Sloboda narodu
Ono za šta je nekad trebalo da izgine makar pola naroda.
Poslednjih dvadesetak godina je potrebno vođu proglasiti za bivšeg, pranaći ga i ubiti (po mogućstvu pred kamerama). Što je više i duže obožavan, vođa se žešće skriva.
U prvom naletu slobode narod đipa po ulicama, kasnije ruši spomenike i još kasnije, kad medijska pažnja popusti, vrati se svojoj sirotinji.
Ciklus se može ponavljati beskonačno.
Komentari

Ovih dana dokon zamišljam scenu: Pokret "Blokirajmo Menhetn" dobija na masovnosti, policija prekomerno reaguje (to se već događa), Rusija, Kina, Indija, Iran i mnoge druge zemlje izriču javnu osudu nedemokratskih i tiranskih metoda vlade SAD, padaju prve žrtve, počinje vojna intervencija ograničenog dejstva sa ruskih podmornica u severnom Atlantiku, Ahmadinedžad izjavljuje da organizatori protesta za njega ubuduće predstavljaju legitimne predstavnike američkog naroda i države, za njim to čini još 58 država sveta, Dragoljub Mićunović odbija da primi ambasadorku SAD jer zastupa nedemokratski režim i posle tri meseca na Al Džaziri prikazuju kako se Barak Obama, zarastao u bradu i upišan, polumrtav valja po blatu negde u Stenovitim planinama dok oko njega oduševljeni brđani u pantalonama na tregere i sa lovačkim puškama igraju i šutiraju ga.
U novinama naslov: "Kraj jedne ere".
