- Lemi, odakle si ti?
- Sa Bežanije, kako odakle?
- Gdje ti je ta Bežanija?
- Ma Bežanijska Kosa! Mi se utvrdili na onoj kosini pod Kulom Stankovića, mnogo nam je dobro, hehe!
- Eee pa odlično ste se snašli gore.
- Je l' ti to mene malo, khmm aaaa?
- Ne, što?
- Krele, pa od puta imamo kamen tucanik i pržn'nu, kiša padne pa ga odnese. Kad nema kiše 'odamo svi bijeli ko pokojni Toza. Imamo struju dok se ne zalaufa sjeverac pa ne protrese bandere drvenjare. Pumpe nam vuku vodu iz donje zone, kad nema struje nema ni vode. Gradski nas zaobilazi jer ne može da se izvere, koze nam pod ručnom pasu. Jedino nam kanalizacija valja!
- Ooo, pa eto to je fino, kalalizaciju imate makar.
- Ma kakvo crno fino, septičke smo kopali. Nisu nam dali oni odozdo iz Berkovića da pustimo cijevi preko njihovih parcela pa sad punimo rupe. Al' naguzili smo mi njih, mamicu im. Čim dođe jesen i malo se okiša septičke se prepune pa im se prelijemo. To nam je jedina utjeha mili moj...