Ćerka
Mezimica i ponos svog tate. Ako, kao klinka opsuje, ponosnom ocu je to simpatično. (Gledaj je samo, pljunuti ćale)
Ili se potuče u osnovnoj ili ispred zgrade sa nekim, opet nije, ni to loše.
( Ovde je bog pogrešio, trebala je biti muško...Nedaj se ćero, pravo među rogove!!! Neće tebe niko zajebavati!)
Pa jednog dana dođe kući i kaže da je trudna. I to će se nekako preživeti.
(Šta je ćero, omaklo se? Eeeee... trebalo je da malo ranije misliš tom glavom, ali šta je,tu je.... Oće da bude musko ili žensko???)
Razvede se. Nje bitno ko je krivac, samo nek je ona živa i zdrava kod svog ćaleta.
(Ko mu jebe mater, nek crkne kad nije znao da te ceni. Nek si se ti nama vratila...)
Ima tu jos brdo gluposti koje ce skoro svaki ćale da oprosti. Nije ni svestan da nekada pravi veliku grešku, ali kako da ne popusti pred tužnim licem, uplakanim očima i maznim glasom svoje mezimice, koliko god da je ona zgrešila.
-Eeeee, ćero moja... Mazio sam te, pazio... čuvao. I ti mi sad onako iznenada,govoriš da se udaješ. Tolike godine i sad će te odvesti neki dripac bez kučeta i mačeta.
Ženski glas iz kuhinje:
-Pa i ti si mene tako odveo...
-Marš tamo! Ovo je nešto drugo...
-Ali bilo, je baš tako...
-Jesam ja tebe nešto pitao? Nisam!!! Tišina tamo!