Rabadžija
Turska reč za onog ko prevozi ljude uz pomoć konja, volova i drugih vidova stoke, seoska dilidžansa....to je bilo nekad. Danas je to naziv za krupnijeg, dlakavog gospodina koji uglavnom voli da se šeta gradom u veš majici i da visi u kafani uz pivo. Inače poznati su kao vrlo jaki, u teretani ih uvek možete videti kako se kurče da rade vežbe za sve i svja sa najvećim mogućim težinama, te je, stoga, preporučljivo da se ne kačimo sa istima. Njihovi su njihovi,nadaleko poznati, poduhvati u tučama gradom preneti na foru "Svi znaju priču, nikad niko nije vido". Inače poznati i kao žešći šabani i sirovine.
Komentari
kako volim taj izraz, a i ja sam ih pomenula jednom
izvinte na reklami.+++
Al' mogu i da ti kažem da se većinom definicija ovde ljudi bacaju pogrdama na navike običaje i tako to ultra većinskog dela populacije ove naše zemlje Srbije, pa shodno tome i da sam u malo boljem raspoloženju opet ne bih imao bogzna šta lepo da kažem. Doduše, mogu baš i da prećutim... Evo, potrudiću se ubuduće.

Ja ću da probam da budem malo kultivisaniji po tom pitanju, jerbo i sam ne volim kenjatore koji po svemu kenjaju. Al' nekako mi logično da kad čovek govori u prvom licu upravo svoj stav o tome o čemu govori iskazuje. Zato se i obraćam direktno i napadam direktno. Ono jes' da zvuči kao kenjanje, zapravo to i jeste, pa ću da probam da se suzdržavam.
