U fudbalskom žargonu to su oni fudbaleri, najčešće odbrambeni, koji nas uvijek nerviraju. To su oni čekaći, oni što vrebaju protivničkog igrača sa metar-dva udaljenosti i mlate nas po nervnom sistemu. Neodlučno gledaju, povlače se prema svom golu, bez da ozbiljnije zaprijete protivničkom igraču koji ima loptu i u podsvjesti imaju na umu čuvenu misao "valjda neće da me predribla, da napravi budalu od mene. ja ću lagano prema nazad, a ako i šutne valjda će ona moja budala od golmana da odbrani." I tako dok mi grizemo nokte i u sebi ključamo "napadni ga, napadni ga ... kretenu", on vreba.
Istovremeno, to su svi oni naši prijatelji, a siguran sam da svi imamo takvog, koji godinama posmatraju jednu istu žensku osobu i nemaju "međunožje" da joj priđu. Vrebaju je i nešto čekaju, da se poklope neke zvijezde, da proleti kometa kao božiji znak, da ona učini prvi korak, ali pazi da te ne predribla ... idu nam pravo na živce, jer stalno smaraju o njoj, a nikad ništa i vrijeme prolazi i na kraju ona umorna od čekanja i vrebanja nađe drugog ...