Životni moto klasičnog karijeriste. Njemu put do zvezda nije trnovit, već pre svega mračan. Najbolje godine života proveo je osluškujući rad unutrašnjih organa nekog organa, jer čulo vida u rektalnom traktu nema svrhu. Poznavalac anatomije rektuma na kojoj bi mu i hirurg pozavideo. Ali, stečeno znanje ne koristi u medicinske svrhe, već za što bolje nalaženje mesta pod suncem u nekom novom organu, tamo gde sunce ne sija.
Trouble
Jedan od mogućih odgovora srpskog seljaka kad tražite da vrati novac koji ste mu pozajmili
- Milisave, kad misliš da mi vratiš lovu? Dogodine?
- Šta se sikiraš... a kod men', a kod teb', isti kurac.
Lik koji isprve otvara kesu u supermarketu.
- Komšija, čekajte da vam otvorim kesu.
- Ne treba, uspeo sam. Nešto su mi vlažne ruke danas.
Metafora koja opisuje redovan odlazak u javnu ustanovu u Srbiji.
Hoćeš da usput overiš jednu običnu izjavu i odma' produžiš u kafanu? Neće da može.
Moraš malo da se znojiš u redu, bajo. Ne mo'š tek tako da dobiješ pečat. Nije ti ovo Danska.
- Dobar dan. 'Oću da overim izjavu da nej' da kupim plac do men' u Arnajevu. Nek prodaje Milisav zemlju, jeb'la ga ona. Ne znam ni šta ću s mojom, koji će mi njegova...
- U redu, gospodine. Moraćete samo malo da sačekate. Znate, pao nam je sistem, ekipa je na putu..
- Neka ćero, bacio sam ja ovaj dan pod noge. Znam kaki smo.
Razlog posećenosti kulturno-umetničkog događaja.
- Gde ćemo večeras na klopu?
- Mmm...mogli bi na promociju knjige u muzej. Prošli put je bio neviđen has!
- Koja knjiga?
- "Skepticizam i egzistencija".
- Uff...obećava. Idemo.
Izraz lenjosti mlađeg člana porodice, koji je takva baraba da ga mrzi da postavi sto, iako je gladan. Čim drugi postavi, eto ga u nanosekundi za stolom.
- Što te nema, crni sine...ajd' odma' da ručaš, eno ti grašak u rerni, uzmi šunku iz frižidera i naseci, pa operi paradajz i koji krastavac, eto ti u vitrini. Postavi i za sestru, eno je uči, ni ona jadna nikako da jede.
- Ma ješću kad dođe ćale, ne mogu sad. /stomak :RRROOOAARRRR!!/
Rečenica koja određuje ili dopunjuje glavnu rečenicu.
U zavisnosti od konteksta, nekad sporedna rečenica upravo ukazuje na samu suštinu autorove zamisli. Često se koristi da se iskaže glavna ideja, ali u zamaskiranom obliku. Autor se uvek može braniti stavom da je pogrešno protumačen.
Uragan je katastrofalna prirodna pojava koja za sobom ostavlja posledice nesagledivih razmera, jedno opasno čudo prirode, uglavnom ženskog imena.
Akcija osmišljena da u poslednjem trenutku odvrati namernika od susreta sa večnošću. Broj je letos postavljen na Brankovom mostu, Meki ovdašnjih kamikaza.
Malo čudna ideja, jer ako već neko krene da isproba gravitaciju, koji će mu đavo mobilni u džepu? Možda da bude teži..
Skakač: "Halo, hteo bih da porazg..."
SOS:"Poštovani, dobili ste govorni automat.Za razgovor sa terapeutom, pritisnite 1.Za informacije o vodostaju, pritisnite 2.To continue in english, press 9."
Skakač: "O, jbt... ajde 1"
SOS: "Za samoubistvo zbog ljubavi, pritisnite 1. Za bankrot, pritisnite 2. Za duševni bol zbog gubitka bliske osobe, pritisnite 3. Za ostalo, pritisnite 4.
Skakač: "Jel' ovi mene zajeb....ma ajde opet 1...joj, Radojka, sve ti jeb..."
SOS: "Za prevaru sa kumom, pritisnite 1. Za prevaru sa najboljim prijateljem, pritisnite 2. Za prevaru sa kolegom s posla, pritisnite 3..."
Skakač: "Zajebi.... Džeronimoooo!!!"
Ponekad jedino što preostaje. Poslednja oaza umornom čoveku na kraju puta. Slamka utehe za protraćeni život. Dok zuri u plafon u svojoj učmaloj sobici, znajući da dolazi prerani kraj, život mu prolazi pred očima. Bio je ispravan. Uzoran. Više je slušao glavu nego srce. Učinio je mnogo. A ceo život se sveo na žal za onim što je propustio.
Nikad se nije obrukao, ponizio. Nije imao poroka. Možda je trebalo. Imao je prijatelje. Mogao je biti više sa njima. Jednom je voleo. Žali što joj nije pokazao koliko.
Tad je shvatio da nije živeo. Radio je po tuđim pravilima, poštovao tuđe zakone, ispunjavao tuđe želje. Nije uspeo da stvori svoj svet. Prekasno. Pri poslednjem izdisaju, žaleći samo što nije imao više uspomena, shvatio je šta je život. I jedino mu je preostalo snage da oprosti svima...
Naći se u onome protiv čega si se uvek borio.
Neopreznim hodom po izbledeloj ivici nesvesno si prešao granicu i osetio ukus zabranjenog voća. Jabuka je bila čudnog, neopisivog ukusa i činilo ti se da te svakim zalogajem sve više obuzima neka sila kojoj se ne možeš odupreti. Nepoznata i jeziva. Jabuke na dohvat ruke, rumene, sočne i neodoljive. Prepustio si se.
Nije trebalo dugo. Tmina je bila u tebi. Okrenuo si se i pogledao svoj dotadašnji svet novim očima. Poslednji put. Prezrivo si se nasmejao i nastavio da koračaš duboko u tamu...
Droga, alkohol, pedofilija, World of warcraft, definisanje prostakluka...
Neodbranjiv napad na žensko koje se nećka. Topi i najhladniju. Koliko god da je poštena, uobražena ili zauzeta, kad oseti 'alatku' na dlanu...sudbina joj je zapečaćena. Njen mozak više nije u funkciji, kontrolu preuzima iskonski nagon.
Ona: Hej, nema pipkanja! Rekao si da hoćeš nešto da mi kažeš...
On: Pa hoću, ovaj...evo sad ću...(privlači je sebi)
Ona: Pusti me bre, imam dečka, neću to...
On: Ma kakav bre dečko, život je kratak da bi se štedeli...dođi...
Ona: Ne mogu, nisam ja takva...(njegova ruka već čvrsto steže njenu guzu)
On: Ma malo ćemo da se zezamo, ne mora niko da zna...
Ona: Valjda znam šta hoću...i šta neću...skloni se!
On (privlači je i stavlja joj ga u ruku): Ajde, uzmi ga u ruke...taaako...
Ona: Mmffmmm...uhhh...mmmm..
On: Taaako, taako...vidiš kako može...a šta imamo ovde...oho, tangice nosimo?
Ona: Mhmmm...pocepaj ih slobodno....
...
Upravo si smuvao najizazovniju ribu koju si ikad video, prvi put je ljubiš dok stojite pored semafora, jedva si joj se približio od nabreklih grudi koje samo što ne prsnu, ona ti lagano spušta ruke na svoj uzavreli struk, a ti počinješ da zamišljaš debelog komšiju Radoja u bikiniju, ne bi li obuzdao radoznalog pitona koji samo što nije izleteo.