sasiječe tvoje težnje ka višoj ocjeni ili čak prolazu.

Pokazatelj uspješnosti ekskurzije. Još ako nagovorite crnca da podigne tri prsta, putovanje nikako nije bilo uzaludno, jer ste uspjeli da proširite dio naše kulture na obale daleke Grčke.

Studentska pandan izreka nastala od starorimske krilatice "hljeba i igara", korišćena najčešće za vrijeme ispitnog roka.

Osoba koja ne zna koliko linija ima linijski sistem, niti kako izgleda violinski ključ, sluša house, rijetko narodnjake, a ni hitovi Bore Đorđevića mu nisu strani. U podrumu je pronašao staru ćaletovu gitaru, i shvatio da bi taj instrument mogao da mu omogući lak prolaz kod pripadnica suprotnog pola. Uči par srceparajućih pjesama, kači nekoliko slika sa instrumentom na neku od socijalnih mreža, i kreće u akciju.

Kad jedan zvučnik stavim na pod, a drugi na policu.

Osjećanje koje te obuzme nakon što pročitaš sastojke jetrene paštete.

Kada shvatiš da pojedine radio stanice imaju neuporedivo bolji zabavni, informativni i edukativni program od većine dostupnih TV-stanica, te iz upotrebe potpuno izbaciš televizor,a vratiš stari dobri radio. Potpuno zaboraviš na "reality show" programe, šarenilo kiča i šunda, a dobiješ osjećaj da živiš u nekom boljem, ne baš sretnijem ali ipak duhom bogatijem vremenu.

Mala keramička posuda, namijenjena ispijanju kafe. Iako je u današnje vrijeme fildžan potisnut iz upotrebe, navalom nekih novih polulitarskih i litarskih šoljica za kafu, ipak je neizostavan dio inventara prosječne bosanske kuće. Ovu posudu karakteriše neprisustvo bilo kakve drške, usljed čega ste primorani da fildžan pri ispijanju kafe, obuhvatite čitavim dlanom i samim tim osjetite toplinu čudesnog napitka, koja se pruža od vrhova vaših prstiju, duž podlaktice, zaključno sa laktom. Ovo daje poseban merak kafenisanju, jer ukoliko fildžan uzmete u ruku u pogrešnom trenutku, prisjetićete se svih bogova, kojima se moli raja u Bosni. Procjenjivanje pravog momenta za vaš prvi gutljaj, vam ostavlja vremena za uživanje u opojnom mirisu ovog napitka, grickanje rahatlokuma ili razgovor sa komšinicom. Treba napomenuti da se iz ove posude pije prava, domaća, turska kafa, i stoga je prije konzumiranja potrebno izvršiti odredjene pripreme. Pripreme se sastoje u eksiranju jedne čašice domaće prepečene kruške, a u nedostatku iste može da posluži i šljiva, dunja, ili bilo koja rakija iz domaće radinosti. Ukoliko ne odradite pripreme, može vam se dogoditi da naredna 2-3 dana serete kao grlica na ricinusu.

Žanr narodne muzike, koji je karakterističan za šire područje zapadne granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, tačnije, potez Prijedor-Drvar-Knin. Ova muzika je uglavnom namijenjena stanovnicima ovog područja koji su igrom sudbine (ratni vihor ili klasično "trbuhom za kruhom") bili prinudjeni da napuste svoje rodne krajeve, te im je samo preostalo da se kroz pjesmu prisjećaju savršenog života u davno napuštenim krajevima. Ansambl se uglavnom sastoji od jednog pjevača, koji ima ulogu vođe i 3-4 "medvjeda" čija je glavna uloga da već otpjevani dio teksta ponove što glasnije, i to na takav način da se prosječnom slušaocu, nenaviknutog uha, automatski diže kosa na glavi. Naravno, i ime benda mora biti zvučno, u skladu sa muzikom koju izvode, tipa: Sinovi Manjače, Zmijanjsko krdo, Preldžije, Grmečki baritoni, Basovi Like i slično...Tekstovi uglavnom opisuju daleki i nikad neprežaljeni zavičaj, ljubavničke i boemske osobine stanovnika navedenih krajeva, te pokušaj prilagodjavanja novoj sredini i pokušaj očuvanja narodnih običaja u istoj.

Kada izračunaš da si za dvije godine popušio i popio golfa IV, polovnog.