Ženski ručni satovi
Naprava kojoj je izgleda primarna primjena postala da izgleda slatko i da se slaže iz garderobicu i cipelice nego da pokazuje vrijeme.Sastoji se od ogromnog kaiša najčešće pinkičaste boje načičkanog cirkonima,tufnama itd.A kad pogledaš kućište vidiš dvije jedva primjetne kazaljke okružene gomilom srcadi,leptirića i plišanih medvjedića.A brojevi?Ma ne pa šta će ti brojevi možeš blenut u njega ko tele u šarena vrata a nećeš protumačiti koliko je sati...
Juče sam sa drugaricom pola sata pokušao da da rastumačim koliko sati pokazuje njen ručni sat.Onda sam se sjeto da u dzepu imam mobilni i otkrio da uveliko kasnim...
Komentari
Pa ko nosi ručni sat da bi znao koliko je sati? Zar bi nešto koštalo milion dolara samo zato što pokazuje tačno vreme, a i ne pokazuje, inače?
Pa jebem li ga što se zove sat ako ne gledaš koliko je sati na njega mogu i narukvicu da nosim pa da izgleda lijepo...
- Pa jebem li ga što se zove sat ako ne gledaš koliko je sati na njega mogu i narukvicu da nosim pa da izgleda lijepo...
Ih sad, retoričko je to pitanje... što se zove računar kad na njemu najmanje računaš, možeš i na prste da računaš pa nisu računar...
Ručni sat je oduvek bio nakit, a posebno sad.Da ne bude zabune, ovaj jedini minus nije moj...nego samo kažem.
Imas poentu ali se ne slazem da je oduvjek bio sam nakit jer prije svih tehnoloskih dostignuca ovog i proslog veka (racunara,mobilnih i svih spravica koje pokazuju vrjeme)rucni sat je imao jednu i osnovnu primjenu kao mobilni casovnik...:D
Samo si izneo misljene nisi kritikovao defku pa nisam ni pomislio da si dao minus...:D