Džandariši
Izraz koji se u opštinskoj fudbalskoj ligi upućuje najčešće odbrambenim igračima u situacijama kada lopta prilazi njihovom golu.
Situacija...Odbrambeni igrač prima loptu...
Sa klupe i tribina:
-Ma džandariši to odma, šta čekaš?
Gde znam
Fraza kojom trenutno nemilom sagovorniku stavljamo do znanja da ne samo da ne znamo odgovor na njegovo pitanje, već smo trenutno previše zauzeti daleko važnijim stvarima da bi napravili bilo kakav napor da se do tog odgovora stigne.
Često praćeno sufiksom "pusti me u pičku materinu".
(Keva): -Sine, jel se sećaš gde sam ostavila tatin insulin? Eno ga jadan, oprašta se sa životom u spavaćoj.
(Sin, očiju prikovanih za TV-ekran, dok igra zlatni gol na PES-u protiv najboljeg ortaka, nakon 3-3 u regularnom toku): -Ma gde znam kevo, pusti me bre sad u pičku materinu!
Lepak za budale
Izraz se koristi za opisivanje osobe koja na čudan način privlači sve smarače, seljake i budale ovoga sveta.
-U, al' me smorio Pera danas.
-'De baš tebe nađe?
-Ma ja sam ti lepak za budale.
Moja bivša riba
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
