Svetosavlje
Поучан вебсајт са најзанимљивијом секцијом Питај Пастира, где пет пајтоса тролује одговорима на Драга савета питања знатно инвентивније него просечан yаhоо корисник на питању успаничене тинејџерке сме ли да испира свршотину из косе јер је црвено слово, а и крвари из пичке приде.
Усрдне брадоње одговарају на свакаква питања, од упутства за спровођење богоугодног егзорцизма уз господепомилуј ремикc тутаузендилевн на рипиту, преко 94-позива ако им се baby jesus butt plug заглави у ректуму (погодили сте- света водица је тачан одговор) па до прикладне лубрикације при рукоблуду на Богородицу Млекопитатељицу (сузе покајничке).
Као доминатан, најгласнији и са највећом мочугом у тој групи весељака истиче се Срба, док је његов антипод питоме нарави Дуле. Легенда казе да се једном падре Дуле запио рубинштајном на крсној слави комшинице Нате са трећег спрата Патриса Лумумба 33 и да jе по повратку на сајт то вече мученику са питањем да ли је рукоблудом до крви управо изгубио невиност признао да је он лично, поп Дуле, изгубио невиност при скотолоштву са једином црном козом његове бабе Јагодинке. Срба га је због тога испенковао мочугом и од тада Дуле само шири љубав и сади пољопривреду, па и већину тролова оставља оним преосталим мускетарима.
Lopta
Ono sto bacis o zid, pa te drmne u glavu, pa ti popizdis jer si se izblamirao pred drugarima, pa je prihvatis pod misku kao prase, pa izvadis noz da je zakoljes, mamicu joj bezobraznu, pa ti ispadne noz i zabode ti se u stopalo, pa krenes da jauces kao som jer te boli stopalo, pa ti ispadne ta ista kurvinska lopta i odleti na ulicu, pa je neki moron u drndavom jugu zgazi, pa mu psujes majku majcinu, pa on, onako zaludan, zaustavi automobil na sred ulice, dok mu drugi trube, i izadje da ti jebe mater, pa vidi da imas noz, iako nisi hteo da ga upotrebis, pa pozove policiju, tuzi te za napad, pa odes u zatvor i tamo ti daju loptu da opet bacas u zid.
Nisi ni za kurac
Najgora moguca dijagnoza vaseg muza kada, odbivsi da radite kucne poslove zbog slinavog nosa i krkljanja kao da cete iskasljati pluca, krenete da se umiljavate i mazite uz njega.
Mala nocna muzika
Skripa kreveta pri ustajanju, trapavo sunjanje bosih stopala do kuhinje, otvaranje frizidera uz otpustanje gume na vratima, kontakt rebara polica i boce mleka pri vadjenju istog, odvrtanje poklopca, glb-glb, brisanje brkova od mleka uz kratak smrk, brisanje ruku o majicu, zatvaranje poklopca, ponovno komesanje na polici, prilegnuce gume na vratima frizidera, otvaranje fioka u potrazi za keksom, preturanje po fioci rukom uz dodir raznih suskavih ambalaza, nezno izvlacenje kesice iz fioke, sustavo otvaranje kesice, gresno zavlacenje priblizenih kaziprsta i palca u potrazi za kesom, pobedonosno izvlacenje keksa, hrskanje pri zvakanju, pa jos jedan keksic, jos jedno hrskanje, savijanje kesice i neuspeli pokusaj tihog guranja nazad u fioku, sunjanje nazad u pravcu sobe, udarac u stolicu (jer bi klik prekidaca bio preglasan) uz priguseni bolni jauk, stenjanje, opipavanje zidova uz skakutanje na jednoj, nepovredjenoj, nozi, skriputavo ususkavanje pod jorgan uz bolni, ali zadovoljan, uzdisaj.
Privremena neuračunljivost
Privremeno mentalno stanje momka koji prolazi kroz tešku fazu nakon raskida. Ona faza kada ne razmišlja ni jednom, a ni drugom glavom, već srcem. Tada se dešava da ožalošćeni ni ne primeti tako očigledne signale suprotnog pola.
Deset sati uveče, priroda, cvrče cvrčci. On je zapalio vatru čiji plamenovi daju toplu i nežnu notu crtama njenog lica. Ona neumorno vrti kosu, trepuće umilno i pušta da joj bluza sklizne sa jednog ramena. On, sav ozbiljan, predano prepakuje ranac za sutra, ni ne primećuje je. Ona, pomalo uvređena ali odlučna, kreće u nešto konkretniju akciju.
Ona (mazno): Baš volim što sam baš sa tobom ovde došla, tako si snalažljiv. Ne bih mogla sama bez tebe.
On (ne dižući pogled): Ma da, oduvek me je zanimala priroda, kao klinac sam se sa najboljim drugom igrao Robinzona Krusoa, odlučili smo da provedemo veče sami u šumi, pekli kukuruze, bilo je do jaja, e kako mi taj ortak nedostaje..
Ona (zbunjena, ali nastavlja): Ali ja ni sa kim drugim ne bih išla na ovakvo mesto, sa drugim bih se plašila. Sa tobom se ne plašim...
On (ne dižući pogled): Ja se ničeg ne plašim, ni zmija, ničega. Sanjao sam kako je neki piton ispred mene i neki mi kurac ušao u dupe i ja krenem da ga krljam nekom močugom krvnički, da crkne majku mu pokvarenu...
Ona (uviđa priliku): A kad si kod spavanja gde ću ja da spavam? Moja vreća za spavanje je uska i za mene samu, a tvoja je široka kao za dvoje....
On (ne dižući pogled): Ma šta uska, ja sam u toj spavao, a kamoli ti nećeš stati, čuj boga ti, nisi veća od ovog vola.
Ona (pokušava da probudi u njemu prirodnog zaštitnika): A ako me napadne nešto noću?
On (ne shvativši): Ma šta će da te napadne, ću ti pokažem posle nešto što sam naučio na treningu, skok i okret pun krug, nogom ga sjebeš u facu i završio je karijeru.
Ona (ušuškava se u kaputu i folira se da šmrče): Hladno mi je... hoćeš da me zagrliš?
On (i dalje zabuljen u ranac): Prljave mi ruke od majoneza što je iscureo iz ovog izdrkanog sendviča, eno ti vatra pa se grej.
Ona, razočarana i nadurena, okreće mu leđa i pakuje se u vreću.
On (misli se u sebi): Jebote, ja rek'o ću da pojebem nešto vecčeras, a ova razmažena samo kuka...
Prokletstvo lokacije
Jedan od glavnih zajeba. Odvajkada nas jebe. U stanju je da upropasti savrsen trenutak. U stanju je da sjebe svaki prirodan tok stvari. Svaku tvoju zamisao. Sve bi ti hteo i sve bi mogao, ali je neko ili nesto daleko. Daleko u picku materinu. Nedostizno. Uskracen si. Pravo vreme i mozes da ubodes, ali pravo mesto u ovim situacijama nikako. Jer pizdovci su pizdovci. Ne mrdaju.
Ima srecnih morona kojima lokacija nije prokletstvo, vec prednost. Ta srecna gamad nam cesto upropasti svaki zli plan time sto se jednostavno nadju na pravom mestu umesto nas.
Situacija prva. Nekada.
Ti si majmun. Dobro, ne pravi majmun, ali dovoljno dlakav. I drugi su dlakavi i ruzni. Ali ti si bas ruzan. I najnizi si u drustvu. Samo metar i po i zgazena jagodica. Kao tvoj beli orao. Ali ti si Sapiens. Medju prvima. Imas funkcionalniji mozak od priglupog orla svoga. Ali jebiga, picke se ne loze na mozak. Tvoja alatka je previse mala. Jebe te visina. Bedacis se jer nemas sta da pampracis. Vec mesec dana nisi. Previse.
Ali, jednog dana do tebe dopire prica. Cujes za cupi nizu od drugih. Kepeca. Takva ti treba. Majmunoliki sadrug ti prenosi abrove sa lovista. Zatucani paor jos voli da ide u lov u daljinu. Prica ti o ekstremnoj dlakavosti te nadasve posebne cupi. Svi znaju kako je to prokleto jebozovno. Balavis kao Neandertalac od uzbudjenja.
Ali, ima caka. Dva dana hoda. Jebiga... Ipak odlucujes da ides. Picka je picka!
Hodas, hodas, hodas. Jos hodas. I opet hodas. Posle toliko hoda iscrpljen si potpuno jer ti je dupe naviklo da sedi u bliskom krugu. Razjebao si stopalo na neki zasiljen kamen, sedis i krvaris. Psujes joj majku majcinu koja je morala da se okoti u pizdu materinu daleko.Sve je u kurcu. Prokleta lokacija. Pizdis i odustajes. Prokleta lokacija.
Ma, jebes picku. Razocaran, sluzis se rukom.
Situacija druga. Sada.
Ti si majmun. Dobro, ne pravi majmun, ali dovoljno glup. Jebeno glup. Pozvan si na rodjendansku zurku ortaka strebera. Ocekujes kobas parti i odustajes. Ionako je u pizdincima.
Lezes u krevet smoren kao dzukela. Mislis o ribama. Treba ti riba. Ali nemas love ni za dve djus-votkice za neku nafuranu klinkicu. Dekintiran si, a cale krpi pare za registraciju i zimske gume. Jebale ga zimske gume.
Imas mozak, ali picke se ne loze na mozak. Nisi jebao mesec dana. Previse.
Dok zvoni telefon polukomiran brises balu sa usta. Zaspao si razmisljajuci kakav si promasaj od jebaca. Javljas se, dernja se drug streber sa druge strane veze i kroz kreketanje Jelene Karleuse o jebacini u kazinu raspoznajes zlata vrednu informaciju da je ortakova sveca od tetke dosla na zur. Ortak nije jaje, dobro zna sta zna nejebica. Dojavlja ti i naredjuje da dodjes. Laze kako te je oduvek smekala. Mozak zna da laze skot, ali mocuga veruje slepo. Navlacis lone i duks sa stolice koji najmanje smrdi i strcavas.
Jos minut-dva je ostalo do poslednjeg dnevnog, a za nocni nemas kintu. Zuris ka stanici, ali ubrzo shvatas da je poslednji otisao. Prazna stanica. Potpuno prazna. Gutas knedlu, a vrsnjak je pao jer shvata brze od tebe da je samo jedan Fidipides. I da je i on umro. Jaja te bolno strecnu.
Psujes ortaku majku majcinu koja je morala da ga rodi u pizdu materinu daleko. Sve je u kurcu. Prokleta lokacija. Pizdis i odustajes. Prokleta lokacija.
Ma, jebes picku. Razocaran, vracas se kuci i sluzis se rukom.
Rekvijem za snove
Oni trenuci zalaska sunca kada nebo nestvarno tiho menja boju iz blistavo ruzicaste u mastilo plavu.
Ti prokleti moralisti
Svako od nas zna takvog. Nije on lazan moralista... vec jednostavno.... gnjida od coveka koja ucini da se mi ostali, normalni ljudi, osecamo jadno. Nedovoljno dobro.
To je onaj dukatlija koji na prosto i jednostavno pitanje drugara "Je li, jebes li ti to?" odgovara retorickim pitanjem "Kad ces vec jednom da odrastes". To je ona nafurana kucka koja ne zeli da ostavi polugole slike na drustvenim sajtovima jer ne zeli da je gledaju kao sise i dupe. To je onaj klinac ispranog mozga koji na poziv drugova da ruse i pale svoj grad odgovara da ne zeli, da to nije u redu i da to nista nece promeniti na bolje. To je ona balava klinka koja volontira u no-kill azilu i ne jede zivotinje.
To je onaj drkavi deda koji ne gleda maloletnice u dopicnjacima. I ona dosadna baka koja ne zeli da slusa traceve iz komsiluka vec zeli da slusa baljezganje svog unuka koji sanja da svira pred 20 000 ljudi. To je onaj mutavi sredovecni covek koji jos uvek voli svoju zenu kao pre 20 godina. To je ona glupa i nesnalazljiva zena koja u svom muskarcu vidi i najboljeg prijatelja i ne krije koliko je novca potrosila na novu torbu. To je ona izdajica od prijatelja koja ne zeli da nas podrzi kad napravimo sranje.
Medju nama su i cine iz dana u dan da se osecamo lose zbog toga sto jesmo. I ne pozelimo nikada da budemo bolji ljudi.
Svaki Vas razgovor se snima
Razlog zbog koga i kada zelimo da polupamo slusalicu od besa ipak ostajemo suzdrzani, fini i kulturni, ljubi nas mama.
7.58 pm u Vankuveru. Jos samo dva prokleta minuta. Razmisljajuci samo o drazesnom "TING" lifta uzimam slusalicu u ruku i okrecem poslednji broj za veceras. Ni ne gledam ime, jer ne ocekujem da se jave. Negde posle 5og zvona neko ipak dize slusalicu i, iznenadivsi se, pocinjem da zongliram njome, pokusavajuci da je uhvatim i podignem do visine uha, da bih cula dragu mi potencijalnu musteriju. U tom kovitlanju moj voljeni Hese je izgubio "tlo pod nogama" i zavrsio na podu.
Bacam pogled na ime sa papira i procitam Simic. Dok skoro automatizovano izgovaram hiljadu puta ponovljen lajn pokusavam desnom nogom da dohvatim mog ljubljenog Nemca, ali ne da se, odleteo je previse daleko. Smirujem se, skoncentrisem na osluskivanje musterije koja posle mog ljubaznog predstavljanja i pitanja mogu li dobiti gdina tog i tog cuti zlosutne 32 sekunde. Da, brojala sam. Zar imam sta pametnije da radim?
Oko 29e sekunde cujem sa druge strane slusalice nesto sto zvuci kao pocetak dubokog udisaja i krecem da pisem naznaku kraj imena da je klijent nezainteresovan. U otprilike istom trenutku kada uzasnuta ugledam kraj njegovog imena NS koje oznacava eriju u Kanadi sa + 4 sata razlike, pocinje i gospodinovo masovno orgijanje, nasilno vaginalno, analno, oralno i bez sumnje animalno obljubljivanje svih mojih predaka do 6og kolena uzduz i popreko, sa britkim opisima poza koje je, verujem, usvojio iz Kama Sutre. U usima mi zatim odzvanjaju reci poput KRVAVU, SRPSKU, pse, cetnike, Sloba, onda se gospodin velikodusno dohvati i moje dece, unucadi, brata i sestre, pocastivsi ih sa slascu.
Tada cujem kako hvata dah, i u tih par sekundi bozanske tisine bacam pogled na florescentno crveni natpis na telefonu "SVAKI VAS RAZGOVOR SE SNIMA", prisetim se da ce uskoro prvi i da treba platiti kiriju i procvrkucem
"Hvala Vam najlepse, gospodine, laku noc".
Najsladji trenutak radnog dana
Ne, to nije ona dugoocekivana pauza, vreme za caj, rucak i razmenjivanje internih abrova. Ne, to nije ni onaj delic sekunde kada se okrenete sa svog stola i uputite najneviniji pogled svom sefu koji vec neko vreme stoji iza vasih ledja, trazeci gresku- i ne moze da je pronadje. Ne, to nije onaj trenutak kada zavrsite jedan zadatak i samozadovoljno prelazite na onaj jedan preostali, manje bitan, lak. Ne....
To je onaj trenutak kada cujete ono magicno, ono velicanstveno TING- zvuk koji oznacava da je lift stao. I to bas na vasem spratu, oh, divne li srece! U tom trenutku vi, kao u slow motion-u, zakoracujete u taj carobni portal koji ce vas za samo par trenutaka odvesti iz ovog deprimirajuceg sveta. Bozansko Hallelujah iz svimapoznatih Worms-a vam odzvanja u usima, a vas nos ispunjava mio miris deterdzenta kojim je Ajatashatru, gospodin Cistac iz Indije, upravo oribao taj blagosloveni kvadar srece. Nade. I radosti.
Vasa cula su odjednom probudjena, vasa bolna stopala umirena i laka, pod teskim teretom savijena ledja se sada ispravljaju, ponosno i cilo. Raspustate kosu iz tog groznog repa, zategnutijeg od konopca akrobate slavnog kineskog cirkusa. Osecate se slobodno. Ne mozete, a iskreno ni ne pokusavate, savladati osmeh koji preti da ozari celo vase lice i izbrise svaku boricu koje vam brige i stres crtaju po licu svakoga dana.
I to sto sat pokazuje da je vec popodne- nista mu ne verujte. Jer dan je upravo poceo.
Casovnik
Jedina stvar koja je potrebna da biste neverbalno podsetili vaseg veoma dragog, ali dosadnog gosta da treba da ustanete za posao za par sati.
Uputstvo za upotrebu:
Korak 1:
Stati ispred gosta, koji se uziveo u razgovor sa nekim/gledanje televizije/igranje igrice et cetera, tako nametljivo da ga svojim samim stavom naterate da pogleda u vas.
Korak 2:
Drzite casovnik u jednoj ruci, a drugom pokazite na zlosutne kazaljke iza stakla.
Korak 3:
Pokazite kaziprstom u pravcu vrata.
Radi.
Stojko
Mnogo zena je zaljubljeno u njega, a i poneki muskarac. Pre performansa navlaci obicno svoj uzak kostim. Najbolje se snalazi u vlaznom okruzenju- tada klizi sa lakocom i gracioznoscu. Nije tako veliki, ali mu je tehnika izvrsna. Kada on nastupa imamo problem da dodjemo do daha. Neretko posle prepricavamo sve opisano u detalje. On voli da se uprlja. Voli i sto vratolomnije izvodjenje. Ne uspe bas svaki put da obrne tri puta, ali se trudi. Kada svrsi drugi nije nezadovoljan. Vezbanje traje satima, kada je sam, daleko od ociju javnosti. Ponekad ima gustu crnu kosu i zene uzbudjuje pomisao o provlacenju prstiju kroz nju. Ponekad je i celav. I muzikalan je takodje.
Elvis Stojko, kanadski umetnicki klizac, poreklom iz Madjarske.
Budjenje
U najmanju ruku neugodan, a neretko i bolan, prelazak iz lepseg stanja u ruznije- realnost.
4:35 ujutru. Slavija. Okretnica autobusa. Tiho je. Tek poneko zurno pristize na stanicu jer se prvi jutarnji ocekuje svakog minuta. Pristize japanac. Malobrojni putnici nemarno ulaze gledajuci svoja posla i zabadaju se na hladna sedista, uglavnom kraj blago odskrinutih prozora. Naslanjas glavu na prozor i krenes da premotavas film noci koja se upravo zavrsava. Nesvesno dodirujes usne i prisecas se mekoce njegovih usana. Smesis se raznezeno. Pomislis kako je zivot lep. Uskoro ces biti u toplom krevetu, sa jastucima sanjariti o sledecoj divnoj noci. I onoj nakon toga. I onoj nakon toga... Klinacki naivno crtas nesto lepo na zamagljenom staklu. Ususkavas se u kaputu iako ti je vec toplo oko srca. Vreme brzo leti u mastarenju i nailazi
tvoja stanica. Silazis i strpljivo cekas zelenog ciku, jos uvek sanjajuci budna. Udises divno jutro, hladan vazduh ti ispunjava pluca, obecava mir. Cika je promenio boju i kreces da prelazis ulicu, ne obaziruci se previse na svoju okolinu. Jer svet je tvoj... Sve dok te iz misli ne trgne zaglusujuca sirena automobila. Izbacena si iz koloseka snova munjevitom brzinom i pogledas oko sebe. Latinoamerikanac iz besnog automobila vice na tebe "MOVE,DAMN GIRL". Shvatas da stojis na sred ulice, daleko od svoje stanice, daleko od svog grada, daleko od te noci, daleko od tih usana. Previse daleko. Budjenje.
Ima dobru dušu
Izraz koji momci koriste za devojke za koje misle da su grobovi.
Ona (ushiceno): Kako ti se svidja moja drugarica?
On: Paaa.... ima dobru dusu! (sklanja pogled)
Paolo Koeljo
Omiljen pisac manekenki i slicnih priglupih javnih licnosti (cast izuzecima). Naravno, iako im je Alhemicar omiljena knjiga, nikada je nisu ni uzele u ruke, ali su zato cule da je tamo neki pametan cika napisao neke pametne recenice. Jea.
