Izvini, mislio sam da čitaš Bukovskog
Rizikovao si - izgubio si. Video si privlačnu žensku osobu kako sedi sama i okarakterisao je kao potencijalni ulov. Ali svaki atak, u bilo kojoj sferi života, od vojske do kupovine subotom ujutru na pijaci, zahteva razradu strategije. Da li joj prići kao školovan, šarmantan i pristojan čovek u stilu engleskog gospodina, ili u stilu raskalašnog urbanog šmekera ograničenog rečnika i još ograničenije pristojnosti.
Naravno, kao i neretko u životu, mračniji deo ličnosti pobedi i šarmantni gospodin ostane kod kuće. Mlada dama sedi sama u moru pretencioznih pogleda i maštarija čekajući nekakvog princa. Ali, zajebao si se. Rekao si joj, direktno i indirektno, šta bi joj činio, a nisi znao da je devojka iz, što se kaže, poštene kuće i da čeka onog pravog.
Prosuo si niz masnih epiteta i u klinču si. Povoljan način da se izvučeš je da se izvadiš na dobrog starog Bukovskog. Ekscentrični i dosta čitani ali nedovoljno shvaćeni američki pisac, čiji je stil pisanja ispunjen širokom paletom vulgariteta, nažalost, shvaćen kao primarni cilj poslužiće kao dokaz pogrešne procene talasnih amplituda koja je dovela do nezavidne situacije. Uglavnom fina deca ne čitaju Bukovskog, jer, kako vele, propagira alkohol i promiskuitetan način života, ali ono sa čime su upoznati je njegov književni opus ispunjen opisima telesnih ispupčenja i udubljenja. Kad je teško - Bukovski!
A sledeći put povedi finog gospodina, barem kao pratnju ovom drugom.
I tako kažeš, nemaš dečka...
- Pa, da, šta da ti kažem... obaveze oko faksa, ne izlazim, baš sam se zapustila!
I osećaš se usamljeno?
- Moram ti reći da je tako, lepa reč i znanje da se neko s tobom budi uvek ispuni svakog čoveka!
Ma, vidim ja na tebi da si usamljena...
- A, kako to?
Vidim da si nervozna, ideš stalno rukom u kosu, treseš se, nokte si izjela... a dobro bi ti došla jedna opaka jebačina, pazi šta ti kažem! A kak...
- Molim?!
A kako bih sad u tebi bio, vrištala bi!
- Kakva si prostačka stoka! Nisam ni trebala doći ovamo, idiote!
'Ej, Jelena, he-he, izvini, nisam tako mislio, mislio sam da čitaš Bukovskog, pa ćeš znati...
Reklama
Burek kojeg smo pojeli ujutro, a podrigujemo i osetimo se na njega celi dan.
-Ma šta su to pojeo dragi Marko, baš se osetiš?
-Burek.
-A kod koga?
-Kod onog Šiptara na uglu.
Baciti dan pod noge
Metafora koja opisuje redovan odlazak u javnu ustanovu u Srbiji.
Hoćeš da usput overiš jednu običnu izjavu i odma' produžiš u kafanu? Neće da može.
Moraš malo da se znojiš u redu, bajo. Ne mo'š tek tako da dobiješ pečat. Nije ti ovo Danska.
- Dobar dan. 'Oću da overim izjavu da nej' da kupim plac do men' u Arnajevu. Nek prodaje Milisav zemlju, jeb'la ga ona. Ne znam ni šta ću s mojom, koji će mi njegova...
- U redu, gospodine. Moraćete samo malo da sačekate. Znate, pao nam je sistem, ekipa je na putu..
- Neka ćero, bacio sam ja ovaj dan pod noge. Znam kaki smo.
