Tog čoveka ne treba predstavljati. Njega svi znaju i niko ga ne zna; svi znaju o kome se radi, ali niko ga nikad nije stvarno video. To je onaj što je pojeb'o sve živo, što je dočekao papu na aerodromu kada su ljudi pitali: koji je onaj deda pored Pere? i td. i td.
Ovo je ustvari više neka ljudska osobina, kada se npr. u nekom većem društvu javi neki problem koji je naizgled nerešiv i onda izađe neki čudak i reši taj problem koji niko živ nije mogao da reši. E kad naiđete na takvu situaciju da znate da je taj čovek Pera ložač.
Sve u svemu, Pera je jedna od najvećih srpskih legendi.
Radula
Ovo je inače citat iz jedne od mojih omiljenih serija "Nijesmo mi od juče". Bolju definiciju mislim da retko ko može da smisli.
"Kako izgleda čoek iz EU?
Ne psuje na ulicu, ne baca smeće u travu, ne kolje kokoške, krmad ni telad, a više voli kučka i mačka nego čoeka i prdi pošlje ručka.
Cio život radi, a kad ostari onda se liječi, ide u onim kratkim gaćama i sandalama i po čitav dan iz aparata slika.
Kad vidi na televizor da ubiju tele, on štrajkuje glađu, a kad nas bombarduju on navija i raduje se."
U trenutku kada svi svetski ekonomski stručnjaci ne mogu ni da predvide koliko će velike posledice da izazove ova svetska ekonomska kriza, ali se svi slažu da će posledice biti jako teške i pogubne, u zemlji Srbiji na brdovitom balkanu javlja se jedan mali ekonomista pod nadimkom Miki Maus i sav srećan i usplahiren prognozira veliku korist Srbije od ove ekonomske krize. Nakon dva meseca u Srbiji narod vidi da će ova ekonomska kriza ne samo pogoditi, već i baciti na kolena srpsku privredu i narod, uopšte, ali mali Miki još uvek sedi u vladi i uživa, ne misleći ni na šta i moleći se da što duže uživa u blagodatima tapacirunga pod svojom guzicom.
To su srpske nevladine organizacije, ali su zato američke, britanske, francuske, holandijske vladine organizacije. Ove organizacije će raditi protiv svake srpske vlade dokle god ona ima takav naziv-"srpska".
Tokom boravka u jednom selu između Leskovca i Vranja čuo sam za ovog čoveka, koji je tamo izuzetno poznat, pa računam da je red da i vi čujete za njega.
Kako sam iz priče shvatio to je neka ljudska sirovina koja se retko kupa, a liči više na nekog bizona nego na čoveka. Nakon sahrane na kojoj sam bio, vraćao sam se sa meštanima putem ka selu i krenula je priča. Krenula je omiljena priča među srpskim seljacima, priča o politici i geopolitičkim dešavanjima i neko je pomenuo Natašu Kandić. I, ne lezi vraže, seljaci umalo ne počeše da dave jedni druge od besa koji to ime u njima izaziva. Tu se našao jedan i rekao kako bi vrlo rado "izjebao" Natašu i naravno počeli smo svi da se smejemo. Dok smo se smejali našao se neko još dosetljiviji i spomenuo ovog čoveka rečima: "Ne si be ti za nju! Nju treba da gu izjebe Toma, što prodavao magareće meso u Prokuplje, jer on kad izjebe mlogo se zaznoji, pa još legne preko ženu i ona onda ne mož si ustane dok se on ne probudi."
Iz ovoga možete zaključiti o kakvoj je pojavi reč i možete izvući jednu pouku: za svakog čoveka ima posla, pa i za tog što je pod ko zna kakvim imenom prodavao magareće meso.
Ima određenih prideva koji imaju jako zanimljivu i dosta drugačiju komparaciju na jugu Srbije.
Debel; podebel; svinja.
Brz; pobrz; metla i džviz.
Naglasak je uvek na zadnjem slogu u reči.
Osoba čiji je hobi držanje vežbi na fakultetu, a glavno zanimanje mu je istraživač. Istražuje dubinu profesorskog rektuma do koje može bezbedno da se uvuče. Što dublje - to bolje!
Profesor: "Uh što mi se primoča!" (primoča, tj. pripiša, za one koji ne poznaju srpski jezik sa juga i jugo-istoka Srbije).
Asistent (uz blaženi osmeh na licu) "Profesore, je l' treba da Vam ga pridržim i istresem?"
To je rupa u koju svaki opozicioni poslanik stavlja svoju kitu (ma kog pola bio) u cilju da je što bolje popuni.
Ubedljivo najsmešniji lik u srpskoj kinematografiji, a lik je u seriji "Selo gori, a baba se češlja". Kako nije glumac, on sebe pokazuje od srca. Mislio sam da je onako nenormalan i u stvarnom životu dok nisam odgledao emisiju "Kako smo češljali babu". Tada sam i čuo nešto o njegovom životu, ali definitivno da ga smatram jednim od najbitnijih likova u seriji.
A je li bre, gde si ti stavio ono šiše rakiju?
Ja ne znam koliko košta jedno pivo, znam koliko koštaju dva, tri...
Misim nemo da se ljutite, ali ja kad ga ošacujem to ima da bude zajebalo vek!
U ovoj rečenici je data polovina reči iz Dragojlovog fonda reči. To je drag i nadasve dobar i pošten čovek, zanimljiv lik u seriji "Selo gori, a baba se češlja"
Začudio sam se kada sam čuo da neki ljudi ne znaju šta znači ovaj izraz, a još više kada sam video koji je to broj ljudi.
Sigurno vam se milion puta desilo da ležite, pa ustanete i onda vam je donja majica izvučena i visi preko pantalona, ili vam se dešavalo da vam je nešto nakrivo obučeno; sve jedno biti raspandrasan znači biti aljkavo obučen.
Ja, raspandrasan: "E, kevo idem začas da uplatim kredit!"
Keva, vidno zaprepašćena: "A kako si poš'o takav raspandrasan?!"
I onda vi stanete i počnete da zavlačite majice u pantalone, da ispravljate duks i pantalone i da se nameštate kako biste uredni izašli na ulicu.
Meni se ovo inače ne dešava, ali sam radi lakšeg pojašnjenja uzeo sebe za primer.
Vrlo nezgodna osobina telefona. Odnosi se na to da sam izleće iz ruku, promiče kroz prste, klizne sa stola i nezadrživo srlja ka parketu, ili već nekoj drugoj podlozi. Kad uočimo težnju telefona da ostvari kontakt sa podom napravimo grimasu kao da nas je kuče neočekivano ujelo za debelo meso. Dešava se da pokušavamo da zaustavimo telefon u svom nastojanju veštinom zvanom "žongliranje", ali on sam odskače i na kraju ostvaruje tako strastveni kontakt sa podom da nam zvuk u trenutku kontakta kasnije odzvanja u glavi prilično vreme. Nakon lupanja o pod nastupa faza što bržeg dolaska do telefona i medicinskog pregleda da li je sve u redu.