Engleski jezik
Jezik kojim nas bombarduju još od malih nogu, serijama, filmovima i crtanim, pesmama, pa čak i natpisima. Jezik koji je zahtevao da se nekako sa onog "Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano" transliramo na neka pravila čitanja, gde se "c" čita kao "k" (zato je mačka "ket", a ne "cet"), gde se dva "o", čitaju kao "u" (tu smo shvatili da su vrata "dor", a ne "dur" - izmišljena samo da bi nam zagorčala život), gde se učenje pesama na engleskom jeziku svelo na slušanje i zapisivanje kako bi se to čitalo na srpskom ("end ajl nevr gona dens agen, gilti filnigz gat nou ridm, ou ic izi tu pritend, aj nou jur not a ful"). Okej, vremenom se sve to lepo iskristalisalo. Naučili smo prvu, drugu, pa čak i treću kolonu nepravilnih glagola, modalne glagole, vremena, upoznali se čak i sa "nigga" slengom, gde su prijatelji "houmiz", kučke "bičiz", kurve "houz", što nam je baš trebalo u životu. Godine i godine prakse, dovele su do toga da se engleski jezik govori skoro besprekorno, da se čitanje uvežba do savršenstva.
Neki od nas su zavoleli ovaj jezik,a neki ga i dalje ne znaju i preziru. Ja im nikada neću oprostiti, što su celo moje naivno detinjstvo upropastili mućkanjem glave o nazivu glupih Malboro cigareta koje se piše sa "R" koje em niko ne čita, em posle petne'est godina i dalje ne znam čemu služi, a uz to ne funkcioniše.
