Ljubav
Opštepriznata, ničim izazvana, transcedentno-transedentalna pojava, vekovima odgonetana i zagovarano-zagovetano-zagonetno-izgovarana, beljim od belog i crnjim od crnjeg, izbeljivana i ocrnjavana, halabuka istine i neistine, radosti i tuge, tekstura avangardne umetnice greške, naivna prijateljica zamišljenih sinovaca, najiscrpnija silovateljica zgroženih poluzatvorenih poluotvarača emocijalne patnje, miris znojavih jastučnica neprisutnih materija i prisutnih imaginarnih grejalica sreće, usnula čavka rudimentirano dementiranih arlaučkih lučkih pravnika, zagađenje, unutrašnje trenje, željena posledica neidikovano prouzrokovano hipotetičke prošlosti sa izvesnim neuspešnim hepiendom. Flourescenta zihernadla dve duše najčešće višestruko ulančanih u beskonačnu listu geometrijski progresivno rastuće eksponencijalne funkcije bola u jedinici sreće, skok u dalj nabijene hrabrosti greškom izazvane pogrešno protumačene uprošćeno izmenjene prošlosti, beskrajno gomilanje generalno suštinski apsolutno nebitnih reči, iz jednog jedinog skrivenog motiva, distrakcije sopstvene svesti od neizbežno željene reči i istine koju nikada ne dopuštate da se vama prizna u potpunosti.
I tako to počne...
