kliker
Bili su staklenci,porculanci,gvozdenci;stakleni sa onom šarom unutra.I dan danas ne znam šta je to unutra bilo,ali je bilo fascinantno.Klikeranje je bilo pravo viteško nadmetanje a ako si neuspešan,ostaneš bez klikera.Kad te gađaju postavljaš što manji kliker,a gađaš nekim koji dobro leži u ruci,obično malo rapav,zvani "srećko".
Igralo se "na rošu" (tj. rupu) ili "na kratke"."Na rošu" je cilj da ubaciš svoj kliker u rupu i pogodiš protivnikov,nije važno kojim redosledom.Imao si pravo da gađaš protivnikov kliker i time poništiš njegov pogodak ili ga odbaciš što dalje od roše."Na kratke" se igralo tako što se postepeno približavate jedan drugom (tj. klikerima),a onda kad ti se ukaže prilika gađaš njegov kliker i ako pogodiš tvoj je tj. "ofuljiš ga".
Bilo je pitanje stila i prestiža kako držiš i ispucavaš kliker:najviše se cenilo iz "ruke":kliker leži između kažiprsta i palca sa šakom skupljenom u pesnicu okrenutom naviše a ispucavalo se palcem,ili kada kliker leži na zemlji,a ti ga ispucavaš srednjim prstom kao čvrgu,što se manje cenilo.
U upotrebi su bili ovi izrazi koje si morao reći pre nego što protivnik odigra,kao što su: "ne primam kres!",odnosno ne važi ako gađani kliker bude samo malo okrznuta,i sl.