Izbrazdanog lica, sa pokojim kraterom veličine Vezuva na njemu, tijelom koje od kobiljih leđa pravi kamilja, on ulijeva strah u tvoje oči. Prostije: liči na potomka Orki. Svako neupućen, pa i sam ja, rekao bi da on nikada nije čuo za riječ usluga, a kamoli da zna kako da je primjeni u praksi. Međutim, stariji kažu da izgled vara; tako je i mene prevario, kada sam prišao ovoj poštenjačini da ga pitam da li bih ja, zbog obaveza koje se tiču seminarskog rada na mom fakultetu - na Akademiji umjetnosti - mogao da rasklopim tronožac za njegovim radnim stolom, pa da prvo uhvatim par fotografija enterijera banke i da ga potom naslikam na platnu. Akrilom. I pristao je, jer je poštenjačina, jer je pravi raritet današnjice. Hvala ti na tome, Dario, jer da tebe nije bilo, teško da bih ja sebi ikada priuštio obilazak cjenjenijih muzeja Evrope.