Drekavac
Navodno mitsko biće, ali živi u narodu i dan-danas. Javlja se iz dubina svoje tame, plašeći neuke i povodljive, one sa dobrim sluhom ali slabim vidom (one koji možda imaju i treće oko ali džaba im kad ne vide na ova dva). Penje im se na grbaču, primorava ih da ga nose kao bogomdani teret i da slušaju njegovu dreku. A dreči kao da ga kolju, kao da ga na komade rasturaju, kao da je čitava vasiona odlučila na njemu da iskali svoju nepravednu ćud. Dreči da naruši mir onih koji ga imaju, jer ga on nema - kažu izgubio ga je nepovratno, valjda jer je od onog nekrštenog soja. Svejedno. Šta god da ga je zadesilo (ili nije), on bez prestanka dreči da bi uplašio druge jer je on taj koji se neprestano „boji sebe, i strepi sam od svoje seni“. Dreči da ne bude više sam i nejak. I uplašen, tako uplašen.
Najjača je dreka u šumama inteneta.