Jebi ga, Medikuse, možda si ti u pravu, ali to lingvistička nauka još nije zabeležila. Evo ti rečnik SANU:
ždraka ž gen. mn. ždraka pokr. v. zrak, linija svetlosti, svetlosni mlaz, sunčana svetlost. — Sinak je letjeo i letjeo, a kadno htjede i suncu zavirit u oči, žrake sunčane rastopiše mu krila, te on ... strmeknu u more ⌈Il. J. 4, 482⌉. Pošljednja ždraka morem se razlijeva ... a odbljesak joj se krijesi u dnu mora ⌈Ćip. 5, 11⌉. Žarko ga je ogrijalo sunce, | Od njeg' ždraka po avliji bije ⌈NP Vuk 3, 204⌉. Ali šinu ždraka po Udbini, | Ko kad sunce pade sa nebesa, | Jer išeta Zlate dizdareva, | Sva se sjaje kao sunce žarko ⌈NP Marj. L. 3, 63⌉.•