Ventilacioni otvor u WC-u
Srpska ispovedaonica. Kako u našim crkvama nema ispovedanja kao kod braće Slovena, Slovaka, Slovenaca i Soraba, a ljudska potreba za olakšavanjem duše postoji te postoji, logično je bilo da će mesto za fizičko olakšavanje poslužiti služiti i za ono duševno. U našoj režiji, ulogu sveštenika uglavnom igra sredovečna do starija žena, a ispoveda se više članova porodice sa sprata iznad. Ispovedanje je, na taj način, sa jedne strane potpuno anonimno, a s druge i previše javno; sušta suprotnost od katoličkog.
*BUM*, *TRAS*, *KRC KRC*
**Dosta mi je i tebe i tvojih veganskih ručkova! Evo ti ručak evoooo!! Mogla sam da budem sa bivšim, pod bivšim, rmpalijom od dva metra, ali neee, ja sam htjela da se udam u Beograd, pa eto ti Sandra sad, seckaj avokado po čitav dan dok ti muž gleda Bridžerton!**
**Pa nemoj, muki, molim te, evo ne moraš da spremaš, naručićemo nešto, nemoj mamine tanjire molim te jao... **
- Alo, baba, evo počinje ti ona turska serija, a i meni se prikenjalo, šta uopšte radiš u kupatilu tol-
- Kuš bre, goni se i ti i turska serija, ne čuh najbolji dio!
Komentari

Mislim da je hezno mislio na to da je kod nas daleko manje zastupljeno ispovedanje "kao kod psihologa" nego što je to slučaj kod katolika.
Kod nas to uglavnom ide po principu: Da li si grešan? - Jesam. Kaješ li se? - Kajem, pa se pročita razrešna molitva.
Naravno da i kod nas postoji i mogućnost da se ispovedi "sve što se nosi na duši", ali se daleko manje praktikuje.
I da ne ispadne da sam ja sam došao do tog zaključka već sam pročitao ovde gde pišu mnogo upućeniji u tu tematiku:
https://hramsvetogsave.rs/vodic-kroz-pravoslavlje/ispovest-kako-se-ispovediti/
