Levorukost

Đavolja rabota i hendikep u konzervativnim sredinama (uglavnom, ali ne samo ruralnim) sve do osamdesetih godina prošlog veka. “Lečila“ se prebijanjem palca ili kažiprsta leve ruke od malih nogu, da dete ne bi moglo da drži olovku u levoj i da bi počelo da piše desnom rukom, a sve to da ne pukne bruka po selu.

Majka: “Kako to držiš olovku? Piši desnom.“
Dete: „A, ovako mi lakše.“
Majka (:prekrst:): “Mhm. Sad će, ćero, mama da se vrati.“
(donosi dasku i tučak za meso)
Dete: “Šta će ti to?“
Majka: “Da te naučim da pišeš. Stavi prstić ovde, blago mami... TUP!“
IDInsolent Defender · 26. nov 2009.
Komentari · 12
CC

Imaš plus ali: AAAAA, odvratno, fuj!
Moj matori je '47 i danas koristi obe ruke podjednako, a kao klinji su mu u školi nastavnici cepali domaći i ostala pisanija levom rukom...

BH

Nisi mi pričala, ali sam pročitao to negde, ne sećam se da l je bilo u "Pan erotici" ili "Debeli ali srećni" :).

AK

E, ja o tome nisam imao pojma dok mi tasta jednog dana ne rrece kako je ona svog sina odvikavala od koriscenja leve ruke. Ali onako sa tugom rece, jbga ne znam sta nam je to znacilo, stvarno je bilo glupo. Makar lepo od nje sto je shvatila i priznala.

GM

Kod nas uč'telj'ca mlatila svakog ko piše levom rukom. Jednom prilikom bio roditeljski sastanak na temu "Levorukost - sanđama koji će vi izede čeljad i pretvori ih u drogeriste i guzičare", a onda je neko to prijavio ministarstvu.
+

Prijavi se da bi komentarisao.