
Oštro demantujem sve što ste rekli za vaše umeće pisanja! Čemu takva samokritičnost i idolizovanje nečega što nije potrebno idealizovati? Zar nismo svi jednaki pod ovim nebom? Zar nismo svi tu sa istim razlogom? I znajte, nije bitno koliko napišete, bitna je ta energija, ta emocija, ta dušu koje to delo dobija i to mora veoma oštro da bude. Jer genetika jednog ovakvog dela treba biti slavljena, prosleđivana, usavršavana kroz generacije i generacije mladih i još nerazvijenih niti planiranih embriona. Ovakva dela će učiniti evoluciju podnošljivijom. Neće biti separatizacije civilizacija i naroda dok je ovoga, dok je ovoga što smo mi, samo obični pioni na ovoj ogromnoj tabli šaha stvorili. Naši potezi će promeniti istoriju i napraviti fuziju, napraviti jednu divnu, inovatnivnu, naprednu umetnost kojom će svet obilovati i dičiti se. Znajte to.

Naravno, naravno. Ja mislim ipak da je najjača karakteristika ustvari separatura virtualnosti dela od činjenice dosadnosti svakodnevnog života kojim raspolažemo. Futurističnost, ili imaginacija kako je ja volim nazvati (nadam se da mi nećete zameriti hehe) je krajnje intrigantna tema o kojoj se mogu razglabati neopisive živopisne teme koje ustvari ona u svojoj srži poseduje, dok sa druge tačke gledišta sadrži te neke svoje elemente uzbudljivosti i suzdržanosti koju izaziva kod samog čitaoca dok neopisivo suptilno golica maštu istog.
