hrišćanstvo

Definicija za koju ću dobiti najveći broj minusa, ne zato što nije istinita, već naprotiv, zato što je njena svrha da odstrani neke klasične zablude, pogotovo ako čitate ovo sa emocijama, sa vezivanjem za tradiciju, jer onda je teško prihvatiti istinu, tj. i teološke i istorijske podatke. Nije cilj pričati o pokvarenosti sveštenstva, jok, tu se nema šta pričati. Ovo je čisto sa teološko istorijskog aspekta. Pa da počnem: Dijeli se na dvije faze, rano hrišćanstvo, ili što volim reći pravo hrišćanstvo, i na hrišćanstvo koje počinje sa vaseljenskim saborima koje bi mogli nazvati neohrišćanstvo. U ranom hrišćanstvu su hrišćanstvo slavili na razne načine različiti pravci. Tada su se koristila sva poznata jevanđelja, tj. ne samo četiri koja je neohrišćanska crkva prihvatila jer su njoj odgovarala. Nestanak takvog hrišćanstva formalno je otpočeo 325. godine na prvom vaseljenskom saboru. Zašto? Zato što od tada ne vrijedi riječ Isusova, nego riječ crkve. Od tada se sveštenstvo dogovara, naglašavam tu riječ, šta će da bude hrišćanstvo. To je kao da su se dogovarali oko toga koliko je dva i dva, ali ne na osnovu logike, nego na osnovu interesa. To ću uskoro da pokažem. Znači, logika nam nalaže, da čim se čovjek umiješa u božanska pitanja, prava, izvorna vjera nestaje, jer ljudi jednostavno nisu legitimni da raspravljaju o nečemu što je nemoguće saznati. Od te neohrišćanske crkve prvo se odvajaju orijentalne crkve, zatim dolazi do raskola između ovog preostalog dijela na pravoslavne i rimokatolike. Ta podjela je ništa više nego politička podjela, kao što je i sama neohrišćanska crkva politička, a ne Božja, hrišćanska organizacija. Kasnije se od rimokatolika odvajaju protestanti. Mogli bismo reći, da su u neku ruku protestanti najbliži izvornom hrišćanstvu iz jednog očitog razloga: oni koriste sveto pismo kao jedini legitiman izvor hrišćanstva, logično. Kao što rekoh, hrišćanstvo nastaje na dogovoru, iako je i samo sveto pismo nastalo na osnovu dogovora crkve, i time pravo hrišćanstvo nestaje, tumačenje hrišćanstva samo po njemu je najlogičnije i istini najpribližnije rješenje, jer ne mogu, kao što rekoh, ljudi da raspravljaju oko toga šta je vjera. Isus nam je rekao kako bi trebali da postupamo, to stoji, dalje nema, sveštenici za to nisu nadležni, ne mogu oni po logici stvari da budu u hrišćanstvu veći faktori od Isusa, barem teoretski. u praksi je drugačije. A sad da počnem sa argumentima, nabrojaću samo nekoliko:
1. Sveci - za svece u svetom pismu ne postoji osnova. Sveci se pominju tek na par mjesta ali ne onako kako to tumači crkva, kao posrednici između Boga i čovjeka, jer to hrišćanstvo strogo zabranjuje. Sveci se na tim mjestima spominju kao svi ljudi, pripadnici Isusove crkve. Stoga sveci nisu legitimni po hrišćanstvu, ali zato postoje u pravoslavlju i rimokatoličanstvu, ne i protestantizmu.
2. Univerzalni karakter - svi ljudi su jednaki, stoga jedina ispravna stvar kod rimokatoličke crkve je upravo jer je katolička (saborna, univerzalna). Pravoslavne crkve se dijele po nacionalnim granicama, što je, naravno, nelogično, jer je nacionalizam suprotan hrišćanstvu.
3. Pričešće - to pravoslavni, za razliku od ostalih, obavljaju pravilno, jer pričešćuju i krvlju i tijelom Isusovim, kao što stoji u svetom pismu. Rimokatolici to opravdavaju činjenicom da se u pismu spominje samo da su se apostoli pričešćivali i jednim i drugim, pa onda samo rk sveštenstvo ima tu čast. Naravno, između sveštenstva i vjernika nema razlike, jer za to ne postoji logička osnova.
4. Srpski primjer: slava - i ptice na grani znaju da je slava običaj kojim su stari Sloveni poštovali svoje bogove. Arhiepiskop Sava je slavu transformisao u hrišćanski običaj da bi ostatke paganstva konvertoao u hrišćanstvo na veoma suptilan način. U zamjenu za pojedinog boga dodijeljen je svetac (za kojeg, kao što rekoh, ne postoji logička osnova), pa tako od Peruna, boga groma, postaje sveti Ilija nazvan, gle čuda, "Gromovnik", ili od Svetovida, nastaje, sveti Vito (da, da, Srbi najviše poštuju ovog Sicilijanca zbog jezičke sličnosti). Najzanimljivija stvar je što, Srbi, kako tada, tako i sada, još uvijek ne popuštaju hrišćanstvu. Nećete nikad čuti da Srbin psuje sveca, ali zato Boga psuje svako malo dijete. Jeste se zapitali ikad zašto? ;)To antihrišćanstvo je sadržano u samoj srpskoj svijesti kroz tradiciju, i jedna od najvećih ironija, Srbi misle da brane ime Isusovo, a zapravo kroz pravoslavnu tradiciju, oni nose velike bogohulničke ideje očuvanjem svoje paganske tradicije.
5. Bezbroj drugih stvari, koje mi se sad ne daju kucati, al samo nešto sitno: prozivanje imena u crkvi ljudi koji su darovali pare - apsolutno suprotno Isusovim riječima, da parafraziram "Ko daruje tajno, otas će njegov da mu plati javno." (Nemam trenutno sveto pismo uz sebe da citiram). Znači ako daješ, ne smiješ nikad dopustiti da neko vidi, a kamoli još da te hvale zbog toga. Onda ikonoborstvo, jedno od najvećih bogohuljenja, jer na neki način se protivi i trećoj Božjoj zapovijesti. Onda veličine svijeća, koje dijele elitiste i pučanstvo, egoiste od hrišćana. Onda oni običaji: pola godine, godina, bla bla, ma ljudi: čovjek kad umre, duša mu odlazi, sudi mu se, nema trt-mrt. Isus sam napominje da nakon smrti se više ništa ne može promijeniti, jer za promjenu služi život. Kad umreš, nikakva sahrana, nit para popu, nit svijeća, nit cvijeće neće pomoći. Osoba je na osnovu djela iz života otišla u raj ili pakao, tu dalje nema. Tu nam ne treba čak ni poznavanje pisma ni istorije, već sama logika.
Zatim slavljenje Isusovog rođenja. Tu rimokatolici pravilno rade, jer je julijanski kalendar nepravilan, ima grešku zbog koje se svake 128 godine pomjera za jedan dan, tako da će za stotinjak godina srpsko-pravoslavni (jer ne slave svi pravoslavci po jul.) božić biti osmog januara. Zato po gregorijanskom postoji prestupna godina da to nadoknadi. Zatim, sam datum izračunavanja Isusovog rođenja je sumnjiv: po jevrejskoj tradiciji veliki proroci umiru na dan začeća. Znači ako na vaskrs dodamo 9 mjeseci, dobijemo 25 decembar. ;) A i pored toga, 25 decembar je bio dan na koji se u rimu od 274 slavi Sol Invictus, dan sunca neosvojivog, tj. boga sunca. Ali uprkos tome, postoje podaci koji govore da se 40-50 godina prije toga božić slavio 25. tako da to ne bi mogli uzimati kao nešto bitno, osim za teoriju zavjere. Ono za što je bitan taj dan boga Sunca nepobjedivog, je što je to zvanična vjera rimskog carstva od navedene godine, pa do 325. 321. Konstantin proglašava nedelju neradnim danom. Sekte kao što su adventisti pravilno slave, nasuprot denominacijama, od zalaska sunca u petak, pa do zalaska u subotu, kao sedmi dan, dan na koji je Bog zapovijedio da se ne radi. Tako su slavili i rani hrišćani, a razlog prelaska na nedelju je bio jer je Isus vaskrsao na taj dan, pa je to postao Dan Gospodnji. Ali naravno, to nije pravilno, jer bogohulimo jer radimo subotom, koja treba biti neradna, a ne nedelja. Iako je to neosporivo, to se, radi reda, da primijetiti i na malim primjerima kao što je dan "srijeda", što bi značilo da je nedelja prvi dan sedmice.

Ali pošto mi se ne da kucati više - a požaliću, ne vjerujte crkvi jer laže, pročitajte sveto pismo i sami ćete naći na desetine, i više zamjerki, a prihvatićete ih ako zaista želite da budete hrišćani, i odbacićete tradicionalne dogme. Ako pitate sveštenika što je to tako, odgovoriće vam da je to tako u tradiciji, da je to crkva odlučila, ali stvar je u tome da crkva nema moć da odlučuje o božanskim stvarima, kao što ni skupština jednog grada ne može da izmijeni ustav države. Vjerujte istorijskim podacima, svetom pismu, i svom zdravom razumu - logici, i ne dajte da vam pune glave glupostima. I gledajte na stvari koliko toliko objektivnije, a ne emocionalno. Mada bezveze govorim kad ću dobiti od iracionalista izlive bijesa i nemogućnosti prihvatanja istine, nekritičkog ocjenjivanja i vrijeđanja..tj. ako ijedan od njih ovo pročita.
MAMaximianvs · 28. nov 2008.
Komentari · 26
КЈ

Obožavam, iako sam religiozan tovje definicije.
Imaju nešto pavićevsko-moralno-poučno u sebi...opravdavaš svoj nadimak!
Svaka čast +

MA

Hvala :)
Nego, ja lično sam hrišćanin, stoga volim pravdu. A ja nisam naišao još ni na jednu hrišćansku ustanovu koja je pravedna, takva ne postoji, i ne postoji od vremena ovih ranih hrišćana. I ja sam odgajan i kršten kao pravoslavac, ali to jednostavno je tradicija, narodna vjera, ne hrišćanska vjera, i ne mogu da se složim sa ničim osim sa pričešćem koje je, kao što sam naveo, pravilno. Ja volim da argumentovano raspravljam stoga tražim dokaze i opravdanja za takva neka djela ali ih ne nalazim, stoga mi moral ne dozvoljava da prihvatim nešto što nije u skladu sa svetim pismom. Ja sam fanatično bio uz pravoslavlje...ali čitav mi je život zasnovan na kritici. Tako da prvi put kad sam pročitao sveto pismo, našao sam mali milion razlika i nepravilnosti između hrišćanstva i pravoslavlja/katoličanstva itd. Kao što rekoh, protestanti su možda i najbliži, al i oni imaju isto greške, koje sam zaboravio navesti. Tako da za mene ne postoji institucija, jer pravo hrišćanstvo nestaje formalno 325, i nemoguće ga je otada spoznati (hmm možda da se otvori vatikanska biblioteka :) ). Stoga idem ka onom što mogu, da poštujem Isusove riječi iz Novog zavjeta. To je minimum, ali minimum samo i imamo.

2 Aleksandar: nipošto vrijeđanje. Ovo je zasnovano na KRITICI. Logička i istorijska kritika. Ja sam hrišćanin, a vrijeđam tek kad sam iznerviran a onda se kajem, naravno, a sad sam trenutno potpuno miran. Ovo je neki minimum iskustva i znanja koji sam prenio da bih ukazao na neke nelogičnosti koje može svako uočiti. Ja bez kritike ništa ne prihvatam...osim humor, hehe. A dobro, i tu nekad cjepidlačim, zato i imam dosta datih minusa. :)

AK

Ja nisam ni rekla da si vređao...
Ja sam mogla da pročitam čitavu tvoju definiciju sa strpljenjem i paćnjom, možeš i ti moj mali komentar...

MA

Vjera zasnovana na kritici, takva vjera da. ;)
A kraće..pa ovo je ukratko šta sam htio napisati. q|0_0|p
I da, ta vjera je prava vjera, vjera u ideje samog hrišćanstva, a ne vjera u crkvu i njene dogme, jer one ne stoje. Tj. u praksi stoje, ali kritički gledano, ne.

2 Aleksandar: Hehe, jesam pročitao komentar, i pogrešno si me razumjela. Nisam ni rekao da si rekla da vrijeđaš, već upravo potvrđujem to što si rekla da def ne vrijeđa nikog, a dodao sam i ja to pored tebe da vide ljudi da cilj nije bilo vrijeđanje, i da ga tu nema. Mali nesporazum. ;)

MR

Ok, kritika zaista ima osnova. Ali ne mogu da se slozim sa tvojim vidjenjem stvari. Mnogo bi mi vremena oduzelo kada bih sada dao repliku na svaku tacku definicije, i zloupotrebio bih prostor na ovom site-u u neke svrhe kojima ova strana nije namenjena. Ali ajde bar nesto da prokomentarisem, da krenem od samog kraja: u Svetom Pismu Novog Zaveta je vec resen nas odnos prema suboti: subota je samo 'sen onoga sto treba da dodje', i kao takva je prevazidjena; Mojsijev Zakon je u Hristu ispunjen, i vise nismo pod 'Pedagogom'. Teologija Novog Zaveta ne podrzava 'svetkovanje subote', kako to tvrde Adventisti; u Jevandjeljima i Poslanicama ap. Pavla ne nalazimo nikakvog osnova za 'svetkovanje subote', vec sasvim suprotno: otkada je nastupila Blagodat i Istina, subota vise ne vazi, da se tako izrazim. Staro prodje, a sa njim i subota. Rad subotom nije bogohuljenje, kako ti zakljucujes.

MA

Subotu su nastavili da slave Isusovi sljedbenici. Kao što je slučaj sa slavom da prelazi iz paganskih bogova na hrišćanske "svece" tako je i ovde slučaj. Pored subote, slavili su i nedelju kao dan Isusovog vaskrsenja. Postepeno, nedelja potiskuje subotu kao važniji dan. Iako je nikad nije potpuno potisnula. Taj dan postaje Dan Gospodnji, ali nedelja nikako ne može, kao prvi dan radne sedmice, da bude važniji od onog dana kad je Bog zapovijedio da se ne radi. Subota nije prevaziđena. Ne učenje, nego tad stvorena tradicija, potisnula subotu i stvorila kult nedelje. Po učenju subota je i dalje validna, nedelja tu postaje zbog samog Isusovog raspeća. Ne može se nečije učenje mijenjati samo na osnovu volje većine. Tj. može al onda treba da ima drugo ime, eto, ne možemo ga zvati hrišćastvom. Taj čin poštovanja nedelje bi možda mogli najbolje objasniti željom ranih hrišćana da se razlikuju od jevreja, što im je, jelte, na kraju i uspjelo. Rezime: neosporivo je da je subota sedmi i zadnji dan u sedmici, i da je Bog rekao da se tad ne radi, ali to hrišćani nakon određenog vremena, zbog kulta dana Isusovog vaskrsenja, zanemaruju. Samo me zanima gdje nalaze osnovu za to - tj. u učenju, ne političkoj želji emancipacije od jevreja.

CV

+ od mene, slazem se sa svime osim sa tvojim podrzavanjem tvrdnje crkve da je Isus zaista postojao. Ali, to je samo detalj, iako mnogo vazan, ne dovoljno vazan da ti ne dam +.

MA

Ček, ček, gdje ja to tvrdim? Ja vjerujem u to, mada za to ne postoje dokazi, osim samog svetog pisma, i drugih ranohrišćanskih spisa. Ali teško je kad samo pristalice pišu o nečemu, onda nemaš neko objektivnije viđenje. Ja vjerujem da je Isus postojao, uprkos činjenici da to nigdje nije evidentirano osim u hrišćanskim spisima. Nešto si pogrešno protumačio. Rekao sam već, meni je cilj da što bolje sagledam situaciju i kritikujem, i prihvatam kritike nazad. Ne samo da poštujem, nego očekujem ih upravo radi dolaženja do istine, jer je istina ono što me zanima.

MR

Max, po tebi onda ni ap. Pavle, a ni ostali apostoli - nisu bili hriscani. Jer iz Novog Zaveta vidimo da oni niti su 'svetkovali' subotu, niti su je smatrali necim vaznim, niti su obavezivali hriscane da je praznuju: u odlukama Apostolskog Sabora 51. godine u Jerusalimu se govori o odnosu hriscana prema Mojsijevom Zakonu; subota se ne pominje kao nesto sto bi hriscani trebalo da postuju (Dela 15). Stavise, ap. Pavle napominje: subota je samo senka onoga sto je trebalo da dodje, a Telo je Hristovo (Kol 2, 14-17) - evo malo opsirnije: http://true.faithweb.com/7-bible-col216.htm

I jos, Pavle u Gal. 4, 10 kaze da oni koji paze na 'dane, vremena i godine' (tj. i dalje postuju starozavetni krug praznika) sluze 'bednim stihijama'. A o Starom Zavetu kao necemu sto je proslo za hriscane, i sto je bilo samo priprema za Hrista, a ne stvar univerzalnog karaktera - govore sve Poslanice ap. Pavla.

Po kojem 'ucenju' onda je subota i dalje validna, jel' po jevrejskom? Jer se u NZ nigde ne nalazi takvo ucenje.

Da ne zauzimam prostor ovde, preporucujem ti da pogledas i ovu stranicu, o svim subotama Novog Zaveta: http://true.faithweb.com/7-bible-sabbathall.htm

Sto se tice tvrdnje da je Kanstantin u cetvrtom veku nedelju proglasio 'danom sunca', sta reci... procitaj sta kaze Justin Mucenik u svojoj Apologiji upucenoj Adrijanu oko 140. godine:

"Na dan koji se naziva dan Sunca, svi koji žive u gradovima ili na selu se sakupljaju na jedno mesto i čitaju se spisi apostola i proroka, koliko vreme dozvoljava; onda, kada čtec zavrsi, sveštenik propoveda i poziva na vršenje tih dobrih dela. Tada svi zajedno ustanemo na molitvu i, kao što smo rekli, kada se naša molitva završi, unose se hleb i vino i voda, a sveštenik dostojno uznosi molitve i zahvaljivanja,.." - evo ti link za srpski prevod, a ako sumnjas mozes lako da nadjes na internetu na engleskom ili bilo kom drugom jeziku: http://true.faithweb.com/7-hist-lordsday.htm

Minus od mene, def. je katastrofa, mnogo podmetacine i mnogo propagande adventizma u njoj.

MA

Onda je, druže, tvoja vjera, Pavlosvstvo, Pavlijanstvo, ili ne znam kako, ali meni za osnov vjere služe samo riječi Isusove. Isus je sin Božji, poslat od Boga da ispuni njegovu volju. Pavle je bio samo čovjek, kao što rekoh. Pavle da je rekao: ubistvo je vrlina, ne bi značilo isto ništa, a da je Isus rekao onda bi značilo. Problem sa vama je što najmanje od svega pridajete važnosti Isusu. Je li on slavio nedelju? lol Nije. E sad nam ostaje logika, pošto nema istorijske podrške.
Drugo, ovo sa danom sunca nisi ni pročitao, tako da ne bi trebalo ni da komentarišem. Ja sam upravo i rekao da ne bi trebale da se javljaju teorije zavjere jer dan sunca pada na božić, ali da su hrišćani prije proglašenja tog dana već slavili božić. Ništa ja nisam rekao da bi me ti mogao citirati, već jednostavno nisi pročitao taj dio. Sad pročitaj opet pa se onda javi.

Def nije katastrofa, jer si ti upravo jedan od onih koji su bili vezani emotivno dok su čitali, i naravno optužuješ me za adventizam zbog subote. lol Ja sam rekao da ne volim ni adventističku, ni pravoslavnu, ni rk crkvu.

MR

Ne druze, nije moja vera nikakvo 'pavlovstvo', vec hriscanstvo, koje ti ovde falsifikujes i iskrivljujes.

Prvo, bratac, na pocetku kazes da je neko 'neohriscanstvo' nastalo negde 325. AD, a dotle je valjda bilo neko 'pravo' hriscanstvo, a onda obrces stvari pa sad kazes da ni svedocanstva Novog Zaveta, iz prvog veka, nisu autenticna nego su fals? Sta je onda validno i na osnovu cega mozemo da vodimo raspravu? Pominjes gore neka silna Jevandjelja koja su navodno koristili rani hriscani pre nego sto su izdvojili cetiri kanonska, a ne pominjes da je vecina tih gnostickih i ostalih laznih jevandjelja nastala relativno kasno, neka su cak i iz 4-5 veka, a neka kao Varnavino su nastala vise od 1000 godina posle Hrista...

A sto se tice tvojih izvrtanja cinjenica u vezi sa nedeljom - 'danom sunca', ne govori mi da nisam procitao sta si rekao, jer ja ne pricam napamet; naprotiv, vrlo sam pazljivo procitao tvoju def., i evo da iskopiram celu recenicu iz tvoje definicije gore ako mi ne verujes:

>>>Ono za što je bitan taj dan boga Sunca nepobjedivog, je što je to zvanična vjera rimskog carstva od navedene godine, pa do 325. 321. Konstantin proglašava nedelju danom Sunca, i nedelja postaje šabat (sabat), sveti dan.<<<

(Svasta, odakle si ovo prepisao? Jel' od Elene G. Vajt?)

Jesi li rekao da je Konstantin u 4. veku nedelju proglasio 'danom sunca' ili nisi?

Vrlo rado cu da nastavim raspravu sa tobom, tacku po tacku.

MA

Nemam sad puno vremena, idućeg vikenda ću imati. Samo ukratko: rasprava se vodi na osnovu Isusovih riječi, da, koristićemo samo 4 jevanđelja iz svetog pisma. Rano hrišćanstvo ima isto grešaka, ali mnogo manje nego ono novonastalo.
Prihvaćena zamjerka, pogrešno sam se izrazio, sad ću da ispravim ovo za sunce. Ali to je i nebitno. Jer otkad je dan sunca nedeljom, to ne znam, ali stvar je u tome da je od 321. od Konstantina to neradni dan u Rimu, kao kod hrišćana dotad.

MR

I kakav je to sad argument protiv hriscanstva, ako je za hriscane i pre 321. AD nedelja bila liturgijski dan? Nije Konstantin odredio kad ce da se sluzi Liturgija, nego Hristos svojim vaskrsenjem, stoga nije relevantno da mesas Konstantina tu.

Znaci, sad se ogranicavas samo na 4 kanonska Jevandjelja? OK, ako hoces tako, neka bude. Onda pogledaj par stihova iz Jevandjelja koji se ticu subote i Hristovog odnosa prema suboti; vidi, npr., sta kazu fariseji za Hrista:

"Tada rekoše neki od fariseja: ovaj čovek nije od Boga, jer ne svetkuje subote." (Jn 9, 16)

Jevreji su hteli da ubiju Hrista zato sto je narusavao subotu: Jn 5, 18.

Apostoli su takodje 'krsili subotu', kao i Hristos:

"Fariseji pak videvši rekoše mu: vidi, tvoji učenici čine što nije dozvoljeno činiti u subotu." (Mt 12, 2)

U produzetku ovog poglavlja Hristos daje primere kako su i u starozavetno doba svestenici i David krsili Mojsijeve propise i odredbe - pogledaj celu 12. glavu kod Mateja. Isto ovo pogledaj i u Mk 2, 23 - 3, 6 i u Lk 6, 1-11.

Pogledaj ovaj dogadjaj iz 13. glave Lukinog Jevandjelja, stih 10-17, o tome kako je Hristos izgrdio i postideo postovaoce subote:

"A starešina sinagoge je negodovao što je Isus izlečio u subotu, i reče narodu: ima šest dana u koje treba raditi; u te dane, dakle, dolazite i lečite se, a ne u subotnji dan. Na to mu Gospod odgovori i reče: licemeri, zar svaki od vas ne odvezuje svoga vola ili magarca od jasala u subotu i ne vodi ga da ga poji?"

Ako je rad subotom neko 'bogohuljenje', kako ti tvrdis u svojoj definiciji, onda je i Hristos bogohulio, jer kaze da radi i subotom:

"I zato su Judeji gonili Isusa, što je to činio u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj stalno radi, pa radim i ja. Zbog toga su opet Judeji još više tražili da ga ubiju, ne samo što je razrešavao subotu, nego što je i Boga nazivao svojim Ocem,..." (Jn 5, 16ff)

E sad ostaje i da razjasnis ko su bili ti navodni hriscani koji su 'slavili subotu' kako ti tvrdis, da te podsetim:

>>>Sekte kao što su adventisti pravilno slave, nasuprot denominacijama, od zalaska sunca u petak, pa do zalaska u subotu, kao sedmi dan, dan na koji je Bog zapovijedio da se ne radi. Tako su slavili i rani hrišćani<<<

Koji su to rani hriscani - postovaoci subote, bratac? Odakle si cuo o njima? Da nije i ova recenica iscackana negde iz zaostavstine Ellen G. White?

Mozemo da polako pocnemo i sa ostalim podmetacina i neistinama iz tvoje definicije... Ako moze stavicu i ja pod tacke da bude preglednije.

1)Da te podsetim - zapoceo si sa tezom da se hriscanstvo deli na 2 faze: rano hriscanstvo, ili kako ga ti nazivas 'pravo' hriscanstvo, koje traje do epohe Vaseljenskih Sabora, i 'neohriscanstvo', koje zapocinje 325. AD. (Nadam se da sad beces da poreknes da si napisao ovako, da ne treba da kopiram opet.) Ako je to 'neohriscanstvo' nastalo 325. AD kako ti gore tvrdis, zasto onda odbacujes Poslanice ap. Pavla, Dela, i ostale ranohriscanske dokumente, kategorisuci ih kao neke 'pavlijanske' spise? Da nije i ap. Pavle bio neki 'neohriscanin'? Ali on je ziveo nekoliko stotina godina pre 325. AD; zasto onda on nije autenticni predstavnik hriscanstva? Ja tvrdim da 325. AD nije nastalo nikakvo 'novo hriscanstvo', vec je ostalo ono isto od pre. Jeste postalo ravnopravna religija sa ostalim, i vladajuca pod Teodosijem nesto kasnije, medjutim to nije uticalo ni na ucenja niti na menjanje dogmata, niti na srukturu Crkve, niti na hriscanski zivot niti na hriscansku praksu. Sve sto postoji u hriscanskom ucenju ima svoje uporiste u Novom Zavetu, nema tu nikakvog novotarenja od Konstantinovog perioda naovamo.

DS

Au brate... i komentari su kiulometarski. Zato ih neću ni čitati, dosta mi je bio i uvodni tekst.
A vidi ovako. Dobiješ plus za trud, i za želju da se ne povodiš za onim što ti je rečeno (za sad da zaboravim sumnju da ti je neko drugi nešto rekao, recimo ti za koje govoriš da su u pravu). Dao bih i sebi plus što pročitah do kraja ;)
Ali ne da se slažem sa tobom... Prvo, koliko je istorijski tačno, pouzdano to "pravo" hrišćanstvo? Meni deluje logičnije ono što je Cajtgajstu rečeno, mada sam dobar deo toga već znao. Nije Hrist ništa posebno novo u istoriji.
Drugo, kako sam u duši pagan, neka si i u pravu, što se tiče odstupanja od hrišćanske dogme. No meni su ipak draži sveci, nacionalizam, slave, sicilijanac sv. Vito, "bogohuljenje" (navodnici, jer šta je istina?), ikonoborstvo i kalendar Julija Cezara. Toliko!

LU

Pa ništa nisi slagao.
Samo si malo preopširan.
Zato i imaš tako malo ocena...

EM

I ako sam Pravoslavac i naravno Hrišćanin, nemogu da budem na kraj srca i da ti dam - za ovo, tako da za tebe ide + , jer je stvarno sve potkrepljeno u potpunosti...

MS

Nemam živaca da čitam,ali kad sam video d apričaš o veri,mogu samo da ti dam komentar:Ako hoćeš,veruj,treba da veruješ u Boga i nemaš šta da dokazuješ,postojao on ili ne,vera održava um čoveka,na svetune jedna normalna osoba nema koja ne veruje u našto....pozdrav!

Prijavi se da bi komentarisao.