Pošao sa drvećem u šumu...
Situacija u kojoj se u pratnji svoje lepše polovine gorko kaješ što si je poveo sa sobom, jer toliko je ženskog sveta oko tebe, da prosto tvoja poligamna krv u tvome telu proključa.
U divnom raspoloženju, kao dva zaljubljena golupčića, tvoja draga i ti idete na letovanje. Pošto ste stigli, odlučujete da odete na kupanjac. Razgolitite guziće, uzmete peškiriće i pravac na plažu. A kad tamo stignete, surova realnost počinje da te savladava. Oko tebe vlažne, preplanule, ženske figure u ogromnim količinama, sve divno raspoložene. Muškarci su u deficitu, stoga su čak i tebi, tako očigledno zauzetom, upućeni pohotni pogledi. Čuješ molbe za nanošenje kreme protiv opekotina na vrela, glatka, izvajana tela, upućene srećnicima koji nisu "poneli drva u šumu". Toplesi sevaju na sve strane, ono što žene zovu "gaćice" ne može biti minimalnije, pa još onaj morski vazduh... ama sve te tera da konstantno ukrštaš noge, kao šatra, tako ti je zgodno. A tvoja verna draga sve vreme pomno prati kud je uperena zenica oka tvoga. Na svaki tvoj pogled koji nemarno spustiš na tuđu obinu, ona počinje da se kočoperi i frkće. U takvoj situaciji najbolje je da svoje okice duboko zamišljeno držiš na dalekoj pučini, i tvoja draga će tada biti sigurna da tamo ne možeš uočiti nijednu tuđu dojku ili ne daj bože guz. Ono horizont jest lep, ali ti nekako prosto dođe da se ujedeš za rođeno debelo meso, samo kad bi mogao da se dohvatiš... Sledećih deset dana provodiš u ubeđivanju svoje drage da na otoku postoje mnogo bolja mesta za posetiti od plaže sa sitnim belim peskom. Nemoguća misija... Odmor prerasta u gorko kajanje i proklinjanje nemilosrdne sudbine...
Moja bivša riba
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
