Obavezno kafansko štivo. Lektira svake birtije.
Jedna tura = jedna litra.
Maro, de' nam donesi još jedan litar-litar!
Obavezno kafansko štivo. Lektira svake birtije.
Jedna tura = jedna litra.
Maro, de' nam donesi još jedan litar-litar!
Pandur kokošar.
Ovakvi primeri se najčešće pojavljuju u vidu saobraćajne policije i novokomponovane komunalne policije.
Prvog nije tako lako prepoznati, jer se skriva u puntu parkiranom iza žbuna/trafostanice/autobuskog stajališta/plasta sena, i tako prikriven vreba da naiđe vozilo. Poznati su i po startovanju automobila srednje ili niže klase, ignorisanju bahatih tatinih sinova u bmw-u, kao i po izmišljanju zakona na licu mesta. Njihov "kriptonit" je novčanica od 20 evra, zbog koje će vas svaki od njih zvati "gospodine", poželeti srećan put i ostaviti na miru.
Drugu vrstu kursadžija, komunalce, je kudikamo lakše prepoznati. Uglavnom su to žene ili muškarci lišeni fizičkih predispozicija muškaraca
(momčine kratke ko februar-do 167cm), koji umesto pištolja nose ubojiti notes (nema zajebancije!), u koje zapisuju sve koji zapale cigaretu, voze bicikl ili ne daj Bože bace žvaku. Uglavnom se bakću sa penzionerima, sirotinjom i socijalnim slučajevima. Vole da se šire gradom u svojim smešnim šeširima, glumeći pravu policiju.
...glasi:
"Treso, ne treso - poslednja kap uvek ostaje u gacama."
Amin.
Najobicnija glupost, po meni izraz koji nema nikakvu osnovu. Po cemu su zene lepse od muskarca??
Dokaz:
Recimo da imamo jednu zenu i da joj ne damo 2 meseca da sredjuje kosu, brije noge i pazuh, cupa brkove (znamo da i to radite) i obrve, da ide na kojekakve pilinge, depilacije, liftinge, mitinge i ostale pizdarije. Za 2 meseca bi stvorili zenu koja bi mozda samo robijasima bila privlacna. Da su zene TOLIKO lepe, ne bi im trebala sminka, farbe za kosu, pilates, seks i grad itd (cast izuzecima).
Muskarcu, sa druge strane, da ne dozvolis da se sredjuje 2 meseca-narasla bi mu kosa, brada i brkovi. Nije se mnogo toga promenilo.
Takodje, uzmimo primere iz zivotinjskog carstva. Cinjenica je da je muzijak uglavnom lepsi od zenke (lav, paun, pas, slon, jelen...)
Prema tome, dolazimo do zakljucka da izraz "lepsi" pol nema nikakvog smisla kako god da ga okrenes, jer muskarac nije nista manje lepsi od zene. Mislim da bi devojkama bolje pristajalo "nezniji" pol; bar se meni vise svidja.
* "nezniji" ne mora da se odnosi na sve devojke, jer neke i ne smatraju sebe toliko neznim.
Bas kao sto je i muskarac (jaca polovina) ponekad slabiji od zene.
Caletova trinaesta plata.
Ne znam zasto, ali mi Srbi bas volimo da useremo ime fabrike ili brenda i da ga promenimo onako kako nama odgovara. Najbolji primer je NIKE kompanija, koju vecina nas uporno zove NAJK, iako se zapravo cita NAJKI. O BMW-u da ne govorim (od kad se W izgovara kao VE?!?)
Bilo bi glupo da se sada nesto promeni, jer ocigledno nismo spremni za to. Ovo je samo skretanje paznje.
Bezuslovna ljubav. Ja sam imao srecu da ovako mrsav i krzljav zavrsim sa jednom od najboljih riba iz generacije. E sad, posto je slika moje devojke glavni predmet za ostrenje koplja mnogih momaka iz kraja, u gradu cesto dolazim u raznorazne konflikte sa nabildovanim punisama koji pokusavaju da joj pridju ili joj nepristojno dobacuju. Moje vitestvo i ponos mi nalazu da zastitim damu kako znam i umem, pa makar me zbog toga punisa slozio ko metar drva (sto se neretko, i desava).
Mozda sam lud, ali vredna je ona toga.
Sreco reci odma ko te dirao, nemoj sad neko(tiho "m") da mi jebe mater!
Najgora od svih ispala, kraljica blama, kad se čini da nema izlaza, vreme stoji i sve oči su uprte u ispaljenog. Sramoti nema kraja, a tome doprinose i ortaci, slučajni prolaznici, komšije koje gledaju sa terase, mala deca i svi ostali koji upiru prstom i smeju se ko hijene. Naravno, to se posle danima prepričava u društvu, u gradu, na porodičnim ručkovima, na rodjendanima ispaljenog, pred devojkom ispaljenog i u ostalim prilikama gde nesrećnik želi da se pokaže u najboljem svetlu. Pa još ako ste vi ispaljeni...Zemljo, otvori se.
Ja: Ćao devojko, kako se zoveš?
Devojka (nonšalantno): Mali jel ti još primaš paketiće preko tatine firme?
Ja: ...
Ortaci: UUUUUU BRATEEE ALA SI GA POPUŠIO, UUUU HAHAHA NEVERA, KOJI BLAM! HAHAHAHA! MORAM DA NAZOVEM SRĐANA I MILOŠA!
Ako je neki protest, demonstranti pale zastavu.
Ako je zastava prestara, postoji čitava ceremonija časnog paljenja njihove zastave.
Kako god okreneš, zapaliće je.
Pomalo tužno je što baš ta zastava, ponos i dika svih Amerikanaca, vodi poreklo iz kineske fabrike.
Pojava koja je se desila barem jednom svakom muškarcu. Uglavnom je slučajna, jer svi znamo da je ponekad teško nišaniti i wc šolju kad smo u frci (ili pijani), a kamoli da vodimo računa da sklonimo kaiš dok obavljamo pos'o. Vrlo često se dešava ako se radnja odvija u mraku ili je vršilac radnje pod uticajem raznoraznih opijata, pa ne može da razazna šta je kaiš, a šta sopstvena patka. Umesto patke, muškarac za vrat 'vata kaiš, malo ga davi i otrese, a zatim pokušava da zakopča preostale dve stvari koje naočigled ne idu zajedno. U tom trenutku se dešava maler - uz obavezan pomen nečije majke, prekasno shvata da je kaiš zapišan, mogući tragovi na farmerkama, i da, svi će da ti se smeju. Šta reći, a suzu ne pustiti.
Griz, naizgled prosta i seljacka hrana, bio je jedan od nasih najdrazih decijih obroka. Secam se da smo igrali fudbal ili izmedju dve vatre, bilo je i nekih decijih svadja, ali cim je necija keva sa prozora viknula: "Deco ajde na uzinu, kuvala sam griza!" mi smo zaboravljali na sve i odmah se nacrtali u kuhinji doticne gospodje. Ne bitno da li je bila moja, Gagijeva, Dusanova ili necija treca mama, jeli smo tu belu sirotijnsku delikatesu bar jednom nedeljno i druzili se svako vece. Mi smo voleli da ga jedemo sa neskvikom, a ako ga nije bilo (a uglavnom nije), stavljali smo malo cimeta na vrh. Onda jos casu mleka pa opet na fudbal! Eh vraca uspomene.
Nezaobilazan deo svakog detinjstva u generacijama rodjenim za vreme rata i posle rata u devedesetim. Nisi nigde mogao da nadješ tako dobar sladoled, a za tako male pare (9 dinara po komadu svojevremeno), osim možda u obližnjoj šiptarskoj poslastičarnici koja se uzgred obavezno zove "PČELA".
Elem, Betmen je dolazio u vidu najjeftinije (a opet dobre) čokolade na tržištu, uz mešavinu sa nečim žutim što je trebalo da bude kobajagi banana. Imao je neki neobičan oblik koji je trebao da predstavlja glavu gorepomenutih junaka...umesto toga je izazivao tripove i histerične napade smeha kod mojih starijih drugara iz kraja, ali mene je dosta podsećao na neku životinjicu, možda macu ili zeku.
Betwomen (kod mene su je zvali Betmenica) nije bila tako popularna prvenstveno zbog ukusa (ružičasti tutti-frutti sa vanilom) a i zbog činjenice da je ipak boja u to vreme bila odbojna tadašnjim dečacima. Po tom principu danas bi možda bilo obrnuto, jer mnogi dečaci radije biraju da nose lila ili ružičaste majice oponašajući svoje idole metroseksualce Boška Jakovljevića ili Ronalda.
Gde su nestala vremena kad su dečaci igrali rata, radionice, popravljanja auta? I gde su bre nestali BETMEN I BETMENICA?!