Ja sam vrijedan, poseban i nezamjenljiv, stoga sam izabran. Ja sam vrijedan, poseban i značajan, zato mogu da biram.
Koliko puta smo upali u zamke datog razmišljanja koje nam je prostrto kao zamka za miševe. Razlika je samo u sadržaju mamca, dok je suština mamca ista: kao što je mišu prirođeno da vapi za slaninom,tako je i nama bliska gordost, potreba da se izdignemo iznad ostalih. I ako imamo vanjske podražaje koji će nahraniti tu gladnu zvijer, ona će se izdvojiti iznad ostalih poriva i urlati slijepa u želji da utoli vlastitu glad. Kad gordost dovoljno razviješ, ona izgubi bilo kakvu vezu sa realnošću: dovoljno je da se navede bilo kakav razlog kojim će se obrazložiti nadmoćnost nad pukom svjetinom, bez te tebi date osobine(možda još nekolicini odabranih) i ma kako obrazloženje bilo u ljutoj zavadi sa logikom ono će da živi svoj život i oblikuje postupke tog opsjednutog jadnika.
Ti si pripadnik te i te porodice, koja ima natprirodne osobine, te je dovoljno samo tvoje prezime da bi ti se ljudi klanjali i štivali te kao ikonu(možda pripadnik naroda u najgorem slučaju). Naravno, određene fizičke osobine: visok i mršav, plavih očiju što svjedoči o tvom božanskom porijeklu; nizak i debeo i ćelav što naravno svjedoči o tvom nadmoćnom intelektu;sa jednom nogom kraćom, pa naravno kao lord Bajron, sve to može dati opravdanje za srce puno samosvijesti o sopstvenoj vrijednosti koju nije uopšte potrebno nadograđivati, pošto je samo postojanje stvorilo toliku razliku između tebe i ostalih, te bi bilo previše da se eventualnim proširenjem duhovnih ili fizičkih mogućnosti, ta razlika povećava( možda fizički i nekako, ako ti je Bog dao neki biceps, triceps ili slično). To ti svakako daje pravo da prema svom božanskom nahođenju i u mjeri koju procijeniš da li teba da poniziš, omalovažiš ili jednostavno ukloniš po tebi primjeren broj manje vrijednih sa lica zemlje.