(jeste dugačak tekst, ali ne bi bilo zgoreg da pročitate, ima značajnih stvari)

Nesvjesnost ili nesvijest nije samo stanje kome, dubokog sna ili stanje kada "izgubimo svijest". Nesvjesnost je svako ono stanje kad samo nešto radimo, a nismo svjesni šta radimo i šta se oko nas dešava. U nesvjesnom stanju vrijeme prolazi mnogo brže nego u svjesnom i zapravo većinu našeg vremena provodimo u nesvjesnom stanju. Najtipičniji primjer nesvjesnog stanja je surfovanje interneta. Mi kada surfujemo internet samo čitamo, pišemo, kuckamo, klikćemo na linkove, obrađujemo informacije, a zapravo nismo svjesni šta radimo i mi tada vrlo malo ili nimalo razmišljamo. Tj. razmišljamo, ali samo o onome na šta naiđemo na internetu (INPUT) i o našem mogućem odgovoru na tu informaciju (OUTPUT), a ne razmišljamo o sebi samima i našem mjestu u prostoru, vremenu i društvu niti o ljudima, stvarima i pojavama oko nas. Zato za vrijeme surfovanja, često gubimo pojam o tome koliko je sati, koji je datum, čak i koji je mjesec (neću reći i koja je godina da ne pretjerujem, mada često zaboravimo koliko godina sami imamo, a pogotovo činjenicu da više NIKADA nećemo imati te godine, već stalno sve više i više), takođe zaboravljamo ZAŠTO smo izašli na internet, ŠTA želimo tamo da nađemo, KOLIKO je VREMENA prošlo otkako smo se prikačili, ŠTA ostali ljudi rade u to isto vrijeme (neki UČE, neki ZARAĐUJU PARE, neki se BAVE SPORTOM, neki PIJU I LUDIRAJU SE, neki VODE LJUBAV, neki BARE ŽENSKE, neki ČITAJU neki ozbiljan ROMAN, neki CRTAJU, neki SLIKAJU, neki KOMPONUJU, neki su NA EKSKURZIJI I PUTUJU PO SVIJETU, neki NEMAJU ŠTA DA JEDU, neki IMAJU SIDU, neki NEMAJU NI TV, NI MOBILNI, A KAMOLI INTERNET, neki su NEPISMENI, neki razrađuju nove POLITIČKE IDEJE, neki se ORGANIZUJU U RAZNA UDRUŽENJA i na poslijetku mnogi mirno sjede ili šetaju i RAZMIŠLJAJU: o tome gdje bi se mogle dobro uložiti pare, za kakvim je biznisima velika potražnja na tržištu, kakvi su ekonomski trendovi i šta bi SUTRA moglo da bude profitabilno, kakav je njihov vlastiti položaj u društvu, s kim bi još mogli da ostvare poznanstva, u kakve klubove/udruženja/organizacije bi mogli da se uključe, kakvim bi hobijem mogli početi da se bave, i još štošta. ) Svega toga nismo svjesni dok smo na internetu! I ne samo na internetu! Nismo toga svjesni ni dok igramo karte, nismo toga svjesni ni dok gledamo TV ili film, nismo toga svjesni čak ni dok čitamo knjige. (Mada, kvalitetni romani nas podstiču baš na takva razmišljanja i često počnemo ozbiljno dumati odmah nakon čitanja). Takođe, nismo svjesni ni koliko su krhke i ranjive sve one stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Sve one začas mogu nestati. Prvo mi sami (Smrt je bliža nego kragna za vratom), može nas udarit auto, možemo se iznenada razboliti, možemo doživjeti bezbroj malera - sad te ima, sad te nema. Drugo, naši bližnji - isto važi, kao i za nas same. Treće, naša imovina. Zemljotres, požar, zapali se kuća, propade sve. Ako nemamo neku alternativu ili siguran izvor prihoda, začas možemo završiti na ulici. I na koncu čitav svijet. Globalna sigurnost nikada nije bila ugroženija nego danas. Od mogućnosti da teroristi dođu do atomskog oružje, preko mogućih laboratorijskih virusa, do ekonomskih kriza (poput ove, a može i mnogo gore od ovoga) koje mogu uzdrmat cijeli svijet i dovesti do ratova, a tu su i opasnosti koje vrebaju iz same prirode, asteroidi, supervulkani (npr. mnogi kažu da bi Yellowstonski supervulkan mogao uskoro da se aktivira sa katastrofalnim poslijedicama - milijardu mrtvih i sl.). Koliko god priča o smaku svijeta bila otrcana i prežvakana, neće ni ljudska civilizacija vječno da traje, a rizika je sve više i više. Može se tehnološki razvoj oteti kontroli, može doći do havarije u CERN-u ili nekom drugom budućem "CERN-u" (a kod takvih eksperimenata se nikad ne može znati sa 100% sigurnošću da nema opasnosti)... Postoje i mnoge religiozne teorije koje kažu da smo mi već sad praktično u posljednjim vremenima i da je sudnji dan sve bliži. U to neki vjeruju, neki ne, a takvih teorija je bilo i u prošlosti, ali eto i to treba imati na umu, bez obzira na religiozna uvjerenja.
Da bi smo postali što svjesniji i da bismo što više razmišljali, moramo naučiti da nekada isključimo sve spoljašnje stimulacije mozga (muziku, tv, knjige, igre, druženje, internet) i da ostanemo nasamo sa svojim mislima. Prosto se zavalimo u fotelju i razmišljamo o svemu pomalo. Ili šetamo po polju i razmišljamo. Taj period kada mozak nije izvana stimulisan NE TREBA provesti u meditiranju (a meditiranje je sve popularnije), jer se meditiranjem postiže prazna čista svijest, pri meditaciji misli nisu prisutne, pa ništa novo ne saznajemo i nijedan problem ne rješavamo. Dakle umjesto buljenja u tačku i meditiranja, kada smo sami sa svojim mislima trebamo se natjerati da aktivno razmišljamo. I to sve ne da bismo se kurčili i ispali neki pametnjakovići, već da bismo uspostavili zdravu i čvrstu organsku vezu sa sobom i sa svjetom oko sebe, a bez prisustva jake svjesti o sebi i svjetu oko sebe, ta veza ne može biti ni zdrava i čvrsta. Takođe, svjest produžava život! Zapravo, ne produžava ga, sli nam vrijeme sporije prolazi. Kad smo svjesni vremena, kad obraćamo pažnju na njega, možemo ga usporiti, a kad se prepustimo nekoj aktivnosti i ne obraćamo pažnju na vrijeme ono prođe za tren oka - i ode u nepovrat.