Licemjeran je čovjek koji javno zastupa određena mišljenja, stavove i vrijednosti kojih se ni on sam ne pridržava, A U DRUŠTVU SE PRAVI DA IH SE PRIDRŽAVA.
Međutim, ako čovjek zastupa te iste vrijednosti, i ne pridržava ih, ali PRIZNA DA IH SE NE PRIDRŽAVA, ON NIJE LICEMJERAN. On je samo ljubitelj vrline koji ima određene svoje slabosti i prizna da ih ima.

Zato alkoholičar koji priča protiv alkoholizma nije licemjeran, dok god prizna da je alkoholičar. Takođe, roditelji koji puše, a zabranjuju djeci cigare nisu licemjerni. Oni samo žele svojoj djeci sve najbolje.

Svaki grešnik koji prizna da je grešnik, a pritome veliča moral i određene vrijednosti kojih ni se ni sam ne pridržava NIJE LICEMJER. Licemjer bi bio samo onda kada bi tvrdio da nije grešan, tj. da je savršen, ili da je baš takav kakav priča da treba da se bude.

Takođe, lažni moralisti su oni koji zastupaju neka moralna načela i TVRDE DA SU ONI UPRAVO U SKLADU SA TIM NAČELIMA, a ustvari ih se ne pridržavaju.

Onaj koji zastupa ta ista načela, i ne pridržava ih se, ali prizna da ih se ne pridržava, ON NIJE LAŽNI MORALISTA.

Naravno optužbe na račun lažnog morala i licemjerja najčešće dolaze od strane onih ljudi koji nemaju nikakav moral niti vrijednosti.
Oni misle da ako nisu u stanju da se nečega pridržavaju, to ne treba ni zastupati, niti tome treba težiti. To međutim nije tačno.

Čak i ako nismo u stanju da se pridržavamo određenih načela za koja mislimo da su ispravna, bez obzira na to, MI TA NAČELA TREBAMO ZASTUPATI U DRUŠTVU, dok god zaista iskreno mislimo da su ispravna, i težiti tome da jednoga dana budemo u stanju da ih se pridržavamo.

Upamtite, nepridržavanje načela koja zastupate ne čini vas licemjerom.
Licemjeri ste samo ako se pri tome predstavljate kao da se pridržavate svih tih načela, iako to ne činite.