Zidarska čvoka
Prva čvoka koju smo svi naučili kao klinci.
Iako se baš ne može nazvati čvoka već više manje nemilosrdno udaranje po glavi koje može da izazove potres mozga u zavisnosti od težine i veličine nečije ruke.
Način na koji udaramo zidarsku čvoku je jednostavan, otvorite dlanove, a zatim ih spojite,
tada nanesete ruke iznad žrtvine glave, udarate po sredini glave na takav način da se ruke rastave i jedna prođe kraj jednog uha a druga kraj drugog. Ova čvoka se najčešće koristi kako bi nekoga iznenadili, a navodno su je mnogi doktori sa zapada počeli koristiti kao anesteziju za lobotomiju.
Sedite u troli, nemate kinte u džepu razmišljate kako da dođete do preko potrebnog novca, ispred vas sedi starija gospođa, prilazite njoj i pitate je da li možda nema pljugu ili u nekom slučaju rizlu da smotate nešto da se malo smirite. Vidno uplašena gospođa otvara torbicu i vi ste uočili novčanik koji je debeo kao kada gastarbajter iz Slovenije dođe i donese kofer TOLARA. Uzimate pljugu i odlazite na kraj trole. Na stanici na kojoj izlazi gospođa izlazite i vi, pratite je do slepe uličice, kada ste primetili da nema nikoga u blizini prilazite joj i manevrom izbegavanja kišobrana udarate joj jednu zidarsku čvoku i omamljujete je. Otvarate torbicu uzimate novac i bežite u nepoznatom pravcu.
